Brus Li

Uredi veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Brus Li
Brus Li 1973. godine
Lični podaci
Puno imeLi Jun-fan
NadimakBrus
Datum rođenja(1940-11-27)27. novembar 1940.
Mjesto rođenjaSan Francisko, SAD
Datum smrti20. jul 1973.(1973-07-20) (32 god.)
Mjesto smrtiHongkong
Porodica
DjecaBrendon Li
Šenon Li
Potpis
www.brucelee.com
Veza do IMDb-a

Li Jun-fan (kin: 李振藩; pin: Lee Jun-fan; San Francisko, 27. novembar 1940 — Hongkong, 20. jul 1973), poznatiji kao Brus Li, bio je hongkonški i američki glumac, reditelj, majstor borilačkih vještina, filozof[1] i osnivač borilačke vještine džitkundo. Li je bio sin zvijezde kantonske opere Lija Hoi-Čuena. Komentatori, kritičari, mediji i drugi majstori borilačkih vještina smatraju ga jednim od najuticajnijih majstora borilačkih vještina svih vremena,[2] kao i ikonom pop-kulture 20. vijeka.[3][4] Često mu se pripisuju zasluge za promjenu načina na koji su Azijati prikazani u američkim filmovima.[5]

Li je rođen u kineskoj četvrti u San Francisku, 27. novembra 1940. godine. Roditelji su mu bili porijeklom iz Hongkonga, a on je odrastao u Kaulunu, sa svojom porodicom do kasnog puberteta. U filmsku industriju ga je uveo njegov otac i kao dijete se javlja u nekoliko filmova. Li se seli u Sjedinjene Države sa 18 godina kako bi stekao akademsko obrazovanje na Vašingtonskom univerzitetu u Sijetlu[6] i u tom periodu počinje da uči borilačke vještine. Njegovi filmovi hongkonške i holivudske produkcije doprinjeli su popularizaciji hongkonških borilačkih filmova, što je izazvalo talas interesovanja za kineske borilačke vještine na Zapadu sedamdesetih godina 20. vijeka. Pravac i ton njegovih filmova promijenili su i uticali na borilačke vještine i filmove o borilačkim vještinama u Sjedinjenim Državama, Hongkongu i ostatku svijeta.[traži se izvor]

Poznat je po svojim ulogama u pet dugometražnih filmova: Lao Vejovim „Pesnica gnijeva” (1971) i „Pesnica bijesa” (1972), Golden Harvestovom „Na zmajevom putu” (1972), u kome je Li bio scenarista i reditelj, Golden Harvestovom i Vorner Brosovom „U zmajevom gnijezdu” (1973) i „Zmajeva igra smrti”, oba režirao Robert Klaus.[7] Li je postao ikona pop-kulture poznata širom svijeta, naročito među Kinezima, jer je predstavljao kineski nacionalizam u svojim filmovima.[8] Trenirao je borilačku vještinu ving-čun i kasnije kombinujući uticaje iz različitih izvora, u duhu njegove lične filozofije borilačkih vještina, iznjedrio je džitkundo. Li je posjedovao dvojno državljanstvo, Sjedinjenih Država i Hongkonga.[9] Preminuo je u Kovlunu Tongu 20. jula 1973. u 32. godini života.[10]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Brus Li kao beba sa svojim roditeljima

Brus Li je rođen u 27. novembra 1940. godine u Kineskoj bolnici u Kineskoj četvrti u San Francisku. Prema kineskom zodijaku, Li je rođen u satu i godini Zmaja, što je prema kineskoj tradiciji snažan predznak.[11]

Brusov otac, Li Hoi-Čuen, bio je Han Kinez, a majka, Grejs Ho, pola kineskog i pola kavkaskog porijekla.[12] Grejs Ho je bila usvojena kćerka Ho Gumtunga i polunećaka Roberta Hotunga, obojica su bili značajni hongkonški biznismeni i filantropi.[13] Ne postoji dokumentovani dokaz po kome Brus Li ima djeda Nijemca po majci kako se popularno misli, a njegovo evropsko porijeklo vodi od babe Engleskinje po majci. Njegova majka je imala majku engleskog i oca kineskog porijekla.[14] Brus je bio četvrto od petoro djece: Fibi Li, Agnes Li, Piter Li i Robert Li. Li i njegovi roditelji su se vratili u Hongkong kada je on imao tri mjeseca.[15]

