Katarina Ivanovna
Katarina Ivanovna | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Puno ime | Paraskeva Ivanovna |
Datum rođenja | 20. oktobar 1691. |
Mesto rođenja | Moskva, Rusko carstvo |
Datum smrti | 14. jun 1733.41 god.) ( |
Mesto smrti | Sankt Peterburg, Rusko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Karl Leopold |
Roditelji | Ivan V Paraskeva Saltikova |
Dinastija | Romanov |
Katarina Ivanovna (rus. Екате́рина Ива́новна, rođena 20. oktobra 1691. u Moskvi, umrla 14. juna 1733. u Sankt Peterburgu) je bila ruska princeza, ćerka cara Ivana V Aleksejeviča i sestra ruske imperatorke Ane Ivanovne.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Katarina je rođena u Moskvi a na krštenju kumovi su bili su njen ujak car Petar I i njena tetka princeza Tatjana (ćerka cara Mihaila I. Ona je bila treća od pet kćeri, ali su prethodne rano umirale pa je tako bila najstarije dete svojih roditelja. Još dve sestre su rođene kasnije: Ana, buduća ruska carica i Paraskeva. Katarina je veći deo svog detinjstva provela u Ismailovu. Kao i ostale sestre bila je dobro obrazovana učeći nemački i francuski jezik, ples i ponašanje. 1708. godine cela porodica se preselila u novu prestonicu, Sankt Peterburg.
Brak[uredi | uredi izvor]
Prema savremenicima, Katarina je bila niža devojka, tamne kose i belog lica. Takođe i veoma popularna u društvu zbog svog šarma. Na zahtev njenog ujaka Petra I, udala se 19. aprila 1716. godine sa Karlom Leopoldom, vojvodom Mekleburn-Šverina. I ovo je bio jedan od brakova koje je inicirao Petar, a sve u svrhu stvaranja saveza sa zapadnim zemljama. Tako je ovaj brak stvorio politički savez Rusije i Meklenburga protiv Švedske. Prema bračnom ugovoru, vojvoda se složio da njegova buduća supruga ostane u pravoslavnoj veri i da godišnje dobija 6.000 talera. Zauzvrat, Petar je doprineo tom vojvodstvu da osvoji grad Vismar.[1] U braku su dobili dve ćerke, a jedna je umrla odmah po rođenju.
Zbog Karlovog zlostavljanja, Katarina se vraća u Rusiju 1722. godine sa ćerkom. Iako se formalno nisu razveli, nikada se više nisu videli.
Povratak u Rusiju[uredi | uredi izvor]
Nakon smrti Petra II 1730. godine, vrhovni savet je smatrao da je ona kandidat za presto kao najstarija ćerka Ivana V. Ipak zbog straha da će njen supružnik dobiti veći uticaj u Rusiji, odlučilo se da to bude njena mlađa sestra Ana, jer se smatralo da je poslušnija. Zbog tajnog saveza sa pomorskim oficirom Mihailom Andrejevičem dovelo je do njenog izgnanstva na Ural.[2] 12. maja 1733. godine, Katarina je pokrstila svoju ćerku u pravoslavnu veru, dobijajući ime Ana Leopoldovna,[3] kako bi postala prihvatljiva naslednica prestola. To će kasnije svakako biti od značaja.[4] Katarina je umrla mesec dana kasnije i sahranjena je pored svoje majke u manastiru Aleksandra Nevskog.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Fjodor Romanov | ||||||||||||||||
8. Mihail I Fjodorovič | ||||||||||||||||
17. Ksenija Šestova | ||||||||||||||||
4. Aleksej I Mihajlovič | ||||||||||||||||
18. Lukijan Streščov | ||||||||||||||||
9. Jevdokija Strešneva | ||||||||||||||||
19. Ana Volkonskaja | ||||||||||||||||
2. Ivan V Aleksejevič | ||||||||||||||||
20. Danil Miloslavski | ||||||||||||||||
10. Ilja Miloslavski | ||||||||||||||||
5. Marija Miloslavskaja | ||||||||||||||||
1. Katarina Ivanovna | ||||||||||||||||
12. Photr Saltikov | ||||||||||||||||
6. Fjodor Saltikov | ||||||||||||||||
3. Paraskeva Saltikova | ||||||||||||||||
14. Mihail Tatiščev | ||||||||||||||||
7. Ana Tatiščeva | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ (jezik: ruski)„ЭЭSBE/Ekaterina Ioannovna”. ru.wikisource.org. Pristupljeno 13. 11. 2017.
- ^ I. V Kurukin. Biron (ŽZL). Molodaя gvardiя. (2006). str. 215.
- ^ (jezik: ruski)„ЭSBE/Anna Leopolьdovna”. ru.wikisource.org. Pristupljeno 13. 11. 2017.
- ^ Jelačić, Aleksej (1929). Istorija Rusije. Beograd: Srpska književna zadruga.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jelačić, Aleksej (1929). Istorija Rusije. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Jelačić, Aleksej (1929). Istorija Rusije. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Pisьma k malorossiйskomu getmanu, Ivanu Ilьiču Skoropadskomu, ot careven Ekaterinы i Elisavetы Petroven, i caricы Ekaterinы Alekseevnы // Čteniя v Imperatorskom obщestve istorii i drevnosteй rossiйskih, 1848. — Kn. 1. — Otd. 5. — S. 105—108.
- Semevskiй M. I. Taйnый sыsk Petra 1. — Smolensk. (2000). str. 67-110.