Banatski Sokolac je jedno od manjih mesta u Vojvodini. Na ovom mestu je u srednjem veku postojalo naselje pod nazivom Bioseg, koje se prvi put pominje 1375. godine[1][2] i koje je pripadalo srednjovekovnoj Karaškoj županiji.[3]
Posle toga, ovde nije bilo naselja sve do kraja Prvog svetskog rata. Selo je nastanjeno početkom dvadesetih godina dvadesetog veka doseljenjem Ličana iz okoline Gračaca, Bosanaca iz okoline Bosanskog Petrovca i Bosanske Krupe kao i nekoliko porodica iz Hercegovine. Pustara na mestu gde se danas nalazi selo nosila je naziv Bioseg, i bila je u vlasništvu grofice Karoline Karačonji iz Budimpešte. Tu je bio njen letnjikovac, od kojeg je kasnije postala osnovna škola. Tek 1933. kada je grofica Karačonji, nakon sudskog spora, prodala imanje, selo dobija ime Banatski Sokolac.
U selu postoji osnovna škola (do četiri razreda) koja jedva da ima po nekoliko đaka. U okviru školskog dvorišta je i lep travnati teren za mali fudbal.
U naselju Banatski Sokolac živi 287 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,0 godina (43,8 kod muškaraca i 46,1 kod žena). U naselju ima 143 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,56 (popis 2002).
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednjih šest popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
Istorijski pregled Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). Letopis period 1812-2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o Banatskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani.VI. Bioseg