Imena[uredi | uredi izvor]

Brus Li i njegova porodica, kada je bio dijete

Lijevo kantonsko ime po rođenju bilo je Li Jun-fan.[16] Ime homofonetski znači „vratiti se ponovo” i dala mu ga je njegova majka, koja je smatrala da će se vratiti u Sjedinjene Države.[17] Zbog sujevjerne prirode njegove majke, prvobitno mu je dala ime Sai-fon, što je žensko ime koje znači „mali feniks”.[18] Smatra se da je englesko ime „Brus” dobio od bolničke ljekarke dr Mari Glover.[19]

Li je imao još tri kineska imena: Li Juensin, kao porodično ime; Li Juenđen, koje je koristio kao student dok je pohađao La Sal koledž i svoj kineski nadimak Li Sjaolung (mali zmaj). Lijevo lično ime Jun-fan se na kineskom prvobitno pisalo kao 震藩, međutim, kineski karakter Jun (震) bio je dio imena njegovog djeda, koji se zvao Li Jun-biu (李震彪). Kineski karakter za Jun u Lijevom imenu promijenjen je homonimom 振, kako bi se izbjegao tabu imenovanja u kineskoj tradiciji.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Lijev otac, Li Hoi-Čuen, bio je jedan od vodećih glumaca kantonske opere i filmskih glumaca u to vrijeme, krenuo je na jednogodišnju opersku turneju sa svojom porodicom uoči japanske invazije na Hongkong. Li Hoi-Čuen bio je i na turneju po Sjedinjenim Državama dugi niz godina i nastupao je pred brojnom kineskom zajednicom tamo.

Iako je mnogo njegovih kolega odlučilo da ostane u Sjedinjenim Državama, Li Hoi-Čuen se vratio u Hongkong nakon Brusovog rođenja. Poslije nekoliko mjeseci, Hongkong je napadnut i Li je živio tri godine i osam mjeseci pod japanskom okupacijom. Nakon kraja rata, Li Hoi-Čuen nastavlja svoju glumačku karijeru i postaje još popularniji tokom godina obnove Hongkonga.

Lijeva majka, Grejs Ho, bila je iz jednog od najbogatijih i najmoćnijih klanova u Hongkongu, Hotung. Ona je bila polunećakinja Roberta Hotunga,[13][20] evroazijskog partijarha klana. Kao takav, mladi Brus Li je odrastao u bogatom i privilegovanom okruženju. Uprkos prednosti statusa njegove porodice, naselje u kome je odrastao Li postalo je prenaseljeno, opasno i puno suparničkih bandi zbog priliva izbjeglica koje su izbjegle iz komunističke Kine u Hongkong, koji je u to vrijeme bio britanska krunska kolonija.[18]

Nakon što je Li učestvovao u nekoliko uličnih tuča, njegovi roditelji su odlučili da je potrebno da trenira neku borilačku vještinu. Lijev prvi susret sa borilačkim vještinama bio je preko njegovog oca, od koga je naučio osnove Vuovog stila tajđićuena.[21]

Vingčun[uredi | uredi izvor]

Najveći uticaj na razvoj Lijevih borilačkih vještina imalo je učenje vingčuna. Li je počeo učiti vingčun od učitelja Ipa Mana kada je imao 16 godina, nakon što je izgubio nekoliko borbi od članova rivalske bande. Ipova redovna nastava se sastojala od nekoliko vježbi, či sao (lepljive ruke) treningu, tehnikama drvene lutke i slobodnom sparingu.[22] Nije bilo određenog obrasca za časove.[22] Ip se trudio da svoj učenike drži dalje od uličnih borbi, ohrabrujući ih da se bore na organizovanim takmičenjima.[23]

