Велика царска шљука

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Velika carska šljuka
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Charadriiformes
Porodica: Scolopacidae
Rod: Numenius
Vrsta:
N. arquata
Binomno ime
Numenius arquata
Mapa rasprostranjenosti velike carske šljuke prema bazi podataka eBird
  Rasprostranjenost tokom cele godine
  Rasprostranjenost tokom leta
  Rasprostranjenost tokom zime
Sinonimi
  • Scolopax arquata Line, 1758

Velika carska šljuka (lat. Numenius arquata) je šljukarica koja pripada porodici Scolopacidae. Rasprostranjena je širom Azije i Evrope. Najveća je ptica od svih šljukarica, dužine od 50 do 60 cm, a ima raspon krila od 89 do 106 cm, dok je težine od 410 do 1360 g.[2] Uglavnom je sivkasto smeđe boje sa belim leđima, sivo-plavim nogama i veoma dugačkim i zakrivljenim kljunom. Mužjaci i ženke izgledaju identično, ali ženka je viša.

Jedina slična vrsta velikoj carskoj šljuci je mala carska šljuka. Vrsta je uglavnom migraciona, zime provodi u Africi, južnom delu Evrope i Azije. Pojedinci nekada zalutaju daleko od uobičajenog domenta, do Nove Škotske i Marijanskih ostrva.[3][4][5] Prisutne su tokom cele godine na predelima umerene klime Irske i Velike Britanije.

Hrani se sitnim beskičmenjacima, a ponekada rakovima i glistama, kada im se ukaže prilika.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Engleski naziv za ovu pticu je curlew i potiče od evroazijske šljuke, ali možda je na njega uticao i stari francuski izraz curlew, izveden od reči kurir. Prvi spisi o ovoj vrsti datiraju iz 1377. godine u knjizi Vilijama Langlana.[6] Ime roda Numenius je od starogrčke reči, odnosno ptice koju je spomenuo grčki hroničar Hesikije Miletu.[7]

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Postoje tri podvrste velike carske šljuke:

  • N. a. arquata, (Line, 1758); nastanjuje zapadnu, severnu i centralnu Evropu
  • N. a. orientalis, )Kristijan Ludvig Brem 1831); nastanjuje zapadne i centralne delove Sibira, sve do severoistoka Kine
  • N. a. suschkini (Oskar Nojman, 1929); nastanjuje zapadne delove Kazahstana, sve do jugozapada Sibira

Velika carska šljuka zaštićena je Sporazumom o očuvanju Sporazumom afričko-evroazijskih migratornih vodenih ptica. Međunarodna unija za zaštitu prirode smatra da za veliku carsku šljuku postoji mali rizik, a sumnja se da je ređa nego što se pretpostavlja.[8] Nakon procene, utvrđeno je da postoji pretnja za ovu vrstu, 2008. godine.[9]

Iako je velika carska šljuka uobičajena ptica, njen broj primetno opada, posebno u Velikoj Britaniji i Irskoj, gde je nastanjena oko četvrtina svetske populacije. U dvadeset godina, do 2016. procenjuje se da je broj premaraka ove brsta opao za više od 50% u Velikoj Britaniji i Škotskoj, više od 80% u Velsu i više od 90% u Irskoj. Krajem 2015. godine stavljena je na listu najugroženijih ptica Velike Britanije[10]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2012). Numenius arquata. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  2. ^ Dunning, John B. Jr., ur. (1992). CRC Handbook of Avian Body Masses. CRC Press. ISBN 978-0-8493-4258-5. 
  3. ^ „Eurasian Curlew”. Birds of Nova Scotia. Natural History Museum of Nova Scotia (NHMNS). 1998. Arhivirano iz originala 28. 8. 2008. g. Pristupljeno 23. 5. 2008. 
  4. ^ Wiles, Gary J.; Worthington, David J.; Beck, Robert E. Jr.; Pratt, H. Douglas; Aguon, Celestino F.; Pyle, Robert L. (2000). „Noteworthy Bird Records for Micronesia, with a Summary of Raptor Sightings in the Mariana Islands, 1988–1999” (PDF). Micronesica. 32 (2): 257—284. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 4. 2013. g. 
  5. ^ Wiles, Gary J.; Johnson, Nathan C.; de Cruz, Justine B.; Dutson, Guy; Camacho, Vicente A.; Kepler, Angela Kay; Vice, Daniel S.; Garrett, Kimball L.; Kessler, Curt C.; Pratt, H. Douglas (2004). „New and Noteworthy Bird Records for Micronesia, 1986–2003”. Micronesica. 37 (1): 69—96. Arhivirano iz originala 5. 5. 2009. g. 
  6. ^ „Curlew”. Oxford English Dictionary (3rd izd.). Oxford University Press. septembar 2005.  (Potrebna je pretplata ili članska kartica javne biblioteke UK.)
  7. ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 56, 276. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  8. ^ Norrdahl, K., Suhonen, J., Hemminki, O. et al. Oecologia (1995) 101: 105. https://doi.org/10.1007/BF00328906
  9. ^ „Species factsheet: Numenius arquata”. www.birdlife.org. BirdLife International. 2008. Arhivirano iz originala 05. 06. 2015. g. Pristupljeno 17. 07. 2020. 
  10. ^ McCarthy, Michael (22. 2. 2016). „Nature Studies: If we lose the curlew, we lose the sound of the British wilderness”. The Independent. Pristupljeno 11. 4. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]