Pređi na sadržaj

Banatski Sokolac

Koordinate: 45° 15′ 53″ S; 21° 04′ 56″ I / 45.264585° S; 21.082310° I / 45.264585; 21.082310
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Banatski Sokolac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaPlandište
Stanovništvo
 — 2011.Pad 272
 — gustina19/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 15′ 53″ S; 21° 04′ 56″ I / 45.264585° S; 21.082310° I / 45.264585; 21.082310
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina77 m
Površina14,3 km2
Banatski Sokolac na karti Srbije
Banatski Sokolac
Banatski Sokolac
Banatski Sokolac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26373
Pozivni broj013
Registarska oznaka

Banatski Sokolac je malo selo u Južnobanatskom okrugu, u Vojvodini. Pripada opštini Plandište.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Banatski Sokolac je jedno od manjih mesta u Vojvodini. Na ovom mestu je u srednjem veku postojalo naselje pod nazivom Bioseg, koje se prvi put pominje 1375. godine[1][2] i koje je pripadalo srednjovekovnoj Karaškoj županiji.[3]

Posle toga, ovde nije bilo naselja sve do kraja Prvog svetskog rata. Selo je nastanjeno početkom dvadesetih godina dvadesetog veka doseljenjem Ličana iz okoline Gračaca, Bosanaca iz okoline Bosanskog Petrovca i Bosanske Krupe kao i nekoliko porodica iz Hercegovine. Pustara na mestu gde se danas nalazi selo nosila je naziv Bioseg, i bila je u vlasništvu grofice Karoline Karačonji iz Budimpešte. Tu je bio njen letnjikovac, od kojeg je kasnije postala osnovna škola. Tek 1933. kada je grofica Karačonji, nakon sudskog spora, prodala imanje, selo dobija ime Banatski Sokolac.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

U selu postoji osnovna škola (do četiri razreda) koja jedva da ima po nekoliko đaka. U okviru školskog dvorišta je i lep travnati teren za mali fudbal.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Banatski Sokolac živi 287 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,0 godina (43,8 kod muškaraca i 46,1 kod žena). U naselju ima 143 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,56 (popis 2002).

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednjih šest popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 893
1953. 869
1961. 728
1971. 622
1981. 458
1991. 369 349
2002. 366 382
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
336 91,80%
Jugosloveni
  
12 3,27%
Mađari
  
5 1,36%
Slovaci
  
3 0,81%
Makedonci
  
2 0,54%
Česi
  
1 0,27%
Rumuni
  
1 0,27%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Raniji etnički sastav[uredi | uredi izvor]

Godina Ukupno Srbi Jugosloveni Mađari Makedonci Rumuni Slovaci Crnogorci Ostali
1991 369 93.49% 2.71% 0.81% 0.81% 0.81% 0.27% 0.54% 0.37%

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Spisi: Friedrich Pesty (Magyarors. tört. földrajza, 11, 79)
  2. ^ Desider Csanki, Magyarors. tört. földrajza, 11, 79
  3. ^ Dokazi: (Pesti: Krasso, III, Nr. 86)
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mileker, Feliks; Pantić, Kosta; Belča, Dušan (2005). Letopisi opština u južnom Banatu. ISBN 978-86-85075-04-9. 
  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
  1. Istorijski pregled Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  2. Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). Letopis period 1812-2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o Banatskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani.VI. Bioseg

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]