Alfred Pal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alfred Pal
Lični podaci
Datum rođenja(1920-11-30)30. novembar 1920.
Mesto rođenjaBeč, Austrija
Datum smrti30. jun 2010.(2010-06-30) (89 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska

Alfred Pal (Beč, 1920Zagreb, 2010) bio je hrvatski i jugoslovenski slikar, karikaturista i grafički dizajner.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu završio je u Krakovu i Beču. Srednju školu završio je u Vukovaru. Upisao je studije arhitekture u Beogradu. Za vreme studija, počeo je Drugi svetski rat. Po nacionalnosti bio je Jevrej pa je kao i ostali Jevreji, rat proveo u bekstvu logorima. Uspeo je da pobegne iz logora i 1943. godine pridružio se partizanima. U to vreme prvi put pokazuje interesovanje i talenat za grafiku i likovno uređenje. Postao je član ratne redakcijeVesnikaZAVNOH-a 1944. godine. Na tom mestu ostaje pune dve godine. Od 1945. do 1947. godine bio je tehnički je urednik ilustrovanog „Vesnika“. Bio je jedan od osnivača i urednika časopisa „Kerempuh“ (1947—1949). Alfred Pal bio je jedna od žrtava Informbiroa. Dva puta bio je zatvaran na Golom otoku. Prvi put na Golom otoku proveo je dve godine (1949-1950). Drugi put period je bio duži, tri godine, od 1951. do 1954. godine. Nakon puštanja, bavi se aranžiranjem izloga, prevođenjem a kasnije i grafičkim dizajnom. Od 1971. do 1984. godine, nakon što je penzionisan, radio je kao grafičko-likovni urednik u Zavodu Matice Hrvatske.[1]

Od 1985. godine stvarao je i radio kao slobodni umetnik.

Alfred Pal je bio je član Udruženja likovnih umetnika Hrvatske do 1964. godine.[2] Bio je i jedan je od inicijatora i osnivača „Zgrafa“.[3]

Alfred je stradao kao pešak u saobraćajnoj nesreći 15. oktobra 2010. godine. Zadobio je teške telesne povrede od kojih nije supeo da se oporavi. Umro je u Zagrebu , 30. juna 2010. godine, od posledica saobraćajne nesreće. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Beču, gde je njegov otac Stefan Pal pravio paste za cipele. Zahvaljujući tom poslu, bio je veoma uspešan i bogat. Palova majka, Terza Dojč (nem. Therese Deutsch), bila glumica u nemim filmovima sa zapaženom karijerom u Berlinu.

Roditelji su se razveli kada je Alfred imao tri godine. Sa ocem i starijim bratom , Aleksandrom Palom, preselili su se u Krakov. Otac je slabo poslova, često trošio na putovanja po Evropi sve dok nije i propao i umro. Aleksandar i Alfred otišli su u Srem gde im je živeo i deda sa očeve strane. Do početka Drugog svetskog rata živeo u Vukovaru i okolini. Živeo je kod tetki Judite i Gizel, koje su bile dosta imućne.

Umesto planirahih studija arhitekture u Beogradu, 1941. godine, napravio je lažnu propusnicu kojom je uspeo da pobegne iz Vukovara u Crikvenicu van domašaja nacističke i Pavelićeve vlasti. Na taj način spasio je sebi život.

Svi članovi uže Palov porodice, osim jednog, njih 30, ubijeni su u holokaustu.

Bio je oženjen Branislavom Žuvelom, višom medicinskom sestrom rodom iz Vele Luke na Korčuli. Upoznali su se 1960. godine i venčali dve godine kasnije, 1962. godine.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Opremio je više od 1500 knjiga. Smatra se pionirom grafičkog dizajna na ovim prostorima. Radni vek počeo u vreme rata, u partizanima, 1943. godine, sve do poslednje nesreće - punih 66 godina.

Bavio se i slikarstvom. Kao slikar, bio je snažan i strastven, sugestivan i apokaliptičan, majstor rasprslih boja na mračnoj podlozi. O njegovim slikama svedoče i kasnije reprodukcije u knjigama.

Na svoj četrdeseti rođendan naslikao je svoju prvu sliku „Stražarska kula“. Naredne godine, 1961, priredio je prvu samostalnu izložbu „Stratište“ (ciklus od 27 listova) u prostorijama Društva arhitekata u Zagrebu. Sredinom 1960-ih otvorio je sitografski atelje zajedno sa Nenadom Pepeonikom u kojem je dizajnirao više zapaženih plakata za Hrvatsko narodno pozorište, Nacionalno i sveučilišnu knjižnicu, Modernu galeriju i Gradsko dramsko pozorište Gavela[4].

Prve izložbe:

Podstakao je osnivanje Galerije „Milan i Ivo Steiner“.[5] Nije slikao i izlagao deset godina, od 1989. do 2001. godine. Deo svoje grafike pod naslovom „Ambalaža, plakati, knjige i štošta drugo“, izložio je 2001. godine. Izložba je bila priređena u galeriji Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti Hrvatske.[6] U oktobru 2004. godine, u Galeriji „Ivo i Milan Steiner“, izložbi pod nazivom „Plakat“, dodao je još 35 plakata. Decembra 2004. godine u „Galeriji Forum“ u Zagrebu, otvorio je izložbu pod naslovom „Gorući grm“. Izložba je bila novi ciklus od 17 slika nastalih tokom iste u tehnici Enkaustika.

Među značajnim Fotografijama su slike Vukovara iz 40-ih godina prošlog veka. Na njima je najuži centar grada sa voltama koje su postojale pre bombardovanja 1991. godine. U to vreme, grad je predstavljen kao idilična luka za velike nemačke putničke sa brodova Jupitera i Saturna. Uslikane su kako pristaju uz obalu. [traži se izvor]

Nagrade i filmovi[uredi | uredi izvor]

  • 1974. godine primio je godišnju Nagradu Vladimira Nazora za grafiku monografiju "Sutjeska".
  • 2010. godine dobio je Nagradu grada Zagreba za životno delo
  • 2010. godine - Nagrada Hrvatskog dizajnerskog društva za životno delo

U režiji Bogdana Žižića 1991. godine nastali su kratki TV filmovi o životu Alfreda Pala pod naslovom "Sudbina" i "Crtač". 1995 snimljen je polustani TV film "Goli otok". 2000. godine nastao je film "Jedna priča iz Vukovara". Sva tri filma govore o životu i radu Alfreda Pala.

Izvori[uredi | uredi izvor]