Banje u Republici Srpskoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Geografska karta Republike Srpske, na kojoj se nalazi 10 za turizam registrovanih i veći broj neregistrovanih banja

Banje u Republici Srpskoj su prirodni resursi koji se na ovom prostoru koriste za očuvanje zdravlja i oporavak ljudi vekovima i milenijumima. Danas su one postale osnova razvoja i snažan element afirmacije turističke ponude Republike Srpske i stvaranja turističkog proizvoda zdravstvenog turizma i njegova dva tipa: medicinskog i wellness. Na prostorima Republike Srpske nalazi se devet izrazito lekovitih banja, najviše u njenom severnom delu, u prelepom prirodnom okruženju, sa blagotvornom klimom, od kojih se posebno izdvaja Banja Vrućica koja se od ostalih banja razlikuje i po tome što ima neophodnu infra i supra strukturu.[1] Pored banja postoji niz otkrivenih izvora mineralne vode. Oko banja koje sve više postaju pokretač razvoja turizma u Republici Srpskoj sve više se razvijaju centri stacionarnog turizma, u kojima turistička sezona traje tokom cele godine.[2][3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Korišćenje hidrogeoloških pojava je počelo veoma davno. Pretpostavlja se da je korišćenje toplote voda termalnih i termomineralnih izvora počelo još pre otkrivanja vatre. Arheološki dokazi pokazuju da je korišćenje termalnih i termomineralnih voda počelo u Antičko doba i da su tada postojala lečilišta, odnosno banje. Njihov značaj je bio veliki, najpre zbog kulta vode, naročito prirodne termalne koja neprestano izvire, tako da su brojna naselja nastala oko tih hidrogeoloških pojava. Tada je počela urbanizacija i razvoj takvih lokaliteta kao naselja opšteg tipa, a kasnije i kao čisto banjskih naselja za lečenje, oporavak, odmor i razonodu. Ta tradicija je nasleđena i bez nekih velikih promena i na prostoru Republike Srpske i provlači i do našeg doba.

Brojna arheološka nalazišta u Republici Srpskoj svedoče o tome da se još u doba starih Rimljana znalo za lekovitost termomineralnih voda. Postojanje ovih rimskih naselja utvrđeno je sedamdesetih godina 20. veka, prilikom radova na izgradnji Banjsko-rekreacionog centra Gornji Šeher, danas Srpske Toplice kada je otkriveno oko 600 komada rimskih bakrenih novčića koji se povezuju sa korišćenjem termalnih voda i ukazuju na običaj stipem iacere (rimski običaj bacanja novčića u izvore vode u slavu božanstva ili zdravlja imperatora). Otkriće novčića iz perioda Rimske republike i Rimskog carstva (lat. Numerijanov antonijan-Numerianus antoninianus), ukazuje na pretpostavku da je na ovom prostoru rimski novac bio u opticaju već u drugom veku stare ere, kao i da je ostao u opticaju sve do Valentinijana Prvog (365. godine).

Lekovitu vodu koristili su kasnije i Osmanlije, kao i Austrougari, tako da se Republika Srpska može pohvaliti dugom tradicijom lečenja termomineralnim vodama.

Danas su lokaliteti sa lekovitim izvorima pretvoreni u banjske centre sa zdravstvenim, rekreativnim, smeštajnim i ugostiteljskim sadržajima.

Geotermalni resursi Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Geotermalni resursi Republike Srpskeraspoređene su u više zona i na više lokacija kao termoenergetski iskoristivi potencijali, koji sadrže čisto termalne vode sa temperaturom većom od 200 °C i mineralizacijom ispod 1 g/l ili termomineralnu vodu sa temperaturom većom od 200 °C i mineralizacijom iznad 1g/l. Ukupni termoenergetski potencijal Republike Srpske nije posebno analiziran, ali se procenjuje, na osnovu postojećih izvora i bušotina, na preko 1.000 MW-termalnih. Prema mišljenju Miošića (1982., 1984., 1985. i dr)[4] u Republici Srpskoj na nekim pojavama i zonama postoje hidrotermalne snage koje se mogu primeniti u eksploataciji sa minimalnim troškovima i bez ikakvih dodatnih istraživanja.[5]

Broj lokacija sa pojavama termalnih i termomineralnih voda na teritoriji Republike Srpske znatno je veći, od onog koji će biti prikazan u vidu najznačajnijih banja. Takođe treba istaći da je iskorištenje ovih voda nedovoljno, a vezano za njihove kvalitativne i kvantitativne karakteristike.

