Karlos Klajber
Karlos Klajber | |
---|---|
Datum rođenja | 3. jul 1930. |
Mesto rođenja | Berlin, Vajmarska Nemačka |
Datum smrti | 13. jul 2004.74 god.) ( |
Mesto smrti | Konjšica, Slovenija |
Supružnik | Stanislava Brezovar |
Roditelji | Erich Kleiber |
Karlos Klajber (nem. Carlos Kleiber; Berlin, 3. jul 1930 — Konjšica, 13. jul 2004) je bio austrijski dirigent koji je proveo veći deo profesionalne karijere u Nemačkoj.[1]
Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Rođen je kao Karl Ludvig Klajber u Berlinu, kao sin austrijskog dirigenta Eriha Klajbera i Amerikanke Rut Gudrič. Godine 1935. emigrirali su u Buenos Ajres. Ime Karl je promenjeno u Karlos. Kao mladić pohađao je engleske škole u Argentini, a kasnije je studirao u Njujorku i Cirihu. On je takođe komponovao, pevao i svirao klavir i timpane. Iako je njegov otac primetio muzički talenat svog sina, ipak ga je odvraćao od muzičke karijere. „Kakva šteta da je dečak muzički talentovan“, napisao je Karlosov otac prijatelju.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Karlos Klajber je prvobitno studirao hemiju u Cirihu, ali je ubrzo odlučio da se posveti muzici i napravio je svoj debi sa dirigovanjem operete Gasparone u teatru u Potsdamu, 1954. godine. Od 1958. do 1964. je bio kapelmajster u „Nemačkoj Operi na Rajni“ u Diseldorfu i Duizburgu (napomena: neuobičajeno je, ali operska kuća ima sedište u oba grada), a zatim u Operi u Cirihu od 1964. do 1966. Između 1966. i 1973. on je bio prvi dirigent u Štutgartu, svojem poslednjem stalnom nameštenju. Tokom narednih godina, često je dirigovao u Bavarskoj državnoj operi u Minhenu. U Bajrojtu je nastupio 1974. sa Vagnerovom operom Tristan i Izolda. U SAD je radio sa Čikaškim simfonijskim orkestrom 1978. godine i sa MET operom 1988. godine. Ponuđeno mu je bilo mesto muzičkog direktora Berlinske filharmonije 1989. godine, ali ga je odbio.
Zaostavština[uredi | uredi izvor]
Njegovo izvođenje Betovenove Pete simfonije se smatra jednim od najboljih ikada, a takođe su vrlo uspešni i snimci sedme, šeste i četvrte Betovenove simfonije. Klajberova izvođenja su precizno uvežbana, ali često se smatraju spontanim i inspirativnim. Po mišljenju mnogih njegovih kolega i publike, bio je ekscentrični genije koji je bio među najvećim dirigentima svih vremena, uprkos malobrojnosti njegovog pojavljivanja.
Bi-Bi-Si-jev muzički magazin, jedan od popularnijih časopisa o klasičnoj muzici, saopštio je 17. marta 2011. da je Klajber izabran za „najvećeg dirigenta svih vremena“.[2] Oko 100 savremenih dirigenata je učestvovalo u anketi Bi-Bi-Si-ja, uključujući Kolina Dejvisa, Gustavo Dudamela i Valerija Gergijeva. Klajber, koji je održao samo 96 koncerata i oko 400 operskih predstava u svojih 74 godina, bio je izglasan ispred Leonarda Bernštajna i Klaudija Abada, koji su se našli na drugom i trećem mestu.
Kraj života[uredi | uredi izvor]
Klajber se skrivao od očiju javnosti i navodno nikada nije dao zvanični intervju. Nakon što je podneo ostavku u Bavarskoj državnoj operi, njegova pojavljivanja su sve ređa, i on je snimio samo nekoliko svojih nastupa. Sahranjen je u slovenačkom selu Konjšica kod Litija 2004. godine, zajedno sa suprugom Stanislavom Brezovar, slovenačkom balerinom, koja je umrla sedam meseci ranije.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Carlos Kleiber Songs, Albums, Reviews, Bio & More”. AllMusic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-05.
- ^ a b „Istorijski snimci – Dirigent Karlos Klajber”. RTS. Pristupljeno 23. 1. 2019.