Velika Mađarska
| Istorija Mađarske |
|---|
 |
Velika Mađarska (mađ. Nagy-Magyarország), se odnosi na znanje o Mađarima pre njihovog dolaska na današnje prostore Panonske nizije krajem 9. veka.
Mađarska prapostojbina (mađ. Magyar őshaza), je teorijska prapostojbina Mađara. Neki veruju da je bila smeštena istočno od Urala, dok je neki stavljaju na zapadnu stranu. Najpouzdaniji izvori je stavljaju na mesto današnjeg autonomnog okruga Hantija-Mansija, Ruske Federacije. Odatle su proto-Mađari se preselili južno, na teritorija zvane Magna Hungarija.
Naziv Magna Hungarija [1] (lat. Magna Hungaria – „Velika Hungarija“), prvi put se spominje u spisima dominikanskog Fratra Julijana iz 1235. godine. To je lokacija gde su se naselili proto-Mađari i smeštena je na zapadnoj strani planine Ural, u regiji danas poznatoj po imenu Baškortostan, što je autonomna oblast u Rusiji. Mađari su se odatle pomerali ka jugozapadu u naselili Levediju i Etelkez, pre nego što su definitivno se nastanili na današnje prostore.
Ostatak proto-Mađara je ostao i osnovao Paskatir u regiji današnjeg Baškotorstana.
Mađarska praistorija uključuje i istoriju nomada kao što su Skiti, Sarmati, Huni, Alani, Avari, Jasi, Pečenjezi i ostalih koji su uticali na etnogenezu mađarskog naroda.
Mađarska nacija[uredi | uredi izvor]
Poreklo imena[uredi | uredi izvor]
Oko 833. godine, mađarska plemena su živela u takozvanoj Magna Hungariji koja je bila smeštena u okolini Urala i Levediji koja je bila egzistirala između reka Don i Dnjepar, i bila su u direktnom dodiru sa velikim carstvom Hazara.
Mađari su, u vremenskom periodu od 850. do 860. godine, iz svoje domovine Levedije bili potisnuti od strane Pečenjeza i prešli su na nove prostore koje su nazvali Etelkez (Etelköz). Mađari su stigli do Dunava negde oko 880. godine. Svoje latinsko ime Ugari po mnogim izvorima Mađari su dobili u ovom periodu. Po jednoj teoriji ime Ugari je poteklo od turske reči Un-Oguri (On-Oghur) što bi značilo „deset plemena“[2], koji se odnosio na sedam mađarskih i tri kabarska plemena.[3]. Takođe je i ime Unoguri (tur. Onoghur) mogući izvor[4].
Nacija[uredi | uredi izvor]
Mađara danas ima oko 15 miliona, sačuvali su svoju tradiciju i identitet. Mađarski jezik pripada grupi ugro-finskih jezika, i po tome je jedinstven u Evropi (naravno pored Finaca i Estonaca).
Mađarske hronike, tradicija i istoričari, mađarsko poreklo i identitet vezuju za plemena koja su došla u Karpatski basen u nekoliko talasa. Početak je vezan za Hune, koji su pozvani od strane Rimljana 361. Nastavljeni su sa Sekeljima, koji tvrde da su potomci Huna. Posle 586. dolaze Avari i na kraju 895. Mađari sa Arpadom na čelu.
Kao deo mađarske nacije računaju se i pripadnici članova naroda starosedelaca u Panonskoj niziji i članovi nekih drugih grupe naroda koji su kasnije došli i utopili se među etničke Mađare, kao što su: Jasi, Kumani, Sasi, Švabe, Slovaci, Ukrajinci, Srbi, Hrvati, Bugari i tako dalje.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ The long and wonderful voyage of Frier Iohn de Plano Carpini, Pristupljeno 11. 4. 2013.
- ^ Marcantonio, Angela. The Uralic Language Family, pp. 33. . Blackwell Publishing. 2002. ISBN 978-0-631-23170-7.
- ^ Rady, Martyn C. Nobility, land and service in medieval Hungary, pp. 12. . Macmillan. 2000. ISBN 978-0-333-80085-0.
- ^ Sinor, Denis. The Cambridge History of Early Inner Asia, pp. 143. . Cambridge University Press. 1990. ISBN 978-0-521-24304-9.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Praistorija izvori, Bakaj Kornel, Bakay Kornél (1997, 1998): Őstörténetünk régészeti forrásai. I. P. 302; II. P. 336. Miskolci Bölcsész Egyesület. Miskolc, .
- Arpadova država, Bakaj Kornel, Bakay Kornél (2000): Az Árpádok országa. Kőszeg. P. 512.
- Mađarska enciklopedija, Laslo Bogoši, Encyclopaedia Hungarica (1992, 1994, 1996) I-III. Főszerkesztő: Bagossy László. Hungarian Ethnic Lexicon Foundation. Calgary. P. 778, 786, 888.
- Mađarska nacija, Ištvan Kiseli, Kiszely István (1979): Rassengeschichte von Ungarn. In: Schwidetzky, Ilse ed.: Rassengeschichte der Menschheit. R. Oldenburg Verlag. München-Wien. pp. 1–50.
- Odakle smo došli, Ištvan Kiseli, Kiszely István (1992): Honnan jöttünk? Elméletek a magyarság őshazájáról. Új Mandátum Könyvkiadó. Budapest. P. 460.
- Mađarska praistorija, Ištvan Kiseli, Kiszely István (1996): A magyarság őstörténete. Mit adott a magyarság a világnak. Püski Kiadó, Budapest. I-II. P. 860.
- Poreklo mađara i kultura, Ištvan Kiseli, Kiszely István (2000, 2002, 2004): A magyarok eredete és ősi kultúrája. Püski Kiadó. Budapest. I-II. P. 1500.
- Mađar, Ištvan Kiseli, Kiszely István (2004): A magyar ember. Püski Kiadó. Budapest. I-II. P. 980.
- Prošlost za budućnost, Đula Laslo, László Gyula (1999): Múltunkról utódainknak. I. A magyar föld és a magyar nép őstörténete. P. 573; II. Magyarok honfoglalása - Árpád népe, pp. 574–1036. Püski Kiadó. Budapest.