Nakon godinu dana treninga vingčuna, većina Ipovih učenika odbija da trenira sa Lijem nakon što saznaju da je miješanog porijekla, jer su Kinezi uglavnom bili protiv učenja neazijata svojim borilačkim tehnikama.[24][25] Lijev sparing partner, Hokings Čeung kaže: „Ip Man je lično podučavao, ili djelimično podučavao, vjerovatno manje od šest ljudi u cijelom vingčun klanu”.[26] Međutim, Li je pokazao veliko interesovanje za vingčun i nastavio da trenira sa Ipom Manom i Vongom Šunom Leungom 1955. godine.[27] Van Kam Leung, Vongov učenik, svjedok Lijevog i Vongov sparinga, istakao je brzinu i preciznost sa kojom je Li bio u stanju da izvrši udarac.[28] Li je nastavio da trenira sa Vongom nakon što se vratio u Hongkong iz Sjedinjenih Država.

Napuštanje Hongkonga[uredi | uredi izvor]

Li i njegov učitelj Ip Man

Nakon pohađanja škole Tak San, nekoliko blokova od njegove kuće u ulici Natan roud broj 218 u Kaulunu, Li je pošao u osnovnoškolski dio La Sal koledža kada je imao 12 godina. Oko 1956. godine, zbog siromašnog akademskog učinka (ili moguće zbog lošeg rukovođenja), prebačen je u koledž Svetog Fransiska Havijera (srednja škola) gdje mu je mentor bio brat Edvard, učitelj i trener školskog bokserskog tima.

Li 1958. godine, pleše ča-ča-ča

Na proljeće 1959. godine, Li je učestvovao u još jedno uličnoj tuči, zbog koje je pozvana policija.[29] Sve do njegovog kasnog puberteta, Lijeve ulične tuče su postale sve češće, a u jednoj od njih pretučen je sin pripadnika lokalne bande Trijada.[traži se izvor] Na kraju, Lijev otac odlučuju da njegov sin treba da napusti Hongkong kako bi nastavio sigurniji i zdraviji život u Sjedinjenim Državama. Njegovi roditelji su policiji potvrdili da su se bojali jer je ovoga puta Li za protivnika imao organizovanu kriminalnu pozadinu, a postoji mogućnost da je postojao dogovor da on svoj život nastavi napolju.

Policijski detektiv je došao i rekao: „Izvinite gospodine Li, Vaš sin se stvarno gadno potukao u školi. Ako učestvuje u još jednoj tuči, možda ću morati da ga strpam u zatvor”.

— Robert Li[18]

Aprila 1959. godine, Lijevi roditelji su odlučili da ga pošalju u Sjedinjene Države gdje bi bio sa svojom starijom sestrom, Agnes Li, koja je već živjela sa porodičnim prijateljima u San Francisku.

Novi život u Sjedinjenim Državama[uredi | uredi izvor]

Li sa sinom Brendonom 1966. godine

U 18. godini života, Li se vraća u Sjedinjene Države. Nakon što je živio nekoliko mjeseci u San Francisku, 1959. godine se seli u Sijetl, kako bi nastavio svoje srednjoškolsko obrazovanje, gdje je radio za Rubi Džou kao konobar u njenom restoranu.

Rubin suprug je bio saradnik i prijatelj Lijevog oca. Lijev stariji brat Piter Li mu se pridružio u Sijetlu nakratko, prije nego što se preselio u Minesotu kako bi pohađao koledž. U decembru 1960. godine, Li je završio srednju školu i stekao diplomu Edisonove tehničke škole (sada Sijetl sentral koledž, smješten na Kopitol Hilu u Sijetlu).

