Kiškunlachaza
Kiškunlachaza mađ. Kiskunlacháza | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Mađarska |
Region | Centralna Mađarska |
Županija | Pešta |
Srez | Rackeve |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2018. | 8.672[1] |
— gustina | 93 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 47° 07′ S; 19° 01′ I / 47.12° S; 19.01° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 93,5 km2 |
Poštanski broj | 2340 |
Pozivni broj | (+36) 24 |
Veb-sajt | |
http://www.kiskunlachaza.hu/ |
Kiškunlachaza (mađ. Kiskunlacháza) je naselje u centralnoj Mađarskoj. Kiškunlachaza je veće naselje u okviru peštanske županije.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Lokacija[uredi | uredi izvor]
Kiškunlachaza se nalazi južno od Budimpešte, na levoj obali Rackevei-Dunava.
Susedna naselja: Aporka sa severa, Delegihaza sa severoistoka, Buđi sa istoka, Apaj sa jugoistoka, Demšed sa juga, Rackeve sa jugozapada i Sigetsentmarton sa severozapada, poslednja dva naselja se nalaze na drugoj strani rečice Rackeve-Dunav, na ostrvu Čepel. Njena periferija se pruža daleko od centra u pravcu severa, pa se u tom pravcu čak i graniči sa Majošazom, koja je udaljenija.
Poreklo imena[uredi | uredi izvor]
Prvi deo njenog imena odnosi se na pejzažnu celinu (Kiškunšag), dok je Lachaza dobila ime Lachaza (Lacháza) od bivšeg vlasnika sela (ranije poznatog kao Santo), Kološovog sina Lacka i Lacfiak iz Salte koji su njegovi potomci.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Naselje i okolina su naseljeni od vremena naseljavanja Mađara u ove krajeve. Njegovo prvo poznato ime bilo je Santo. Ime je dobio po kraljevskim slugama rapskog pluga.
Oko 1020. godine kralj Stefan I Ugarski dao je Santo ženskom manastiru u Vespremvolđi, kako se vidi iz grčkog temeljnog pisma, a iz njegove latinske obnove, selo Santo, koje se nalazi pored Dunava, sa 30+20 slugu robova, i sa njim, subotnji prelazak Dunava sa 7 večera i [subotnja] pijaca sa carinom i 12 dunavskih ribara.
Oko 1272–1290. kralj Ladislav IV Kumanac je dao zemljište dvorcu Fehervar, (pored Bekove zemlje, koja nije imala naslednika), Petru, Abramu, Jakabu i Herboldu, kraljevskim magacionerima i batlerima (tavarnici et dapifer) i opisao njegove granice.
Tokom daljnjih vekova zemljište i mesto su često menjali vlasnike.
Postao je grad od 1. septembra 2021. godine.[2]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Tokom popisa 2011. 86,3% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 0,3% kao Bugari, 1,7% kao Romi, 0,5% kao Nemci i 0,4% kao Rumuni (13,5% se nije izjasnilo).
Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 36,8%, reformisani 25,5%, luterani 0,3%, grkokatolici 0,3%, nekonfesionalni 10,3% (26% se nije izjasnilo).[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ [1]. Központi Statisztikai Hivatal, 2018. szeptember 3. (Pristupljeno: 2018. szeptember 4.).
- ^ „A köztársasági elnök 409/2021. (VIII. 3.) KE határozata városi cím adományozásáról”. Magyar Közlöny.
- ^ Kiskunlacháza Helységnévtár
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Ansambl narodnih igara Kiškun Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. januar 2023)
- Omladinski duvački orkestar Kiškunlačaz