Афрички савански слон

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Afrički slon
Mužjak u Nacionalnom parku Kruger u Južnoafričkoj Republici
Ženka u Nacionalnom praku Mikumi u Tanzaniji
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Proboscidea
Porodica: Elephantidae
Rod: Loxodonta
Vrsta:
L. africana
Binomno ime
Loxodonta africana
(Blumenbach, 1797)
Areal rasprostranjenja afričkih vrsta slonova

Afrički slon (lat. Loxodonta africana) je najveći kopneni sisar na svetu i najveći u rodu Loxodonta kojem još pripada i afrički šumski slon. Ranije su ove dve vrste bile klasifikovane kao jedna.

Opis[uredi | uredi izvor]

Afrički slon je ogromna životinja. Dužina tela se obično kreće od 6 do 7,3 metara, prosečna visina mužjaka u ramenima se kreće oko 3,20 m, a težina oko 6,00 t, ženke su mnogo niže, visoke su u ramenima oko 2,60 m i teške 3,00 t.[2][3][4][5] Najkrupnije jedinke su dostizale visinu od 3,96 metara u ramenima i težinu od 10,4 t.[2][6] Godine 1955. u Angoli je ubijen dosada najveći izmeren slon - bio je to mužjak težak preko 12 tona i visok 5,1 m. Njegovo telo je izloženo u Prirodnjačkom nacionalnom muzeju u Vašingtonu.

Slonove karakteriše velika glava na kojoj se nalaze dva velika uha koja pokrivaju ramena i odaju suvišnu toplotu; dugačka i mišićava surla; upadljive bele kljove koje poseduju oba pola i kratak vrat. Imaju valjkasto, glomazno telo koje počiva na četiri dugim i teškim nogama i na čijem kraju se nalazi relativno kratak rep sa crnim dlakama.

Kljove za godinu dana porastu između 15-18 cm. Surla koju sačinjava više od sto mišića teži oko 150 kg, nastala je spajanjem gornje usne i nosa i evoluirala u neverovatno pokretan i osetljiv organ mirisa i dodira i vrlo korisno oruđe.

Životinja je zaštićena teškim ali savitljivim slojem sivo-braon kože. Zadnje noge imaju tri prsta koji formiraju kopito, dok broj na prednjim nogama varira između četiri i pet.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Staništa u kojima žive vrlo su različita. Žive pretežno u savanama, često ih se sreće i u močvarama i rečnim dolinama. Retko zalaze u šume, to je stanište šumskih slonova, a u pravilu ne nastanjuju pustinje. Jedini je izuzetak pustinja Namib u kojoj živi jedna populacija koja se prilagodila tim uslovima. Pored toga, slonove se može sresti i u planinama do visine od 5.000 m, ali su oni ipak životinje nizina.

Jako malo vrsta može prilagoditi svoj vlastiti okolini kao što to slonovi mogu. Oni uništavaju grmlje, izvlače stabla do korenja i gomilaju blato što može dovesti do erozije. Ovo uništenje takođe pretvara šumovita područja u travnjake koji su potrebni životinjama koje pasu. Slonovi stvaraju vodene jame kopanjem u suvim koritima reke. Oblažu se blatom s ivica vodenih izvora kako bi se zaštitili od sunca i parazita i tako povećavaju vodene jame. Oni mogu "napraviti" nove, ali i povećati postojeće pećine u potrazi za neophodnim mineralima i, naročito, soli. Te špilje koriste kao stanište i sklonište za mnoge, različite vrsta. Kada slonovi hodaju, oni uskomešaju kukce što koriste ptice koje se hrane kukcima, ali i one koje jedu sjeme biljki koje prolazi kroz crevni trakt slonova neprobavljeno.

Afrička biljka (Solanum aethiopicum) raste samo pošto prođe kroz njihov crevni trakt i bude nađubrena slonovskom balegom.