Lijeva žena Linda

Marta 1961. godine, Li se upisuje na Vašingtonski univerzitet, smijer drama, prema članku univerzitetskog alumni časopisa iz 1999. godine,[30] a ne filozofiju kako je navodio sam Li i mnogi drugi. Li je takođe studirao filozofiju, psihologiju i mnoge druge predmete.[31][32] On je na Vašingtonskom univerzitetu upoznao svoju buduću suprugu, Lindu Emerli, koleginicu koja je željela da postane učitelj, a kojom se ženi u avgustu 1964. godine.

Li je sa Lindom Emerli imao sina, Brendon Li (1965—1993), i kćerku, Šenon Li (rođena 1969).

Borilačke vještine[uredi | uredi izvor]

Džun fan gung fu[uredi | uredi izvor]

Li je počeo podučavati druge borilačkim vještinama u Sjedinjenim Državama od 1959. godine. Borilačku vještinu koju je predavao nazvao je Džun fan gung fu (engl. Jun Fan Gung Fu; doslovno Brus Lijev kung fu). U suštini, to je bio njegov pristup vingčunu.[33] Li je podučavao prijatelje koje je upoznao u Sijetlu, počevši sa džudokom Džesijem Gloverom, koji je nastavio da uči neke Lijeve rane tehnike. Taki Kimura je postao Lijev prvi instruktor saradnik, koji je nastavio da druge podučava Lijevom borilačkom vještinom i filozofijom i poslije njegove smrti.[34] Li je otvorio svoju prvu školu borilačkih vještina u Sijeltu, pod nazivom Li Džun fan gung fu institut.

Li je napustio koledž 1964. godine i odselio u Oukland, gdje je živio sa Džejmsom Jimom Lijem. Džejms Li je bio dvadeset godina stariji od Brus Lija i bio je poznat majstor kineskih borilačkih vještina. Oni su zajedno osnovali drugi Džun fan gung fu studio borilačkih vještina u Ouklandu. Džejms Li je bio odgovoran za upoznavanje Brus Lija sa Edom Parkerom, američkim majstorom borilačkih vještina i organizatorom Long Bič međunarodnog prvenstva u karateu, na kome je kasnije „Holivud” otkrio Brus Lija.

Borba sa Vong Džek Menom[uredi | uredi izvor]

U Kineskoj četvrti u Ouklandu 1964. godine Li je imao kontroverznu privatnu borbu sa Vong Džek Menom, ličnim učenikom Ma Kin Funga koji je poznat po svom majstorstvu singjićuena, bejšaolina i tajđićuena. Prema Liju, kineska zajednica mu je uputila ultimatum da prestane da podučava nekineze borilačkim vještinama. Kada je on to odbio, izazvan je na borbu sa Vongom. Dogovor je bio, ako Li izgubi moraće da zatvori svoju školu; ako pobjedi, Li će moći da podučava bijelce i sve ostale.[35] Vong je to poricao, izjavivši da je zahtjevao da se bori protiv Lija nakon što se on hvalio tokom jedne od svojih demonstracija u pozorištu u Kineskoj četvrti da može pobjediti bilo koga u San Francisku i da Vong nije diskriminisao bijelce ili druge nekineze.[36] Li je komentarisao, „taj papir je imao imena svih šifua iz Kineske četvrti, ali me oni ne plaše”.[37]

Pojedinci za koje se zna da su prisustvovali borbi su Kadvel, Džejms Li (Brus Lijev saradnik, ne rođak) i Vilijam Čen, učitelj tajđićuena. Vong i Vilijam Čen su izjavili da je borba trajala neuobičajeno dugih 20—25 minuta.[36] Vong je tvrdio da je prvo očekivao ozbiljan, ali uglađen napad; međutim Li ga je napao veoma agresivno sa namjerom da ga ubije, odmah od početka borbe kada je odgovorio na tradicionalno Vongovo rukovanje pretvarajući se da prihvata rukovanjem, ali je umjesto toga rukom krenuo prema Vongovim očima. Primoran da brani svoj život, ipak se suzdržao od napada na Lija sa ubilačkom snagom kada se ukaza prilika, zato što je mogao da zaradi zatvorsku kaznu. Borba je završena zbog Lijeve „neobične zadihanosti”, za razliku od odlučnog daha ostalih boraca.[36] Prema Brusu Liju, Lindi Li Kandvel i Džejmsu Jimu Liju, borba je trajala samo tri minuta, sa odlučujućom pobjedom Lija. Linda je navela: „Kada je borba počela, to je bila borba bez pravila i trajala je tri minute. Brus je spustio tog tipa na zemlju i rekao ’Da li odustaješ?’ i muškarac je rekao da odustaje”.[35]

