Bogumili u srednjovekovnoj Makedoniji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Razvoj bogumilstva od X do XV veka.

Bogumili se javljaju u srednjovekovnoj Makedoniji sredinom 10. veka, koja je u to vreme bila pod Bugarskom vlašću.[1] Bogumilski pokret u Makedoniji je bio upravljen protiv vizantijskih i bugarskih gospodara, protiv domaćih feudalaca i protiv saborne crkve, koja je, prema Kozminom svedočenju, bila potpuno iskvarena.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Bugarska vlast cara Simeona je u Makedoniji uvodila feudalne odnose, umesto dotadašnje plemenske i opštinske vlasti nad zemljom. Većina seljaka su postali sluge ili robovi na zemlji koju su obrađivali, potpuno zavisni od feudalnog gospodara.[1]

Istovremeno, Makedonija u IX i X veku, usled delovanja Klimenta Ohridskog i njegovih učenika, postaje središte slovenske pismenosti i prosvete. Samo u oblasti Ohrida za nekoliko godina je opismenjeno oko 3500 ljudi[2]. Tu se, osim zvaničnih crkvenih knjiga, izučavaju i apokrifni spisi koji se sa grčkog prevode na staroslovenski jezik (vidi: Slovenski apokrifi).[3] Žitije svetog Klimenta govori o „lošoj jeresi“ u ohridskoj oblasti, nakon Klimentove smrti.[4] Tokom 10. veka, Makedonija postaje središte novog hrišćanskog učenja, i u njoj se osnivaju glavne bogumilske opštine, na donjem Vardaru i oko planine Babune (odakle i naziv babuni). Na jednoj ikoni u crkvi „Sv. Bogorodice“ u Ohridu, kao borac protiv bogomila pominje se Klimentov učenik Naum Ohridski, koji je umro 910. godine. Čuveni propovednik i starešina makedonskih bogumila je bio pop Bogumil, koji je oko 950. godine propovedao u oblasti Velesa i Prilepa[5].

976. godine, pod Samuilovim vođstvom brojna slovenska plemena dižu ustanak i osnivaju veliku južnoslovensku državu koja obuhvata Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru i zapadnu Bugarsku. Samuilova majka je bila Jermenka, i pojedini članovi njegove porodice su bili pristalice bogomilskog učenja.[6] Smatra se da je Samuilo bio naklonjen bogumilima, pošto su bili jedina organizovana antivizantijska stranka, jasne slovenske orijentacije, u Makedoniji.[1] Oni su se protivili romejskoj vlasti i helenizaciji zemlje i crkve. Nakon poraza Samuilove vojske, vizantijska odmazda nad Slovenima je bila svirepa. Oslepeli su hiljade zarobljenih vojnika, ostavivši svakom stotom jedno oko da vodi kolonu slepaca. Smatra se da su Vizantinci oslepeli zarobljene Slovene zbog njihove naklonosti bogumilskoj jeresi.[7] U to vreme se bogomilstvo širi u Srbiju i Bosnu.[6] Poznato je da su neki „pavlićani i Makedonci“ prebegli u Italiju u vezi s ustankom u Makedoniji (1040-41).[8] Zabeleženo je da se sa bogumilima u Ohridu susreo i Teofilakt Ohridski (oko 1081 – 1118), bugarski arhiepisop, koji ih više puta spiminje u svojim pisanjima.[9]

Do ponovnog uspona bogumilstva dolazi u Makedoniji za vreme dinastije Komnina (1081—1085). Uništena tvrđava Pelagonija je verovatno bila bogumilska, kao i njeni kažnjeni stanovnici.[10]

Sa bogumilima se između 1150-ih godina sukobio i Ilarion Meglenski, pravoslavni episkop meglenske eparhije, u srednjoj Makedoniji. On je, uz pomoć vizantijskog cara Manojla I Komnina, pokrštavao bogumile prevodeći ih u pravoslavlje, i progoneći one koji se nisu odricali svoje vere. Ilarion preživljava i kamenovanje, nakon čega proteruje i preostale bogumile, a na mestu gde su se oni okupljali, podiže crkvu u ime slavnih Apostola. Nakon Ilarionove smrti, oko 1170. se desio pokolj u meglenskom manastiru, gde su jedne noći mnogi monasi koji su se protivili ustanovljenim pravilima i igumanu Petru, njegovom nasledniku, bili prebijeni, a neki i ubijeni na spavanju.[11]

O nekadašnjoj rasprostranjenosti bogomilskog pokreta u makedonskim krajevima i danas govore toponimi poput sela Bogomila (kod Velesa), Kutugerci, Torbači, Jeremija, dolina Bogomilsko pole, planina i reka Babuna i dr.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Bogomilism in Macedonia”. www.unet.com.mk. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  2. ^ Navedeno prema žitiju Klimenta Ohridskog
  3. ^ D. Petkanova, Apokrifnata literatura v Bъlgariя
  4. ^ „Blesok15, esei - Melanija Šerdenkovska: Bogomilsko dviženje i negovite implikacii”. www.blesok.com.mk. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  5. ^ „Drugi religii”. www.soros.org.mk. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  6. ^ a b „Account Suspended”. Arhivirano iz originala 09. 10. 2009. g. Pristupljeno 11. 10. 2007. 
  7. ^ „macedon - BOGOMILI”. my.opera.com. Arhivirano iz originala 15. 9. 2008. g. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  8. ^ „Bogomilite 1 (korenite)”. zeltronia.4444yahoo.com.blog.com.mk. Pristupljeno 14. 9. 2011. [mrtva veza]
  9. ^ „[svetosavlje]”. www.svetosavlje.org. Arhivirano iz originala 27. 11. 2011. g. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  10. ^ „Macedonia and Byzantium”. www.unet.com.mk. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  11. ^ „Xrea.Com”. www.gazimestan.com. Arhivirano iz originala 28. 09. 2007. g. Pristupljeno 14. 9. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]