Vasilije Stojanović Vasa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasilije Stojanović Vasa
Lični podaci
Datum rođenja(1955-01-18)18. januar 1955.(69 god.)
Mesto rođenjaVršac, FNR Jugoslavija
Obrazovanjezubni tehničar
Umetnički rad
Pravacprimenjena umetnost
Zvanični veb-sajt
vasanet.de

Vasilije Stojanović Vasa (Vršac, 18. januar 1955) srpski je vajar i slikar, koji živi i radi u Dortmundu. Svoja dela izlaže širom sveta i višestruki je laureat međunarodnih priznanja.[1][2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vasilije Stojanović, u umetničkom svetu poznat po nadimku Vasa, rođen je u Vršcu, a u Nemačkoj živi od 1976. godine. Samouki je umetnik. Po obrazovanju je zubni tehničar, ali je njegov kreativni duh odneo prevagu nad zvanjem koje je stekao školovanjem. Poznavalac je plemenitih metala, što mu je pomoglo da stvara umešno ih koristeći. Skulpture koje je izradio koristeći escajg visoko su ocenjene na najprestižnijim umetničkim susretima Evrope. Da kreira zlatne, srebrne i bronzane figure od porodičnog nasleđa nadahnula ga je ornamentika pribora za jelo.[4][5]

Njegove radove odlikuje sinergija specifičnih tehnika i materijala, po čemu je naročito poznat. Takođe, intencionalna upotreba samo određene boje karakteristika je njegovih likovnih dela. Učesnik je brojnih izložbi u svetu: u Belgiji, Luksemburgu, Monaku, Ujedinjenom Kraljevstvu, Nemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Japanu, Kataru, a najčešće u Srbiji i Francuskoj. Na festivalu „Artistes du Monde” u Kanu 2015. godine dobio je nagradu za celokupno svaralaštvo, koju mu je uručila pokroviteljka ove manifestacije Marina Pikaso, unuka Pabla Pikasa. Tada je predstavio bronzanu skulpturu „Digitalna riba”, koja simbolizuje njegov lični protest protiv sveopšte digitalizacije.[6][7]

Docent beogradskog Fakulteta savremenih umetnosti i kustos Galerije FSU Irina Tomić je o Stojanovićevem opusu između ostalog rekla: „Skulpture Vasilija Stojanovića su nastale iz ideja, ali nikada nisu izgubile realnost snova.”[8]

Po sopstvenom priznanju, Novak Đoković mu je velika inspiracija.[9]

Otac je dve ćerke.

Odabrane nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Zlatna medalja publike za skulpturu „Spasilac sveta” na međunarodnoj izložbi „Umetnost u minijaturi” (Beograd, Srbija, 2014)[10]
  • Nagrada za sveukupan rad na festivalu „Artistes du Monde” (Kan, Francuska, 2015)
  • Bronzana medalja za skulpturu „Tvrdoglava žena” (Fernelmont, Belgija, 2016)[11]
  • Prva nagrada za skulpturu „Irska” na izložbi „L'Art au Coeur de l'Europe” (Ilcah, Francuska, 2017)
  • Bronzana medalja za skulpturu „Ćuran” na izložbi „Salon National des Artistes Animaliers” (Bri na Marni, Francuska, 2017)[12]
  • Zlatna medalja na izložbi „Salon contemporain Devil'Art-Dennes” (Devil, Francuska, 2018)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Vasa Stojanović izlagao u Parizu i Monte Karlu”, RTS, 13. decembar 2014. Posećeno 25. januara 2024.
  2. ^ „Vasa Stojanović nagrađen u Belgiji”, RTS, 18. maj 2016. Posećeno 25. januara 2024.
  3. ^ „Arts festival showcases captivating creations from around world”, The Peninsula Qatar, 23. novembar 2023. Posećeno 25. januara 2024.
  4. ^ „Umetnička dela... od srebrnog escajga”, RTS, 4. decembar 2013. Posećeno 25. januara 2024.
  5. ^ „Vasa escajgom osvaja Francusku”, Vesti, 5. decembar 2017. Posećeno 25. januara 2024.
  6. ^ Palma u Kanu za srpskog vajara”, RTS, 8. oktobar 2015. Posećeno 25. januara 2024.
  7. ^ „TV minijature: Simfonija oblika”, RTS, 4. mart 2016. Posećeno 25. januara 2024.
  8. ^ „Erinnerungen”, Veb-sajt Vasilija Stojanovića Vase. Posećeno 27. januara 2024.
  9. ^ „Vasa Stojanović: Bila bi mi čast da poklonim Novakove portrete njegovoj fondaciji”, RTS, 30. decembar 2016. Posećeno 26. januara 2024.
  10. ^ „Publika nagradila World Helpers, RTS, 11. novembar 2014. Posećeno 25. januara 2024.
  11. ^ „Bronza za Tvrdoglavu ženu”, Vesti, 23. maj 2016.
  12. ^ „Bronza za bronzanog ćurana”, RTS, 24. novembar 2017. Posećeno 25. januara 2024.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]