Nalazišta

Na teritoriji Republike Srpske postoje bogata;

Hidrogeotermalna nalazišta, ili nalazišta geotermalnih voda

Petrogeotermalna nalazišta, u vidu natprosečno zagrejanih stenskih masa bez termalnih voda.

Za formiranje hidrogeotermalnih nalazišta glavnu ulogu imaju:

  • stenske mase, kao sprovodnici i rezervoari na izvesnoj dubini,
  • debele naslage hidro i termoizolatorskih stenskih masa ( i preko njih) poput izolatora koji smanjuju gubljenje geotermalne energije iz rezervoara.

Obe ove vrste stenskih masa u hidrogeološkom smislu, zajedno sa drugim činiocima čine hidrogeotermalne sisteme kroz koje se vrši stalan dotok i protok mase i energije.

Indikatori postojanja hidrogeotermalnih sistema

Glavni indikatori postojanja hidrogeotermalnih sistema su prirodne pojave geotermalnih voda u vidu izvora i veštačke pojave u vidu bušotina iz kojih ističu ili se crpe geotermalne vode.

Prirodnih izvora geotermalnih voda ima najviše u zapadnom delu Republike Srpske, a bušotina u njenom istočnom delu (Semberija).

U Dvorovima se nalazi jedina namenski bušena geotermalna duboka bušotina, dubine 1.500 metara.

Na teritoriji opštine Bijeljina nalaze se četiri geotermalna resursa, pa se ona može smatrati kao veoma bogato područje i konkurentna regija.

Značaj geotermalne energije za životni standarda

Doprinos geotermalne energije životnom standardu je veliki u smislu jer:

  • povećava kvalitet života,
  • povećava kvalitet stanovanja,
  • pruža rekreativne mogućnosti,
  • povećava kvaliteta životne sredine,
  • ima privredni značaj..
Mogućnosti korišćenja geotermalne energije

Mnogobrojne su mogućnosti korišćenja geotermalne energije u Republici Srpskoj:

  • banjski turizam,
  • dobijanje toplote za industrijske potrebe,
  • dobijanje toplote za grejanje i toplifikaciju, agrikultura, akvakultura, staklene bašte,
  • rekreacija i sport.
Značaj

Geotermalna energija ima veliku ekonomsku privlačnost i predstavlja značajnu osnovu za privredni rast u Republici Srpskoj, ne samo u turizmu, balneologiji, agrikulturi i akvakulturi, nego i u industriji.

I pored toga, napred navedenog značaja geotermalna energija, ona nije u Republici Srpskoj u potpunosti iskorišćena.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Većina banja u Republici Srpskoj nalazi se na severozapadu, odnosno u neposrednoj blizini Banja Luke:

  • Banja Srpske Toplice (Šeher mala), na obalama reke Vrbas, samo 7 km od centra Banja Luke, u jednoj od mesnih zajednica u kojoj postoji 8 izvora termomineralne vode temperature do 32oC.
  • Banja Slatina je udaljena 12 km od centra Banja Luke i nalazi se u bogatom prirodnom okruženju.
  • Banja Laktaši na oko 20 km od Banjaluke u dolini reke Vrbas.
  • Banja Kulaši, ispod planine Ljubić, u dolini reke Ukrine, u ataru istoimenog sela, koja je od Prnjavora udaljena 14 km, a od Banja Luke 62 km.
  • Banja Vrućica 3 km od Teslića i 87 km od Banja Luke. To je najveći banjski centar u Republici Srpskoj.
  • Banja Mlječanica na severozapadnim obroncima planine Kozare, u blizini Kozarske Dubice.

