Boško Antić (admiral)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boško Antić
Lični podaci
Datum rođenja(1941-12-13)13. decembar 1941.(82 god.)
Mesto rođenjaČekrčići, kod Visokog, Nezavisna Država Hrvatska
Vojna karijera
VojskaJugoslovenska narodna armija
Vojska Jugoslavije
Rodmornarica
Činkontraadmiral VJ

Boško M. Antić (Čekrčići, kod Visokog, 13. decembar 1941) je penzionisani kontraadmiral Vojske Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Gimnaziju je završio u Visokom 1961, a u Splitu Vojnopomorsku akademiju 1966. i Školu za usavršavanje pomorskih oficira, 1967. i 1971. godine. Komandno-štabnu akademiju ratne mornarice završio je 1979, a Komandno-štabnu školu 1987. godine. Službovao je u garnizonima Pula, Novi Sad i Beograd uz školovanja u Divuljama (tri godine) i Splitu (tri godine). Bio je načelnik klase slušalaca u Školi nacionalne odbrane i ujedno zamjenik načelnika škole. Učestvovao je u odbrani SRJ od NATO bombardovanja od 24. marta do 26. juna 1999. U čin kontraadmirala unaprijeđen je 31. decembra 1999. Penzionisan je 29. februara 2000.[1]

U čin pomorskog potporučnika proizveden je 1966, a unapređen u čin poručnika korvete 1969, poručnika fregate 1972, poručnika bojnog broda 1974.(prevremeno), kapetana korvete 1978, kapetana fregate 1983, kapetana bojnog broda 1989. i kontraadmirala 1999. godine (vanredno).

Obavljao je dužnosti: na stažiranju na podmornici P-812 „Neretva”; komandant rečnog minolovca RML-321 i 314; referent za podvodno oružje u Operativno nastavnom organu Komande Rečne ratne flotile; načelnik Operativno-nastavnog organa Komande Rečne ratne flotile; komandant Prvog odreda rečnih minolovaca; na službi u Generalštabu Jugoslovenske narodne armije – referent za naučnoistraživački rad, referent za doktrinu i koncepciju Ratne mornarice i referent za saradnju sa saveznim organima u Sektoru zamenika načelnika Generalštaba za Ratnu mornaricu; nastavnik i rukovodilac grupe nastavnika Ratne mornarice na Katedri taktike Generalštabne akademije; nastavnik operatike, strategije i ratovodstva, načelnik klase i Škole nacionalne odbrane.[2]

U odbrani od agresije NATO-a na SR Jugoslaviju bio na dužnosti predsednika Suda za pomorski plen u Komandi Ratne mornarice, istovremeno savetnik komandanta Ratne mornarice i koordinator rada Odeljenja za moral i informisanje Komande Ratne mornarice.

Maja 2000. godine Nastavno-naučno veće Vojne akademije dodelilo mu je, a ministar za odbranu potvrdio, zvanje vanrednog profesora u Vojnoj akademiji. Objavio je: 56 knjiga, 439 članaka u vojnim časopisima; preko 800 članaka u dnevnim, sedmičnim, mesečnim i periodičnim časopisima. Među njima je i osam feljtona; 95 članaka u vojnim stručnim časopisima i 11 članaka u stručnim časopisima u građanstvu. Napisao je osam scenarija za nastavni i pet za dokumentarni film, tri scenarija za seriju dijapozitiva, bio je konsultant kod snimanja serije Televizije Novi Sad "Baze na Dunavu". Učesnik je mnogobrojnih radio i TV emisija bio je vojnopolitički komentator. Učestvovao u realizaciji više naučnih projekata i na više stručnih, naučno-stručnih i naučnih skupova. Nosilac je izrade i autor mnogobrojnih naučnih i stručnih studija o organizaciji, razvoju i upotrebi Ratne mornarice. Voditelj i konsultant u izradi diplomskih i stručnih radova na svim nivoima školovanja, recenzent i redaktor 40 knjiga i 100 stručnih članaka. Glavni i odgovorni urednik pet knjiga.

Bio je sudija-porotnik Vrhovnog vojnog suda, ekspert odbrane pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu, veštak u Višem sudu u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine, kao i autor studije "Srebrenica – VELIKA OBMANA" za Republički centar Vlade Republike Srpske za istraživanje ratnih zločina.

Odlikovanja i priznanja[uredi | uredi izvor]

Odlikovan u JNA:

Odlikovan u VJ:

  • Srebrna plaketa Ratne mornarice dodijeljena mu je 1989. godine.
  • Zlatne plakete „Istaknute vojskovođe srpske vojske 1914–1918” koju mu je dodijelilo Udruženja za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije 1912–1918.[2]

Važniji radovi[uredi | uredi izvor]

  • Mala enciklopedija ratne mornarice, Beograd 1966;
  • Plovidba na unutrašnjim plovnim putevima Beograd 1976;
  • Savremeni ratni brodovi, Beograd 1996;
  • Ratni dani Ratne mornarice: dnevnik 23. mart - 16. jun 1999. Beograd, 2019.
  • Srpska odiseja, Beograd 2002;
  • Škola nacionalne odbrane (koautor), Beograd 2004.
  • Škola nacionalne odbrane: trideset deveta klasa 1995/1996. Beograd, 2016.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Enciklopedija Republike Srpske. 1, A-B. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2017. str. 104. ISBN 978-99938-21-92-2. 
  2. ^ a b Antić, Boško (2017). Škola nacionalne odbrane četrdeseta klasa 1996/1997. Beograd. str. 148.