Домине

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Domine
Domine
Žanr(ovi)Igra zasnovana na pločicama
Igrači2 do 4
Vreme igranjamanje od 15 minuta
Standardni komplet od 28 domina

Domine za igranje su male pravougaone pločice podeljene na dva jednaka polja, koja mogu biti oba prazna ili označena sa jednom do šest tačkica.[1]

Svaka pločica domine ima prednju i zadnju stranu, odnosno lice i naličje, pri čemu je u jednom kompletu naličje svih domina isto, dok je prednja strana podeljena vertikalnom crticom na dva jednaka dela, u kojima se nalazi određeni broj tačkica. Standardni komplet se sastoji od 28 pravougaonih pločica, od kojih je na svakom polju najviše po 6 tačkica. Postoji i komplet od 45 domina na kojima se nalazi najviše po 8 tačkica na oba polja. Prve domine su bile napravljene od papira, da bi tek kasnije počele da se prave od drveta i slonovače.[2]

Set domina u kutiji iz kasnog 19. ili početka 20. veka.

Najranije pominjanje domina je iz Kine iz dinastije Song i nalazi se u tekstu Raniji događaji u Vulinu od Džou Mija (1232–1298).[3] Moderne domine su se prvi put pojavile u Italiji tokom 18. veka, ali se razlikuju od kineskih domina u nizu aspekata i ne postoji potvrđena veza između njih. Evropske domine su se možda razvile nezavisno, ili su italijanski misionari u Kini možda doneli igru u Evropu.[4]:181

Naziv „domine“ verovatno potiče od sličnosti sa nekom vrstom karnevalskog kostima koji se nosio tokom Venecijanskog karnevala, a koji se često sastoji od odeće sa crnom kapuljačom i bele maske.[5][6] Uprkos kovanju reči „poliomino” kao generalizacije, ne postoji veza između reči „domine” i broja 2 ni u jednom jeziku. Najčešće igrane domino igre su domino vist, matador i magins (sve petice). Druge popularne forme uključuju teksas 42, pileće stopalo, koncentracija, dvostruke petice i meksički voz.[4]:181–182 U Britaniji, najpopularnija liga i kafanska igra je petice i trojke.

Domine su se ponekad koristile za proricanje, kao što je bacanje kostiju u kineskoj kulturi i u afričkoj dijaspori.[7]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Niko sa sigurnošću ne zna odakle tačno potiču domine.[8] Neki smatraju da vode poreklo iz Kine, oko 1120. godine, međutim u Kairskom muzeju se nalazi egipatski set domina za koji se pretpostavlja da potiče iz doba Tutankamona oko 1355. p. n. e..[9] U Kini su bile veoma popularne, pa je plasirano nekoliko varijanti, od kojih su najpoznatije bile „civilne“ i „vojničke“. Bile su duže i uže od današnjih, a njihovi kompleti su imali od 21 do 32 pločice.[10]

U Evropi su se pojavile u 18. veku. Najpre u Italiji, a zatim u Francuskoj, gde su jedno vreme bile nacionalni hobi. Iz Francuske su se zatim prenele u Englesku i Španiju, koje su zatim ovu igru prenele u svoje kolonije. Danas se domine igraju na svih pet kontinenata.[8]

Poreklo naziva domine[uredi | uredi izvor]

Mada se nigde u literaturi ne pominje kako se igra zvala pre njenog dolaska u Evropu, do sada su se razvile tri teorije o poreklu sadašnjeg naziva igre i sve tri upućuju na njeno evropsko poreklo. S obzirom da je igra najpre stigla u Italiju, jedna od najlogičnijih teorija smatra da reč potiče od glagola ital. dominare - доминирати, mada je tada verovatno postojalalo još reči sa sličnim značenjem.[8] Drugi teorija vezuje poreklo reči za francuski karnevalski ogrtač sa kapuljačom (franc. domino),[11] najćešće crne i bele boje. Po trećoj teoriji se pretpostavlja da je čuveni latinski fratarski pozdrav (lat. Bendicamos domino - u smislu blagosloven Bog), najpre korišćen za pobednika u dominama,[8] koji se obično koristi na kraju mise.

