Pređi na sadržaj

Železnički muzej uzanog koloseka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Železnički muzej uzanog koloseka
Železnički muzej uzanog koloseka na karti Srbije
Železnički muzej uzanog koloseka
Lokacija na mapi Srbije
Osnivanje12. aprila 1990.
LokacijaPožega
 Srbija
Koordinate43° 50′ 32″ S; 20° 01′ 38″ I / 43.842285° S; 20.027356° I / 43.842285; 20.027356
Broj predmeta500 eksponata
OsnivačStojan Stamatović
Parna lokomotiva JŽ serije 22
Parna lokomotiva JŽ serije 1

Železnički muzej uzanog koloseka smešten je u pored železničke stanice u Požegi i sastavni je deo Železničkog muzeja čije je sedište u Beogradu. U njemu se nalaze eksponati koji potiču isključivo iz vremena kada je postojao sistem pruga uskog koloseka na prostoru Srbije i BiH. Muzej je otvoren 12. aprila 1990. godine, a osnovao ga je Stojan Stamatović (1924—1989) koji je obilazio napuštene pruge, objekte i otpade i marljivo sakupljao muzejske eksponate.

Sadržaj muzeja[uredi | uredi izvor]

Na uređenoj površini od oko 1,5ha nalazi se više od 500 originalnih eksponata uzanog koloseka (0,60, 0,75 i 1m), koji predstavljaju deo istorijskog i tehničkog razvoja srpskih, ali i pruga bivših jugoslovenskih republika. U postavci muzeja izloženo je 8 parnih lokomotiva i to:

  • dve lokomotive za kolosek 0.60m :"Milan" iz 1882. godine i „Kostolac” iz 1916. godine
  • šest lokomotiva za kolosek 0.76m: "Rama" (1873. god.), 73-002 (s tendrom iz 1907. god.), 82-007 (iz 1911. god.), 83-037 (s tenderom iz 1929. god.), 83-062 (lokomotiva "Partizanskog oklopnog voza iz 1941. god." iz 1923/24.) i 92-043 (s tenderom, iz 1922. god.).[1]

Dislocirani, eksponati ovog muzeja su i dve parne lokomotive prebačene su u Muzejsko-turistički kompleks „Šarganska osmica” – parna lokomotiva „Škoda” serije 25-27 i parna lokomotiva serije JDž/JŽ 83/173.

U postavci muzeja su i 17 vagona-kola: salon cara Franca Jozefa Prvog iz 1897. godine (za kolosek 1.00 m), dvoja putnička kola serije Enk 4200 i Cls 3597(za kolosek 0,76 m), dvoja službena kola serije De 5365 i De 5613, dvoja teretna otvorena kola serije Kc 55745 i Kc 701630-prototip, pet zatvorenih teretnih kola Gzg 40143, G 40137, Gc 41104, Gc 41731, Gc 41762, dvoja kola "Partizanskog oklopnog voza iz 1941" serija Gac 41685 i Jc 46570, jedna kazanska kola-cisterna serije R 84702 i dvoja specijalna pomoćna kola serije Ue 83201(za spavanje) i U 84150 (radionica).

Postavku muzeja čine i četiri stanična koloseka ukupne dužine 645 metara, signalno-sigurnosna sredstva i uređaji, okretnica i kolska vaga, kao i specijalna železnička vozila: snežna radilica, dresina pumpalica i tri nožne dresine (četvorociklin), kao i snežno grotlo sa lokomotive serije JDž/JŽ 83-173, kolica sa mehanizmom i sajlom za hladno povlačenje lokomotiva, pružna radnička kolica, mehanizam za savijanje šina i dva vodonapojnika.[2]

Parne lokomotive u muzeju[uredi | uredi izvor]

U Požegi se može videti i lokomotiva “Kostolac”, specifična parnjača koju su zbog dva dimnjaka nazvali “Dvoglava aždaja”, a proizvedena je u Filadefiji. Poznatija parna lokomotiva je "Rama", a napravljena je jedna slična njoj nazvana po kraljevoj supruzi, nazvali “Natalija” koja je na kraju završila u starom gvožđu.

Među desetak vagona nalaze se teretni i blindirani, ali i salon-vagon prestolonaslednika Franca Jozefa iz 1897. godine, koji je s tapetama bio sinonim za luksuz. Pored lokomotiva, zanimljivi su i skladište, pružni prelaz, okretnica, signal i skretnica. Nekima se najviše dopadnu stara čekaonica i šalter za prodaju karata s „štampačem karata“, dok se drugi oduševe predmetima koji su pripadali železničarima: kapa, fenjer, sat, karta, radni sto, knjiga, telefon i slično.[3]

U Železničkom muzeju još se čuva jedan od svetskih rariteta ­parna lokomotiva “Rama” proizvedena daleke 1873. u nemačkoj fabrici „Kraus” u Minhenu. Spada u grupu najstarijih bosansko­hercegovačkih lokomotiva i pretpostavlja se da je ona dovukla prvi svečani voz u Sarajevo. Tu se čuva i lokomotiva “Kralj Srbije” koja se još naziva i “Milan” po srpskom suverenu Milanu Obrenoviću, a to je prva parna lokomotiva koja je izrađena na Balkanu. Napravljena je ručno u bravarskoj radionici rudnika Majdanpek 1882, samo su točkovi i osovine nabavljeni iz Engleske, ali se nije mogla pohvaliti velikom brzinom ­išla je svega 20 kilometara na sat.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Železnice Srbije - Železnički muzej”. Arhivirano iz originala 26. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 05. 2016. 
  2. ^ „TOPOŽ - Železnički muzej”. Arhivirano iz originala 09. 04. 2016. g. Pristupljeno 14. 05. 2016. 
  3. ^ „Muzej železnice uzanog koloseka”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bundalo, Z. (1999). Pruge uzanog koloseka Jugoslovenskih železnica. Želnid

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]