Način života i razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Životni vek slonova jedan je od najdužih u svetu sisara – oko sedamdeset godina. Njihova se starost može odrediti uspoređivanjem visine tela ili dužine kljova s vodećom ženkom krda (matrijarh). Tu su i komplikovanije metode kao što je merenje mase očnog sočiva slona neposredno posle smrti. Njihove se uši savijaju prema telu tokom starenja. Takođe mogu oboleti od artritisa, tuberkuloze ili krvnih bolesti kao što je septikemija (trovanje krvi). Slučajna smrt može nastupiti ako slon padne niz breg ili ako izgubi borbu s drugim slonom. Smrt izazvana krivolovom premašuje bilo kakve prirodne ili slučajne razloge uginuća kod slonova.

Afrički slonovi putuju danju ili noću u neteritorijalnim krdima koja mogu dostići i brojku od 200 slonova, čak i više stotina tokom kiša. Njihovo se društvo temelji na socijalnoj matrijarhalnoj zajednici. Matrijarh je najstarija ženka koja vodi klan koji obično čini od 9 pa do 11 slonova. Samo su blisko srodne ženke i njihovo potomstvo deo ovog krda zato što mužjaci jednom kada postanu polno zreli napuštaju krdo u kojem su rođeni i odrasli, i nastavljaju samotnjački život. Dobrobit krda ovisi o vodstvu matrijarha. Ona odlučuje kada se odmaraju, kupaju, jedu ili piju, te kada treba napustiti neko područje jer su rezerve hrane iscrpljene. Pored toga, od memorije matrijarhinje zavisi sudbina krda u razdobljima velike suše. Ona se tada mora setiti mesta na kome je bila ranije, a gde je sigurno da će krdo naći vodu.

Kako matrijarhinja biva ograničena starenjem, oko 50-60 godine, sledeća je najstarija ženka u krdu zamenjuje i ona biva ili napuštena ili sama odlazi. Ženke u krdu vežbaju majčinstvo tako što bivaju zamenske majke mladunčadi drugih slonica. Dok odrasli spavaju, ove "zamenske" majke moraju zaštiti bebe i vratiti ih ako odlutaju predaleko. Mužjaci ostavljaju krdo kada dostignu polnu zrelost i putuju sami ili u krdu drugih mladih mužjaka. Oko dvadeset i pete godine počinju se takmičiti za ženke. Slonovi demonstriraju svoju dominaciju dizanjem glave, surle i ušiju. Takođe udaraju ušima, tresu glavom, tutnjaju i rade zvukove slične trubi. Potčinjenost pokazuju ravnanjem ušiju, spuštanjem glave, kolebanjem i trljanjem očiju.

Afrički slonovi tipično su aktivni tokom dana, ali krda u područjima visoke ljudske aktivnosti često postaju primarno noćne životinje.

Zveri[uredi | uredi izvor]

Većina odraslih slonova nije ugrožena od zveri. Krivolovci su jedini predatori odraslih slonova, ali se može dogoditi da poneko mladunče ugrabe lavovi ili hijene. Ako osete blizinu zveri, najveći slonovi instiktivno okupljaju mladunčad na hrpu oko matrijarha. Zatim oblikuju krugove oko grupe ranjivijih pripadnika krda, koji čine zaštitu koju zveri ne mogu probiti.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Slonovi jedu vegetaciju kao što je lišće, korenje, kora drveta, trava i voće. Svaki dan oni mogu pojesti od 100 do 300 kilograma hrane i popiti i do 190 litara vode. Tijekom kišnih razdoblja slonovi jedu travu i bilje slično papirusu (Cyperus papyrus) i biljku zvanu „mačji rep” (Typha augustifolia). Tokom sušnih razdoblja u savani jedu lišće skupljeno s trnovitih stabala, često akacija, i grmlja. Močvare su zadnje mesto gde će ići po hranu zbog toga što močvarna vegetacija sadrži malo hranjivih stvari. Doduše, umirući su slonovi često nađeni u ovim područjima zbog toga što je ova vegetacija mekša, a starim slonovima često nedostaju zubi.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Slonovi nemaju specifičnu sezonu parenja. Tokom kišnih razdoblja reprodukcijska je stopa viša dok sušni uslovi rezultiraju nižom reprodukcijskom stopom. Nakon razdoblja skotnosti koje traje 22 meseca, rađa se jedno mladunče teško oko 120 do 130 kilograma. Dvoje je mladunčadi retkost. Kratko vreme nakon rođenja, ono je već sposobno instiktivno pratiti svoju majku. Ženke imaju mladunče svakih četiri do devet godina. Starija se mladunčad odvikava od sisanja nekoliko meseci pre nego što se okoti sljedeći mladunac. Polnu zrelost ženka dostiže u dobi između 10 i 12 godina.

