Viši sisari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Viši sisari
Vremenski raspon: 161.0–0 Ma
kasna jura do danas
primjeri živući predstavnika
infraklase Placentalia
rekonstrukcija izgleda izumrle vrste Leptictidium auderiense
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Kladus: Tribosphenida
Potklasa: Theria
Kladus: Eutheria
Huxley, 1880[1]
Podgrupe
 vidi tekst  
Sinonimi
  • Pan-Placentalia (Averianov, 2014)[2]

Viši sisari (lat. Eutheria, [Euterija] — „prave zvijeri”) ili sisari sa posteljicom, je kladus viviparnih sisara.[3]

S nestankom dinosaurusa krajem krede otvorio se novi životni prostor za do tada relativno male sisare. Dve grupe sisara koje su do tada postojale, razvile su svaka veliki broj novih vrsta, torbari u Južnoj Americi i Australiji, a viši sisari na drugim kontinentima.

Danas viši sisari svojim brojem vrsta i jedinki dominiraju kičmenjacima na svim kontinentima osim Australije i Antarktika.

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Kladus: Porijeklo naziva od: Značenje naziva:
Eutheria
  • starogrčke riječi eu (stgrč. εὐ), što znači dobro ili pravilno
  • i starogrčke riječi terion (stgrč. θήριον), što znači zvijer
prave zvijeri

Jedan od naziva koji je u upotrebi je „viši sisari“, on je odabran, kako bi se obeležila evolucijska nadmoć i raznovrsnost vrsta nasuprot drugim podrazredima. U današnje vreme se smatra problematičnim predstavljanje jedne životinjske grupe „nadređenom“ nekoj drugoj grupi. Preživljavanje neke grupe životinja zavisi od njihove životne sredine kao i od faktora slučaja. Međutim, taj se pojam održao.

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ T. H. Huxley (1880.) "On the application of the laws of evolution to the arrangement of the Vertebrata, and more particularly of the Mammalia." Proceedings of the Zoological Society, London 43:649-662
  2. ^ Averianov, A. O. & Lopatin, A. V. (2014) "High-level systematics of placental mammals: Current status of the problem." Biology Bulletin, 41(9), 801–816.
  3. ^ Prof. dr Danijela Petrović, Prirodne nauke III - Kičmenjaci II - 10. predavanje, Pedagoški fakultet – Sombor, Univerzitet u Novom Sadu 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]