Ivo Kurtović
Ivo Kurtović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1910. |
Mesto rođenja | Supetar, Austrougarska |
Datum smrti | 1972. |
Mesto smrti | Beograd, SFR Jugoslavija |
Ivo Kurtović (Supetar na Braču, 1910 — Beograd, 1972) bio je arhitekta, redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, jedan od najznačajnijih arhitekata u SFR Jugoslaviji.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Poreklom je Hrvat — otočanin. Veći deo svoga života proveo je radeći u Beogradu, ali je zadržao svoj karakterističan naglasak.
Bračanin Ivo Kurtović je arhitekta koji je nakon studija u Zagrebu i završetka studija u Beogradu ostvario mnoga velika ostvarenja od kojih se ističu projekti za Zbirku Pavla Beljanskog u Novom Sadu zgradu Spoljnotrgovinske komore u Knez-Mihajlovoj ulici, zgradu Nove biblioteke obe u Beogradu koju je i izveo i završio u potpunosti po svojim projektima od idejnog do projekata enterijera neposredno pre svoje smrti.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/21/National_Library_of_Serbia%2C_Belgrade.jpg/200px-National_Library_of_Serbia%2C_Belgrade.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b3/PavleBeljanskiNoviSad.jpg/200px-PavleBeljanskiNoviSad.jpg)
Funkcionalni sklop zgrade biblioteke, koja je verovatno njegovo najveće delo, je postavljen sa namerom da zadovolji osnovne principe dobro organizovane zgrade biblioteke: jasnu odeljenost osnovnih funkcionalnih grupa i brzi transport bibliotečkog materijala do korisnika. Pošto je završio idejni projekat za zgradu biblioteke Ivo Kurtović je obišao sve velike biblioteke u svetu. U rešenju su uočljive su tri osnovne grupe: skladišta, čitalački deo i radni trakt. Objekat je funcionalno, strukturno i likovno raščlanjem na dva osnovna volumena spojena veznim delom i u okviru modularno raščlanjene ljušture formiran je živi i fleksibilni prostor za razvijanje svake od funkcija. Zgrada Narodne biblioteke je nezaobilazan objekat u Beogradu zbog značaja institucije za kulturu i zbog smirenosti, ritma i mere kojima se odlikuje arhitektonsko rešenje, donoseći odjek tradicije u sebi.
Svojim delima dao je veliki doprinos razvoju arhitekture i arhitektonske misli 20. veka i smatrao je i uvek naglašavao da arhitektura nije nauka, niti umetnost po svim dilemama da li se arhitektura smatra naukom ili je ona umetnost već je jednostavno arhitektura.[1]
U mladosti Kurtović se uspešno bavio košarkom, a igrao je i stoni tenis.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Enciklopedija likovnih umjetnosti, L.Z. FNRJ, Zagreb, 1969.
- Mala Prosvetina enciklopedija, Beograd, 1959.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Novija srpska arhitektura, Ivica Mlađenović
- Valentina Brdar: Beogradski opus arhitekte Ive Kurtovića, Nasleđe, broj 10, 2009. godine
- http://www.pavle-beljanski.museum/ivo-kurtovic.php Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. februar 2018)