Germanska mitologija
Germanska mitologija se sastoji od skupa mitova koji potiču iz tradicije germanskih naroda, uključujući nordijsku mitologiju, anglosaksonsku mitologiju i kontinentalnu germansku mitologiju.[1][2][3] Mitologija je bila ključni element germanskog paganizma.
Poreklo[uredi | uredi izvor]
Kako su se germanski jezici razvili iz protoindoevropskog jezika, germanska mitologija je na kraju razvoj protoindoevropske mitologije. Arheološki ostaci, kao što su petroglifi u Skandinaviji, sugerišu kontinuitet u germanskoj mitologiji barem od nordijskog bronzanog doba.[4][2]
Izvori[uredi | uredi izvor]
Najraniji pisani izvori o germanskoj mitologiji uključuju literaturu rimskih pisaca. Ovo uključuje De bello Gallicouž Julija Cezara, Geographica od Strabona i Germania od Tacita.[5] Kasniji izvori na latinskom jeziku o germanskoj mitologiji uključuju Geticu od Jordanesa, Istoriju Langobarda Pavla Đakona, Crkvenu istoriju engleskog naroda Bedea, Vita Ansgari od Rimberta, Gesta Hammaburgensis ecclesiae pontificum Adama od Bremena i Gesta Danorum Saksa Gramatikusa.[5]
Narodni izvori o germanskoj mitologiji uključuju Merzeburške čari, pesme o Nibelunzima[2] i razna dela staroengleske književnosti, posebno Beovulf.[6] Najvažniji izvori o germanskoj mitologiji su, međutim, dela staronordijske književnosti, od kojih je većina zapisana u Islandskom komonveltu tokom srednjeg veka. Od posebnog značaja je Poetska Eda.[6]
Arheološki dokazi, runski natpisi i imena mesta su takođe korisni izvori o germanskoj mitologiji.[7]
Mitologija[uredi | uredi izvor]
Mitovi germanskih naroda sadrže priče fokusirane na germanska božanstva i niz drugih entiteta.
Kosmologija[uredi | uredi izvor]
O početku i kraju sveta govori Voluspa, prva i najpoznatija pesma u Poetskoj Eddi. Vidovnjakinja iz Voluspa govori o tome kako je svet počeo sa velikim magičnim ništavilom zvanim Ginungagap, sve dok Odin i njegova dva brata nisu podigli Zemlju iz mora. Naišli su na stabla Aska i Embla, koje su stvorili u prvi ljudski par.[8]
Izveštaji o Voluspau su u suprotnosti sa onima u Vaftrudnismalu i Grimnismalu. Oni kažu da je Odin stvorio svet od tela diva Imira. Odin i njegova braća su pak vodili poreklo od Burija, kojeg je stvorila prvobitna krava Auðumbla. Paralele sa Auðumblom nalaze se u indoiranskoj religiji, što svedoči o drevnom indoevropskom poreklu germanske mitologije.[9]
Centralna tačka u germanskom kosmosu je drvo Igdrasil.[10] Germanska mitologija proriče kraj sveta u nadolazećem Ragnaroku.[11]
Božanstva[uredi | uredi izvor]
Određeni broj germanskih bogova se pominje u staronordijskoj književnosti i dele se na Asire i Vanire. Asi su prvenstveno bogovi rata i dominiraju potonjima, koji su bogovi plodnosti i bogatstva.[12]
Glavni bog je Odin, on se povezuje sa ratom, seidrom (veštičarstvom) i mudrošću. Verovatno su ga obožavali pre svega kraljevi i plemići, a ne obični ljudi. Odin je gospodar Asgarda, prebivališta bogova, koje uključuje veličanstvenu dvoranu Valhalu, gde su primljeni ratnici koji su poginuli herojskom smrću u borbi (Einherjar) kako bi ih pripremili da pomognu Odinu u nadolazećem Ragnaroku.[13]