Ostale banje u Republici Srpskoj nalaze se na njenom severoistoku i istoku u blizini granice sa Srbijom:

  • Banja Dvorovi, koja se nalazi u Semberiji, na krajnjem severoistoku zemlje, između dve velike reke Drine i Save, 6 km od Bijeljine, samo deset kilometara od granice sa Srbijom, 52 km od Šapca, 130 km od Beograda i 234 km. iz Banja Luke.
  • Banja Guber koja pripada opštini Srebrenica, udaljena 15 km od granice sa Srbijom, 75 km od Užica, 80 km od Valjeva, 175 km od Beograda i 256 km od Banjaluke. Na ovom području postoji ukupno 48 izvora lekovite vode, od kojih je najznačajniji izvor „Crni guber“.
  • Banja Vilina Vlas u okolini Višegrada.
  • Banja Kiseljak kod Zvornik u planinskom selu, 45 kilometara od Bijeljine i 15 kilometara od Loznice.

Spisak registrovanih banja[uredi | uredi izvor]

U Republici Srpskoj najznačajnije su niže navedene banje koje su registrovane za obavljanje banjskog i sportsko-rekreativnog vida turizma jer se u njima evidentira turistički promet:

1. Banja Lješljani (Novi Grad)[uredi | uredi izvor]

Banja Lješljani se nalazi na jugozapadnim padinama planine Kozare, u istoimenom selu 18 km od Novog Grada, u neposrednoj blizini magistralnog puta Novi Grad-Kostajnica. Poseduje izvorište termomineralne vode „Slatina“ koja se uspešno primenjuje kod lečenja kožnih oboljenja i u kozmetičke svrhe.

2. Banja Mlječanica (Kozarska Dubica)[uredi | uredi izvor]

Banja Mlječanica
Banja Vilina Vlas (Višegrad)
Banja Vrućica

Banja Mlječanica se nalazi se na severozapadnim obroncima planine Kozare, u blizini Kozarske Dubice. Lekovita voda banje Mlječanica poznata je preko 5000 godina. Novija istraživanja ovog lokaliteta uradili su bečki hemičari E. Ludvig i S. Kratzer od 1886. do 1889. godine.

Voda banje Mlječanica je mineralna, temperature 14 °C, po ukusu sumporovito gorka. Mineralna voda se može koristi za kupanje, hidroterapiju, za piće i inhalaciju.[6]

3. Banja Vilina Vlas (Višegrad)[uredi | uredi izvor]

Banja Vilina Vlas poznata i kao Višegradska banja,[a] je balneološko lečilište u Podrinju, koje je od Višegrada udaljeno nekoliko kilometara. U njoj se nalazi izvor mineralne vode, temperature 34 °C, koja se koristi za lečenje reumatičnih, neuraloških i drugih bolesti.

Zbog bujne prirode i pogodne klime ova banja ima karakteristike vazdušne banje.

4. Banja Vrućica (Teslić)[uredi | uredi izvor]

Banja Vrućica predstavlja najveći banjski centar u Republici Srpskoj, najposećeniji turistički lokalitet opštine Teslić i vodeće balneoklimatsko lečilište u regionu. Od centra Teslića je udaljena 3 km, a od Banja Luke 87 km.

Smeštena je na obroncima planine Borja i spojena sa prostranom dolinom reke Usora. Nalazi se na nadmorskoj visini od 230 m, u prirodnom okruženju šume i bujnog zelenila, sa izvorima termomineralnih voda jedinstvenih karakteristika.

Hotelski i termalni kompleks Banja Vrućica se prostire se na površini od 740.000 m² u čijem sastavu su hoteli Kardial, Hercegovina, Posavina i Srbija, velnes centar, kongresne dvorane opremljene najsavremenijom opremom, tereni za tenis, košarku, odbojku, rukomet i mali fudbal, uređeni parkovi i staze za šetanje, trčanje i biciklizam u ukupnoj dužini od 7 km.

