Drago Kekanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drago Kekanović
Lični podaci
Datum rođenja(1947-08-16)16. avgust 1947.(76 god.)
Mesto rođenjaBratuljevci, FNRJ
ObrazovanjeFilozofski fakultet
UniverzitetSveučilište u Zagrebu
Zanimanjeknjiževnik
Književni rad
Jezik stvaranjasrpski
Žanrproza

Drago Kekanović (Bratuljevci, 16. avgust 1947) srpski je književnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Školovao se u Požegi i Osijeku, gde je završio srednju tehničku školu arhitektonsko-građevinskog smera, i Zagrebu, gde je diplomirao na Filozofskom fakultetu,[1] grupe Jugoslavenski jezici i književnost i Komparativna književnost.

Jedan je od najistaknutijih srpskih pisaca koji već više od tri decenije deluje u Hrvatskoj. Pripovedač, romanopisac, dramski pisac i neosporni intelektualac (tematski opseg njegove proze vezan je za prostor zavičajne Slavonije i Zagreb, u najvećem delu reflektira sudbinu srpskih, ali i hrvatskih protagonista u drugoj polovini 20. veka) koji je svestan pomenutih okolnosti i, reklo bi se, te okolnosti ugrađuje s visokom svešću u svoju literaturu.

On živi i radi u Zagrebu, Hrvatska.[2]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Večera na verandi, priče, Naprijed, Zagreb, 1975.
  • Ledena šuma i druge kratke priče, CDD, Zagreb, 1975.
  • Potomak sjena, roman, Naprijed, Zagreb, 1978.
  • Zaglada, priče, na poljskom, Krakov, 1985.
  • Ivanjska noć, roman, BIGZ, Beograd, 1985.
  • Panonski diptih, dve pripovesti, August Cesarec, Zagreb, 1989.
  • Američki sladoled, roman, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, Zagreb, 1997.
  • Riblja staza, roman, Kairos, Sremski Karlovci, 1997.
  • Na nebu i druge priče, Kairos, Sremski Karlovci, 2002. (Savršena dadilja, Pupuljci za rajske ptice, Svuda dalje sam bio ja, Đela, žena sa rupom na glavi, Pastuv na kraju priče, Na nebu, Nedodirljivost, Pastorala 2000., Za darove ima vremena)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 330. 
  2. ^ Verujem u veliku i večnu ljubav („Politika”, 25. april 2022)
  3. ^ Uručena nagrada „Svetozar Ćorović“ („Politika“, 28. septembar 2012)
  4. ^ „Dragu Kekanoviću „Borisav Stanković. Politika. 19. 3. 2013. Pristupljeno 22. 3. 2022. 
  5. ^ „Uručena nagrada "Dušan Vasiljev". RTS. 22. 5. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2022. 
  6. ^ „Dragu Kekanoviću dodeljena književna nagrada „Grigorije Božović. Konkursi regiona. 29. 5. 2014. Arhivirano iz originala 11. 05. 2022. g. Pristupljeno 22. 3. 2022. 
  7. ^ „Proglašen prvi dobitnik književne nagrade „Beogradski pobednik. beograd.rs. 2. 2. 2022. Pristupljeno 22. 3. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]