Džek Rosen iz časopisa Mental Floss rekao je da je autor Rik Ving, posvećeni Vongov učenik, predstavio na nešto drugačiji način borbu nakon intervjuisanja Vonga i nekoliko očevidaca borbe za Showdown in Oakland: The Story Behind the Wong Jack-man – Bruce Lee Fight. U Vingovoj knjizi o borbi nalazi se sljedeće:[38]

Li je počeo da se kreće odmah nakon rukovanja, oštro napadajući na Vongovo čelo, a zatim je nastavio sa serijom udaraca nogom u prepone i udarcima pesnicama velikog obima, od kojih je većinu Vong zadobio u predjelu grudi.

Vong se pomjerio bočno i nije bio toliko agresivan kao temperamentni Li; on [Vong] je rekao svojim prijateljima da ne bi koristio udarce nogom, koje je smatrao najopasnijim oružjem, jer nije želio trajno povrijediti Lija. On je, međutim, nosio par kožnih navlaka na svojim člancima i jedan od njegovih udara bio je upućen u blizini Lijevog vrata, zbog čega se zateturao. Vong je nastavio sa kragnom, ali je izabrao da ne napada dok Li vidi dvostruko.

Poslije 20 minuta Lijevog pritiska na akciju i Vongovog traženja njegovih slabih tačaka, Vong je izgubio oslonac i pao na zemlju, kada ga je Li pokušao zaskočiti. Posmatrači su Vongu rekli su se plašili da je Li previše gnijevan i to ga je sprječavalo da razvije borbu.

Nekoliko nedelja nakon borbe, Li je dao intervju u kome je rekao da je pobijedio neimenovanog izazivača, na šta je Vong rekao da se to očigledno odnosilo na njega.[36] Kao odgovor, Vong je objavio sopstvenu izjavu o borbi u kineskom Pacific Weekly, novinama na kineskom jeziku iz San Franciska, sa pozivom na javni revanš ako Li nije zadovoljan izjavom. Li nije odgovorio na poziv, uprkos svojoj reputaciji da nasilno odgovora na svaku provokaciju[36] i nije bilo drugih javnih poruka, iako je Li nastavio da podučava bijelce.

Fizička priprema[uredi | uredi izvor]

Brus je smatrao da veliki broj onih koji se bave borilačkim veštinama nije obraćao dovoljno pažnje na fizičku spremu. Takođe je smatrao da se suviše vremena posvećuje razvijanju veštine, a premalo pripremi pojedinca za borbu. Bio je zainteresovan za razvijanje što veće brzine i moći bez dobijanja krupnih mišića, i prema tom cilju je usmeravao svoj program vežbi sa tegovima. Stalno je eksperimentisao, često menjajući elemente svog treninga, i zbog ove činjenice ne postoji precizno određen Brus Lijev metod treninga koji bi svi oni zainteresovani mogli da koriste.

U početku (1965) Li je koristio jednostavan program koji su mu preporučili dva prijatelja koji su se bavili bodibildingom. On se sastojao od osnovnih, višezglobnih vežbi poput benč presa, čučnjeva i olimpijskog dizanja.

Brus je obraćao posebnu pažnju na razvijanje trbušnih mišića, koje je smatrao za jednu od najbitnijih mišićnih grupa za borca. Li je smatrao da bukvalno svaki pokret zahteva određen stepen rada trbušnih mišića. Ono što je možda još važnije je to da trbušnjaci služe kao štit za rebra i vitalne organe.