5. Banja Dvorovi (Bijeljina)[uredi | uredi izvor]

Banja Dvorovi

Banja Dvorovi smeštena je na severoistoku Republike Srpske, u blizini granice sa Srbijom, između dve velike reke Drine i Save. Udaljena je 6 km od Bijeljine, desetak kilometara od granice sa Srbijom, 52 km od Šapca, 130 km od Beograda i 234 km od Banja Luke.

Prva saznanja o ljekovitosti termalnih voda „Banje Dvorovi” potiču iz 1956. godine. U potrazi za naftom, naftaši su napravili bušotinu u selu Dvorovi, južno od rijeke Save, iz koje je kasnije potekla vrela mineralna voda temperature 75 °C. Po pronalaženju vrela mineralne vode i njene analize krenulo se u izgradnju kupatila i banjskog objekta sa rezorvoarom za toplu vodu. Pored banjskog objekta 1968. godine izgrađen je otvoreni olimpijski bazen sa toplom vodom. Slijedi izgradnja restorana „Stara banja”, koji sada nosi ime „Izvor”, neposredno pored izvorišta termomineralne vode. Godine 1981. izgrađen je mali dječiji bazen .

Planski razvoj banje, izgradnja infrastrukture i organizovana aktivnost na razvoju turističko-ugostiteljske ponude započinje 1986. godine, kada je osnovana radna organizacija Banjsko-rekreativni centar „Dvorovi”. 1989. izgrađena su dva srednja bazena (jedan s toplom, a drugi s hladnom vodom).[7]

Lekovita voda je oligomineralna i termalna sa temperaturom od 75oS i sadrži natrijum, kalcijum, hidrokarbonat i hlorid. Koristi se za lečenje reumatizma, kožnih bolesti, bolesti želuca, žučne kese i žučnih kanala, kao i za rehabilitacije nakon povreda i hirurških zahvata.

6. Kiseljak (Zvornik)[uredi | uredi izvor]

Banja Kiseljak

U Banji Kiseljak kod Zvornika priroda je bila veoma izdašna u izvorima mineralne vode, a tradicija korišćenja tople mineralne vode u Kiseljaku je duga. U ovom planinskom selu, 45 kilometara od Bijeljine i 15 kilometara od Loznice, postoji devet izvora koji uspešno leče mnoge bolesti.

Pre rata u Kiseljak su dolazili gosti iz Beograda, Novog Sada i Šapca radi odmora i lečenja, a ljubazni domaćini su ih dočekivali u lepo uređenim sobama Po sezoni bilo je i po 17.000 turista. Najčešće su boravili u selu, a mnogi su i nosili u flašama mineralnu vodu i nastaljali lečenje kod kuće. Putevi su bili dobri, a svaka kuća je imala telefon. Uz mala ulaganja i jači marketing, Kiseljak bi ponovo mogao da postane ono što je nekada bio.

Voda sa izvora leči malokrvnost, bolesti želudca, bubrega, problem vida, steriliteta. Temperatura voda u Kiseljaku je od osam do 15 stepeni, a na dubini od 400 metara i do 40 stepeni.

7. Slatina (Laktaši)[uredi | uredi izvor]

Banja Slatina

Banja Slatina je glavno turističko odredište Slatine, osnova turizma i okosnica razvoja Slatine. Termalnu i lekovitu vodu u Slatini su otkrili Rimljani. . O tome svjedoče materijalni dokazi - rimski novčići pronađeni u termalnim bazenima.

Banjski park-šuma „Slatina” koja je proglašena zaštićenim područjem sa održivim korišćenjem prirodnih resursa

Razvoj savremene Banje Slatina počinje s kraj turske vladavine - 1870-ih. Po zapisima sveštenika Stevana Davidovića "Dođe iz Banjaluke jedan Turčin, Mehmed Čardžić i za jednu noć ogradi veliki prostor oko ilidže, koji mu poslije raja iskrči i on to bez ikakvih prava sebi prisvoji, te je sada tolika zemlja oko kupatila njegova

Moderna Banja Slatina je osnovana 1870-ih.