Pravila[uredi | uredi izvor]

Domine mogu da igraju i deca i odrasli. Tokom vekova izmišljeni su različiti kompleti domina i različite verzije igre.[9] Igra razvija veštinu zapažanja i kombinatorike.[12]

Sve pločice se najpre postave licem prema stolu i promešaju. Zatim se poslažu u grupe od po 4 komada, jedna preko druge, takođe licem prema dole. Od toga se svakom igraču podeli određen broj domina i oni mogu da ih drže u ruci ili ispred sebe, ali tako da drugi igrači ne mogu da vide lice pločica. Svaki igrač igra sa svojim pločicama. Tokom igre, takođe se vuku domine sa zajedničke gomile. Cilj svakog igrača je da ostane bez svojih domina, a onaj koji u tome uspe je pobednik. Ponekad se dešava da se igra blokira, jer ni jedan od igrača ne može da nastavi sa slaganjem pločica iz svoje gomile. U tom slučaju pobednik je onaj igrač koji ima najmanje tačkica na pločicama, koje su mu preostale.

Obične domine[uredi | uredi izvor]

Obične domine mogu da igraju dva ili više igrača. Broj domina koje se podeli svakom igraču na početku igre dobija se tako što se broj igrača oduzima od broja osam. Za dva igrača deli se po šest domina. Svaki igrač na potezu igra sa jednom svojom pločicom, postavljajći je licem prema gore i dodirujući drugu pločicu svojom užom stranom (ili kod dupleta - pločica sa istim brojem tačkica na oba polja, popreko u odnosu na ostale). Strane koje se dodiruju moraju da imaju isti broj tačkica. Igrači slažu i dodaju pločice sa strane koja im odgovara. Igru započinje igrač sa najvećim dupletom, najvećim brojem tačkica. U slučaju da ni jedan igrač nema duplet, domine se dele ponovo, ako je u pitanju prva partija, a u svakoj sledećoj, igru započinje onaj koji je ispao slabiji u prethodnoj. Igrači redom slažu po jednu pločicu. Ako neki igrač ne poseduje ni jednu pločicu koju bi mogao da složi sa onim već postavljenim na stolu, on mora da „kupi“ novu pločicu sa zajedničke gomile. Ako na gomili više nema pločica, igrač preskače krug, pa je na potez dolazi sledeći igrač, ali u narednom krugu može da nastavi, ako ima čime. Partija se završava u slučaju da je neki igrač ostao bez pločica ili ako ni jedan od igrača ne može da nastavi. Kada se partija završi, svi igrači otvaraju svoje preostale pločice licem prema gore. Tada im se sabira broj tačkica na preostalim pločicama, koji predstavlja broj bodova. Igra se prekida kada neki od igača sakupi 150 bodova (ili neki drugi unapred dogovoreni broj)m a pobednik je onaj koji ima najmanje bodova.[13]

U nekim verzijama igrači koji ne mogu da nastave igru, ne „kupuju“ nove pločice sa gomile, a na početku igre se deli veći broj pločica (po 10). Domine mogu da se igraju i po parovima, tako što se sabiraju bodovi po ekipama, koje čine po dva igrača.[13]

Takmičenje[uredi | uredi izvor]

U državi Alabama od 1976. godine održava se svetsko prvenstvo (engl. World Championship Domino Tournament).[14], a od 1985. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu se takođe organizuju takmičenja u igranju domina .[10]

Domino-efekat[uredi | uredi izvor]

Domino efekat

Osim društvene igre, postoji i hobi rušenja domina po domino-efektu. Domino-efekat je lančana reakcija padanja nanizanih domina, izazvanog udarnim talasom, koji prolazi kroz ceo sistem. Brzina kojom će domine padati zavisi od visine domina, njihovog rastojanja i gravitacije. Putem eksperimenata došlo se do zaključka da je padanje niza domina najbrže u slučaju kada rastojanje između domina iznosi dve trećine njihove visine.[15]