Kardio-vaskularne vežbe su takođe bile stalan deo Brus Lijevog treninga - one su bile značajan činilac u održavanju njegove telesne masti na rekordno niskom nivou od 1,4% (poređenja radi, osobe čiji su nivoi telesnih masti oko 4% ili niži imaju tela koja se smatraju izuzetno definisanim).

Brus Li je osim treningu bio veoma posvećen i svojoj ishrani. Po dolasku u SAD, Brus se zainteresovao za zdravu hranu i trudio se da unosi samo ono što će koristiti njegovom telu. Zbog ovoga je, na primer, veoma retko jeo peciva jer ona u odnosu na neke druge vrste hrane sadrže previše praznih kalorija (sadrže uglavnom proste ugljene hidrate). Nekoliko puta na dan, uzimao je visokoproteinsko piće napravljeno od mleka u prahu, ledene vode, jaja, ljuski od jaja, banana, biljnog ulja, brašna od kikirikija i čokoladnog sladoleda. Takođe je pio sopstvene sokove sastavljene od povrća i voća, jabuka, celera, šargarepe spremljenih u blenderu.

Brus je povremeno jeo meso i jeo velike količine voća i povrća. U kasnijim godinama postao je znalac o vitaminima i svaki dan je određivao sebi tačnu količinu vitamina A, B, C, D, E.

Brus Lijevi podvizi[uredi | uredi izvor]

Brzina Brus Lijevog udarca sa udaljenosti od 90 cm bila je 5 stotinki. Izvodio je sklekove na jednoj ruci koristeći samo 2 prsta, mogao da probije vreću od 70 kilograma jednim sajdkikom (udarac sa strane), mogao je da baca zrna pirinča u vazduh i da ih zatim hvata u letu koristeći štapiće za jelo. Mogao je da probije neotvorenu konzervu Koka Kole prstima (ovo je bilo u vreme kada su se konzerve pravile od čelika - mnogo tvrđe od današnjih aluminijumskih konzervi).[39]

Citati Brus Lijevih prijatelja o njegovim podvizima[uredi | uredi izvor]

Deni Inosanto - „Brus je bio zainteresovan samo za snagu koju je mogao odmah da pretvori u moć. Sećam se: jednom prilikom smo se ja i Brus šetali plažom u Santa Monici. Odjednom jedan ogromni bodibilder prođe kraj nas i ja rekoh Brusu: „Čoveče pogledaj ruke onog momka“. Nikada neću zaboraviti njegovu reakciju; rekao je „Da, krupan je ali, da li je moćan?“

Čak Noris - „Li, kilo po kilo, je svakako bio jedan od najjačih ljudi na svetu, i sigurno jedan od najbržih.“

Džesi Glover - „Brus bi uzeo bučicu od 31 kg jednom rukom i podigao je do lateralne pozicije, u ravni sa ramenom i zatim bi je zadržao u tom položaju nekoliko sekundi. Niko drugi koga sam poznavao nije mogao ni da je podigne dotle, a kamoli da je drži.“