Naziv mjesta se kroz istoriju više puta menjao, pa se Slatina nekad zvala Ilidža Slatina i Banja Slatina. U centru mesta nalaze se bazeni sa lekovitom vodom. U sklopu banje je i renovirana bolnica opremljena najsavremenijom opremom i restoran „Park“.

U neposrednoj blizini Banje Slatine nalazi se šumski kompleks, park-šuma „Slatina” koja je proglašena zaštićenim područjem sa održivim korišćenjem prirodnih resursa. Pored već prepoznatljivog korištenja ljekovite termomineralne vode i prirodnog blata (peloida), i slatinska šuma se koristiti kao prirodni resurs ne samo za dobrobit pacijenta Zavoda, nego i svih građana, posebno ljubitelja prirode i rekreativaca.

Voda u Banji Slatini je dobro mineralizovana (2,4 gr/l) kalcijum i magnezijumom, hidrokarbonatna, sulfatna, ugljenokisela (pH vrijednost 6,3) hipertermalna, sa temperaturom od 39 do 42,3 °C.

Indikacije: bolesti upalnog, degenerativnog, vanzglobnog reumatizma, stanja posle povreda i trauma (operativno i neoperativno liječenih), stanja poslie operativnog lečenja diskus hernija kičmenog stuba, uznapredovalih degenerativnih promjena kukova i kolena (nakon ugradnje “vještačkih zglobova”), kod funkcionalnih i organskih oboljenja perifernih arterijskih krvnih sudova i drugih bolesti lokomotornog sistema.

8. Banja Laktaši (Laktaši)[uredi | uredi izvor]

Banja Laktaši

Banja Laktaši se nalazi u istoimenoj opštini, u dolini reke Vrbas na južnom obodu Lijevče polja, između padina Kozare na zapadu i Crnog vrha na istoku, na 125m nadmorske visine. Sa bogatom i raznovrsnom tradicijom ovaj banjsko-turistički kompleks spada u red najpoznatijih u Republici Srpskoj. Njenu lekovitu vodu prvi su koristili stari Rimljani, a moderan razvoj banje otpočeo je 1930. godine.

Lekovita voda Terme Laktaši pripada kategoriji kalcijum magnezijum hidrokarbonatnih ugljenokiselih oligomineralnih homeotermi, temperature oko 31 °C. U anionsko-kationskom sastavu dominiraju joni kalcijuma i magnezijuma koji su veoma  značajni za ljudski organizam, kao i hidrokarbonatni joni. Dodatni kvalitet predstavlja količina rastvorenog ugljen-dioksida od 1.25 g/l.

U balneološkim terapijama koristi se pijenjem i kupanjem kod sledećih bolesti: oboljenja želuca i creva, bolesti bubrega i mokraćnih kanala, očne bolesti, oboljenja neurovegetativnog sistema, psihijatrijske bolesti, endokrinološke bolesti, kardiovaskularna oboljenja, oboljenja na lokomotornom aparatu i profesionalna oboljenja.

9. Banja Guber (Srebrenica)[uredi | uredi izvor]

Banja Guber
Srpske Toplice

Banja Guber koja se nalazi n istoku Republike Srpske pripada opštini Srebrenica. Udaljena je 15 km od granice sa Srbijom, 75 km od Užica, 80 km od Valjeva, 175 km od Beograda i 256 km od Banja Luke.

Na ovom području postoji ukupno 48 izvora lekovite vode, od kojih je najznačajniji izvor „Crni Guber“. Lekovita voda sa ovog izvora ima temperaturu od 12,40S, a karakteristična je po velikom sadržaju gvožđa, tako da voda ove banje povoljno deluje kod anemije, oboljenja štitne žlezde i oboljenja sinusa.