Od 1976. godine upisuju se rekordi u Ginesovu knjigu rekorda o najvećom broju srušenih domina, a od 1986. u Holandiji se održava manifestacija rušenja domina, pod nazivom Dan domina.[16]

Termin domino-efekat, u smislu lančane reakcije i efekta koja se prenosi s jednog elementa na drugi[11] koristi se takođe u politici i ekonomiji. Termin je prvi put upotrebio američki predsednik Dvajt Ajzenhauer na konferenciji za novinare, 7. aprila 1954. godine, kada je govorio o mogućem efektu prodora komunizma u Indokinu, imajući u vidu okruženje u kome se nalazi.[17]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dȍmino”. hjp.novi-liber.hr. Arhivirano iz originala 14. 04. 2021. g. Pristupljeno 1. 9. 2013. 
  2. ^ Ron Decker (1. 11. 2006). „Playing-card History - Origins” (na jeziku: engleski). International Playing-Card Society. Pristupljeno 2. 9. 2013. 
  3. ^ Lo, Andrew. . (2000). „The Game of Leaves: An Inquiry into the Origin of Chinese Playing Cards”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London. 63 (3): 389—406. S2CID 159872810. doi:10.1017/S0041977X00008466. .
  4. ^ a b Rodney P. Carlisle (2. 4. 2009). Encyclopedia of Play. SAGE. ISBN 978-1-4129-6670-2. Pristupljeno 5. 10. 2012. 
  5. ^ „Pink Dominoes”. www.kiplingsociety.co.uk. Pristupljeno 24. 12. 2018. 
  6. ^ A domino is a kind of hood worn by the canons of a cathedral church. Later, the name was given to a mourning-veil for women and later still to half-masks worn by women when travelling or at a masquerade, for disguise. A domino was a masquerade-dress worn for disguise by ladies and gentlemen, and consisting of an ample cloak or mantle with wide sleeves and a hood removable at pleasure. It was usually made of black silk, but sometimes of other colours and materials.[The Probert Encyclopaedia]
  7. ^ „De Bones”. The Portico Library (na jeziku: engleski). 19. 3. 2021. Pristupljeno 2022-11-29. 
  8. ^ a b v g Migdonio Torres Romero (Mig-Domino) (2010). „1”. El domino de doble nueve. Bubok. str. 12—17. ISBN 978-84-686-3162-2. Pristupljeno 3. 9. 2013. 
  9. ^ a b Compton's Interactive Encyclopedia Copyright (2008). „A Little about the History of Dominoes”. www.worlddomino.com. World Championship Domino Tournament. Arhivirano iz originala 30. 12. 2014. g. Pristupljeno 6. 9. 2013. 
  10. ^ a b „Crno-bele-pločice”. krstarica.com. Pristupljeno 2. 9. 2013. [mrtva veza]
  11. ^ a b Ivan Klajn; Milan Šipka (2008). Veliki rečnik stranih reči i izraza (četvrto izd.). Novi Sad: Prometej. str. 389. ISBN 978-86-515-0311-8. 
  12. ^ „Domino”. igranje.org. 30. 6. 2023. Pristupljeno 6. 9. 2013. 
  13. ^ a b D. Stojanović (30. 6. 2023). „Domino pravila”. igranje.org/. Enciklopedija društvenih igara. Pristupljeno 6. 9. 2013. 
  14. ^ „About Rotary Club”. www.worlddomino.com. 2008. Arhivirano iz originala 08. 08. 2013. g. Pristupljeno 7. 9. 2013. 
  15. ^ „Domino efekat”. chemgeneration.com. Arhivirano iz originala 30. 10. 2013. g. Pristupljeno 6. 9. 2013. 
  16. ^ „Domino Toppling”. domino-play.com. Komplixit I.P. and Media. Pristupljeno 7. 9. 2013. 
  17. ^ „History of the Term "Domino Effect". www.domino-play.com. Komplixit I.P. and Media. Pristupljeno 7. 9. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]