Odnos ljudi i slonova[uredi | uredi izvor]

Slonovi u južnoj Africi

Ljudi su ranije izvlačili korist od slonovače koja je bila upotrebljena za nakit, skulpture, tipke za klavire i oružja. Njihova koža je ponekad bila upotrebljena za odeću i pokrivače, a lokalni ljudi jeli su njihovo meso.

Ekoturističke aktivnosti omogućile su da se afrički slonovi vide u divljini i upravo to omogućuje značajne izvore prihoda za neke regionalne ekonomije u Africi.

Slonovi jedu dnevno velike količine hrane, a često u svom prirodnom staništu zbog njegovog uništavanja od strane ljudi, više ne mogu pronaći dovoljne količine. Lutanje u potrazi za hranom ponekad rezultira uništenjem useva i oštećivanjem sela, što sa sobom donosi netrpeljivost i ogorčenje mesnog stanovništva.

Status ugroženosti[uredi | uredi izvor]

Akt o očuvanju afričkog slona iz 1988. godine danas se provodi, a on zabranjuje bilo kakvo trgovanje slonovačom. Status vrste promenjen je na CITES-ovoj listi, to jest prije je bila dozvoljena kontrolisana trgovina slonovače, a sada je potpuno zabranjena.

Iako neki programi očuvanja slonova nude nagrade i naknadu štete koju počine slonovi na usevima, ljudi su učinili pomake kako bi očuvali slonove i naučili živeli zajedno s njima bez ikakve novčane nagrade. Stanice koje se bave očuvanjem slonova postoje u Africi, a društva koja ih podupiru postoje diljem svijeta u Kamerunu, Engleskoj, Nemačkoj, Keniji, Nizozemskoj, Šri Lanki, Južnoafričkoj republici, Zimbabveu, Švedskoj, Tanzaniji, Tajlandu i u SAD. Neki parkovi i druga područja koja ljudi sve više naseljavaju, moraju kontrolisati broj slonova takozvanim kontrolisanim ubijanjem ili ih raseljavaju na područja na kojima ih nema dovoljno, jer ekosistem na određenom području može bez trajnih posljedica prehraniti samo određeni, ograničeni broj slonova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Blanc, J. (2008). „Loxodonta africana”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 20. 4. 2020.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti.
  2. ^ a b Larramendi, A. (2016). „Shoulder height, body mass and shape of proboscideans” (PDF). Acta Palaeontologica Polonica. 61 (3): 537—574. doi:10.4202/app.00136.2014. 
  3. ^ Laws, R. M.; Parker, I. S. C. (1968). „Recent studies on elephant populations in East Africa”. Symposia of the Zoological Society of London. 21: 319—359. 
  4. ^ Hanks, J. (1972). „Growth of the African elephant (Loxodonta africana)”. East African Wildlife Journal. 10 (4): 251—272. doi:10.1111/j.1365-2028.1972.tb00870.x. 
  5. ^ Laws, R. M.; Parker, I. S. C.; Johnstone, R. C. B. (1975). Elephants and Their Habitats: The Ecology of Elephants in North Bunyoro, Uganda. Oxford, the UK: Clarendon Press. 
  6. ^ Wood, G. (1983). The Guinness Book of Animal Facts and Feats. Enfield, Middlesex: Guinness Superlatives. ISBN 978-0-85112-235-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Afrički savanski slon na Vikimedijinoj ostavi.
Vikivrste imaju više informacija o članku Afrički savanski slon.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Афрички_савански_слон&oldid=27738835”