10. Srpske Toplice[uredi | uredi izvor]

Srpske Toplice (nekada banja Gornji Šeher) je banja u mesnoj zajednici na području grada Banje Luke. Smještena je na obalama Vrbasa u južnom delu (uže) teritorije grada. U njoj se nalazi 8 izvora termalne vode sa temperaturom vode do 34 °C. Nekoliko izvora slobodno otiče u reku Vrbas na prostoru popularne plaže Vrućica.[8]

Ostale banje[uredi | uredi izvor]

Na području Republike Srpske postoje i još neke banje, međutim, one nisu zvanično registrovane, a njihov turistički promet je simboličan.

Grupacija banja[uredi | uredi izvor]

Grupacija banja kao posebno udruženje organizovana je u okviru Udruženja za trgovinu, turizam i ugostiteljstvo pri Privrednoj komori Republike Srpske. Osnivačka sednica održana je 16. decembra 2015. godine. Na sednici je usvojen Poslovnik o radu Grupe, izabrano rukovodstvo i usvojen Program rada Grupe. Predsednik Grupacije je Aleksandar Radošević, direktor Banje Vrućica, i zamenik predsednika Mirjana Čomić, direktor Banje Laktaši.

Zadatak

Grupacija je osnovana sa zadatkom da:[9]

  • pomaže banjama u unapređenju zdravstvene, turističke, poslovne i druge delatnosti,
  • predlaže nadležnim organima donošenje, izmenu zakona i propisa kojima se uređuje uređenje, izgradnja, organizacija i funkcionisanje banja i delatnosti u njima,
  • sarađuje sa drugim institucijama, organizacijama i udruženjima u Republici Srpskoj i inostranstvu,
  • radi na pitanjima razvoja i unapređenja ove delatnosti u Republici Srpskoj.

Problemi[uredi | uredi izvor]

S obzirom na to da zdravstveni turizam u Republici Srpskoj nije dovoljan za ubrzan rast i razvoj turizma u banjama, neophodno je proširiti turističke kapacitete u banjama i obogatiti turistički proizvod, uvodeći nove vidove turizma, kao što su:

  • sportsko-rekreativni,
  • manifestacioni,
  • kongresni,
  • kulturni,
  • poslovni,
  • gastronomski,
  • pustolovni,
  • ekološki,
  • obrazovni.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Banja je dobila ime po retkoj vrsti paprati koja raste u šumi u kojoj je smešten Rehabilitacioni centar „Vilina Vlas“.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ugostiteljstvo i turizam, Statistički bilten broj 12, Republički zavod za statistiku, Republika Srpska, Banja Luka, 2016. god, str. 9. (2013.-2015.)
  2. ^ Ugostiteljstvo i turizam, Statistički bilten broj 5, Republički zavod za statistiku, Republika Srpska, Banja Luka, 2009. god, str. 21. (2005.-2008.)
  3. ^ Ugostiteljstvo i turizam, Statistički bilten broj 10, Republički zavod za statistiku, Republika Srpska, Banja Luka, 2014. god, str. 21.(2009.-2013.)
  4. ^ Miošić, N. (1983): Važniji rezultati regionalnih istraživanja geotermalne energije Bosanske Krajine.
  5. ^ Grupa autora. „Monografija, Mineralne sirovine Republike Srpske” (PDF). Republički zavod za geološka istraživanja RS "Geozavod"-Zvornik. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 07. 2021. g. Pristupljeno 14. 11. 2021. 
  6. ^ Banje Republike Srpske, Slatina, 2008.
  7. ^ BANjE Republike Srpske, Slatina, 2008.
  8. ^ Upoznaj Srpsku, Srpske Toplice.
  9. ^ „Grupacija banja”. Privredna Komora Republike Srpske - Privredna komora Republike Srpske - Chamber of Commerce and Industry of Republic Srpska (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 12. 11. 2021. g. Pristupljeno 2021-11-12. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]