Pređi na sadržaj

Anglo-kineski ratovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Početak sukoba[uredi | uredi izvor]

Trgovačka ekapanzija Velike Britanije, u to vreme Britanska imperija, kao posledica prve industrijske revolucije, naišla je u Kini na veliki otpor. Britanski trgovci zahtevali su veće privilegije no što su Kinezi bili voljni da im odobre. Po pitanju opijuma došlo je do zaoštravanja odnosa i kineska vlada je zabranila uvoz opijuma. Međutim, to nije dalo rezultat već je samo izazvalo kontramere - počelo je veliko krijumčarenje opijuma u zemlju. Protiv krijumčara se od 1839. godine preduzimaju veoma oštre mere, a ovim su najviše bili pogođeni britanski trgovci koji su od opijuma zarađivali velike količine srebra. Sve to je kulminiralo Prvim anglo-kineskim ratom koji je vođen od 1840. do 1842. godine. Ovaj rat je poznatiji pod imenom Prvi opijumski rat.

Prvi rat[uredi | uredi izvor]

Neprijateljstva su otpočela pre zvanične objave rata kada je 3. novembra 1839. godine engleska flota u kineskim vodama potopila nekoliko kinskih džunki. Nadmoćnost Britanaca nad zaostalom flotom i vojskom bila je izuzetno izrazita, ali snage koje su angažovali ~ u početku 18 ratnih brodova i oko 4000 ljudi na kopnu pod komandom admirala Džordža Eliota, nisu mogle brzo da reše rat. Operacije i pregovori naizmenično su bili vođeni nekoliko godina. Admiral Eliot je jula 1840. godine zauzeo ostrvo Čou San, a u maju 1841. godine Kanton.

Novi komandant, admiral ser Vilijam Parker energičnije je poveo operacije, i 27. avgusta zauzeo je Šija-Men, čiji je garnizon hrabro izginuo, a 13. oktobra Jin-Šjen. Operacije su bile nastavljene tek u proleće 1842. godine kada su Britancima stigla pojačanja pod generalom Hju Gofom. Iskrcavši se na ušću reke Jangcekjang, on je zauzeo, nakon mestimičmo veoma upornih borbi, Vu-Sung i Šangaj. Pred Čeng-Majem mu je 1500 kineskih vojnika pružilo otpor, ali su hrabro poginuli do poslednjeg. Do Nankinga se probio 10. avgusta. Time je kineska vlada bila primorana da 29. avgusta potpiše mir kojim je Velikoj Britaniji ustupila ostrvo Hongkong i pet svojih luka otvorila stranoj trgovini. Kina je počela da se pretvara u polukoloniju velikih sila. Ovim mirom su se koristile i druge države - SAD, Francuska, Belgija i Švedska ~ iznudivši povoljne ugovore za sebe.

Drugi rat[uredi | uredi izvor]

Nankinški mir nije zadovoljio Britance koji su tražili pravo trgovanja u celoj Kini i držanje stalnog predstavnika u Pekingu. Kineska vlada nije bila voljna da ovo dopusti, te 1856. godine izbija Drugi anglo-kineski rat. Britancima su se 1857. godine pridružili Francuzi. Britanci su 1856. godine opet zauzeli Kanton, ali ga nisu mogli da ga zadrže. Tokom 1857. godine odigralo se mnogo bitki na Jangcekjangu između britanskih topovnjača i kineskih naoružanih brodova i ratnih džunki. Krajem decembra 1857. godine anglo-francuski eskadra pod komandom admirala Majkla Sejmorom ponovo je zauzela Kanton. Po padu forova Ta-ku na ušću Haj Ho 20. maja 1858. godine kineska vlada je bila primorana da 26. juna potpiše Tjencinski mir, kojom je Velika Britanija dobila pravo da trguje po Kini.

Treći rat[uredi | uredi izvor]

SAD i Rusija iskoristile su priliku da Kini nametnu svoje ugovore. Kada je britanska vojna ekspedicija pokušala da silom uđe u Haj Ho kako bi dopratila u Peking britansku i francusku diplomatsku misiju, naišla je na otpor, jer Kinezi nisu pristali da misije ide baš tim putem. To je izazvalo Treći anglo-kineski rat 1859. godine. Ponovni napad na forove Ta-ku odbijen uz velike britasnke gubitke - izgubili su tri topovnjače. Tada su SAD, iako zvanično neutralne, pomogle Britance. U Hongkongu je u proleće 1860. godine bilo je prikupljeno oko 12000 anglo-indijskih vojnika pod komandom generala Čarlsa Kuzen-Montoban. Odavde su se operacije prenele u zaliv Po-Haj. Kod Šin-Hoa 13. avgusta 1860. godine Kinezi su pružili jači otpor, ali nisu mogli zadržati nadiranje anglo-indijskih snaga. Forovi Ta-ku bili su zauzeti 21. avgusta napadom iz pozadine. Istog dana bio je zauzet Tjencin. Odavde 4000 ljudi anglo-francuskih snaga krenule ka Pekingu. Doašavši pred Pekingom 25. oktobra, ove snage su primorale kinesku vladu da prizna odredbe Tjencinski mira od 1858. godine.

Epilog[uredi | uredi izvor]

Ovi ugovori koji su bili nametnuti Kini snagom oružja činili su pravnu osnovu odnosa između evropskih sila i SAD sve do 1943. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija, Anglo-kineski ratovi
  • Kriston I. Arčer, Džon R. Feris, Holger H. Hervig i Timoti H. E. Travers, Svetska istorija ratovanja, Alexandria Press, Beograd, 2006.