Odinova žena bila je Frigg . Njegov popularni sin, od jotunn Jorða, bio je Tor, bog čiji se atriobuti povezuju sa grmljavinom. On barata čekićem Mjolnirom, Tor je stupio u sukob sa jotnar (divovima) i zmijom Jormungandom. Tor ima mnogo paralela u indoevropskoj mitologiji. Čini se da su ga germanski narodi mnogo obožavali, posebno ratnici i obični ljudi. Značajan Torov brat je Balder . Druge značajne ličnosti u germanskoj mitokogiji su bog prevarantLoki; Hejdmal, za koga se u Rigsþuli navodi da je bio otac tri klase muškaraca; i Tir, bog koji je povezan sa ratom i koji je izgubio ruku od vuka Fenrira, za koga su neki naučnici na osnovu lingvističkih dokaza predložili da je možda bio centralno božanstvo u germanskom panteonu u ranijim vremenima.[14]
U staroskandinavskoj literaturi, Asir i Vanir su opisani kao sukobljeni. Kroz ovaj sukob, određeni bogovi Vanir, kao što su Njor, Freja i Frejr, pridružuju se Asima.[15] Naglašene su sličnosti između Njorda i Nertusa, germanskog boga plodnosti kojeg Tacit pominje u Germaniji u 1. veku nove ere.[15] Izvori takođe pominju brojne druge entitete, kao što je Hel, koji nadgleda lokaciju podzemlja sa istim imenom.[16]
Legendarna stvorenja[uredi | uredi izvor]
Brojna legendarna stvorenja se pojavljuju u germanskoj mitologiji, kao što su dis, filgja, draugr, patuljci, vilenjaci,[17] kao i jotnar, trolovi i zmajevi.
Nasleđe[uredi | uredi izvor]
Tokom srednjeg veka, germanski narodi su preobraćeni u hrišćanstvo. Proučavanje germanske mitologije ostalo je važan element germanske filologije od razvoja ove oblasti i tema je sastavna komponenta paganstva, savremenog oživljavanja germanskog paganizma. Elementi germanske mitologije su preživeli u modernom germanskom folkloru.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Germanski paganizam
- Keltska mitologija
- slovenska mitologija
- Nordijska mitologija
- Anglosaksonska mitologija
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ a b v Leeming 2005.
- ^ „Teutonic mythology”. World Encyclopedia. Philip's. 2006. ISBN 9780199546091. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ a b Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ a b Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ „Teutonic mythology”. World Encyclopedia. Philip's. 2006. ISBN 9780199546091. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ a b Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ „Teutonic mythology”. World Encyclopedia. Philip's. 2006. ISBN 9780199546091. Pristupljeno 3. 1. 2020.
- ^ Turville-Petre, E. O. G.; Polomé, Edgar Charles. „Germanic Religion And Mythology”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 13. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 1. 2020.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Leeming, David Adams (2005). „Germanic mythology”. The Oxford Companion to World Mythology. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19991-648-1.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Bauschatz, Paul C. (1982). The Well and the Tree: World and Time in Early Germanic Culture. New York: University of Massachusetts Press. ISBN 0783792069.
- Grimm, J. (1882). Teutonic Mythology: Volume 1. Prevod: Stallybrass, J. S. (4th izd.). London: George Bell & Sons.
- Hasenfratz, Hans-Peter (2011). Barbarian Rites: The Spiritual World of the Vikings and the Germanic Tribes. New York: Simon and Schuster. ISBN 9781620554487.
- Turville-Petre, Gabriel (1975). Myth and Religion of the North: The Religion of Ancient Scandinavia. New York: Holt, Rinehart and Winston. ISBN 9780837174204.
- Wood, Ian N. (2018). „Jonas of Bobbio and the Representation of Germanic Paganism”. Revue belge de Philologie et d'Histoire. 96 (2): 889—906. doi:10.3406/rbph.2018.9215.