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Jun Fan Jeet Kune Do”. Bruce Lee Foundation. Arhivirano iz originala 23. 7. 2010. g. 
  2. ^ „Bruce Lee Lives Documentary”. Arhivirano iz originala 29. 6. 2012. g. 
  3. ^ „From Icon to Lifestyle, the Marketing of Bruce Lee”. The New York Times. 11. 12. 2009. Pristupljeno 3. 6. 2011. 
  4. ^ „Bruce Lee's 70th birth anniversary celebrated”. The Hindu. India. 30. 11. 2010. Pristupljeno 3. 6. 2011. 
  5. ^ Stein, Joel (14. 6. 1999). „Bruce Lee: With nothing but his hands, feet and a lot of attitude, he turned the little guy into a tough guy”. The Time 100. New York. Arhivirano iz originala 5. 6. 2010. g. Pristupljeno 7. 6. 2010. 
  6. ^ Lee 1989, str. 41.
  7. ^ „How Bruce Lee changed the world-Series”. The Hindu. India. 29. 5. 2011. Pristupljeno 3. 6. 2011. 
  8. ^ Dennis 1974.
  9. ^ „Hong Kong Cinemagic - Bruce Lee”. www.hkcinemagic.com. Pristupljeno 14. 6. 2017. 
  10. ^ Chu, Karen (26. 6. 2011). „Proposed Bruce Lee Museum Shelved in Hong Kong”. The Hollywood Reporter. 
  11. ^ „Biography”. Bruce Lee Foundation. Arhivirano iz originala 22. 8. 2010. g. Pristupljeno 7. 6. 2010. 
  12. ^ Description of the parent's racial makeup as described by Robert Lee at minute mark 3:35 in the cable television documentary, First Families: Bruce Lee, which premiered on Fox Family on 26. 10. 1999.
  13. ^ a b „Kom Tong Hall at 7 Castle Road, Mid-levels, Hong Kong” (PDF). People's Republic of China. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 6. 2011. g. Pristupljeno 12. 9. 2010. 
  14. ^ Russo, Charles (18. 5. 2016). „Was Bruce Lee of English Descent?”. VICE Fightland. 
  15. ^ „Bruce Lee: Biography”. Bruce-lee.ws. Arhivirano iz originala 12. 3. 2005. g. Pristupljeno 22. 1. 2010. 
  16. ^ Lee 1989, 振藩; mandarinski pinjin: Zhènfán.
  17. ^ Lee 1989, str. 20.
  18. ^ a b v Bruce Lee: the immortal Dragon, January 29, 2002, A&E Television Networks
  19. ^ Lee, Grace (1980). Bruce Lee The Untold Story. United States: CFW Enterprise. 
  20. ^ „Kom Tong Hall and the Dr Sun Yat-sen Museum”. People's Republic of China. 10. 1. 2005. Arhivirano iz originala 18. 8. 2010. g. Pristupljeno 12. 9. 2010. 
  21. ^ Thomas 1994, str. 14.
  22. ^ a b Black Belt: Bruce Lee Collector's Edition Summer 1993
  23. ^ Black Belt: Bruce Lee Collector's Edition Summer. 1993. str. 18.
  24. ^ Thomas 1994, str. 26.
  25. ^ Sharif 2009, str. 56.
  26. ^ Black Belt: Bruce Lee Collector's Edition Summer 1993 pp. 19.
  27. ^ Campbell 2006, str. 172.
  28. ^ Wan Kam Leung recalls Bruce lee fighting with Wong Shun-leung na sajtu YouTube (25 July 2009). Приступљено 8 May 2010.
  29. ^ Burrows, Alyssa (2002). „Bruce Lee”. HistoryLink. Приступљено 30. 5. 2008. 
  30. ^ „University of Washington alumni records”. Washington.edu. Приступљено 22. 1. 2010. 
  31. ^ Little 2001, стр. 32.
  32. ^ Thomas 1994, стр. 42.
  33. ^ „WING CHUN GUNG FU”. Hardcore JKD. Архивирано из оригинала 14. 5. 2008. г. Приступљено 30. 5. 2008. 
  34. ^ „Bruce Lee Biography”. Bruce Lee Foundation. Архивирано из оригинала 19. 11. 2012. г. Приступљено 4. 9. 2012. 
  35. ^ а б Bruce Lee: The Immortal Dragon, January 29, 2002, A&E Television Networks
  36. ^ а б в г д Dorgan 1980.
  37. ^ Black Belt: Bruce Lee Collector's Edition, Summer 1993 Rainbow Publications Inc. стр. 117
  38. ^ Rossen, Jake (10. 8. 2015). „Bruce Lee: The Time Bruce Lee Was Challenged to a Real Fight”. Mental Floss. New York, NY. Приступљено 10. 7. 2016. 
  39. ^ „Bruce Lee : The Divine Wind”. www.bruceleedivinewind.com. Архивирано из оригинала 30. 06. 2011. г. Приступљено 14. 3. 2019. 

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Brus Li na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Брус_Ли&oldid=27626135”