Kijevo (opština)
Kijevo | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Šibensko-kninska |
Opština | Kijevo |
Stanovništvo | |
— 2011. | 417 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 58′ 44″ S; 16° 21′ 25″ I / 43.978871981979275° S; 16.356973085330057° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 473 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 22310 Kijevo |
Pozivni broj | +385 22 |
Registarska oznaka | ŠI |
Veb-sajt | www |
Kijevo je naseljeno mesto i jedino mesto opštine u severoistočnom delu Šibensko-kninske županije, Republika Hrvatska. Prema preliminarnim podacima sa poslednjeg popisa 2021. godine u mestu je živelo 280 stanovnika.[1]
Geografski položaj[uredi | uredi izvor]
Opština je smeštena između Knina na severu i zapadu i opštine Civljane na jugu i istoku. Nalazi se u plodnoj ravnici između planine Dinare i Malog Kozjaka. Na severu su Siva brda, Polačka visoravan i izvor Krčić, a na jugu Kolovrat i izvor Cetine.
Fizičko-geografske odlike[uredi | uredi izvor]
U opštini se nalazi najviši vrh Republike Hrvatske – Kijevska Dinara (1.831 m). Dinara je planinski masiv dužine 20 i širine oko 10 km, pruža se pravcem severozapad – jugoistok. Ime je, najverovatnije, dobila po ilirskom plemenu Dindari. Ona je ujedno i razvođe između reka Krke i Cetine. Reka Cetina je okosnica ovog dela Dalmacije. Izvire iz nekoliko jakih kraških vrela (Glavaš, Kotluka, Vranješ, Nele...)
Klima[uredi | uredi izvor]
Kijevo karakteriše mešanje kontinentalne i mediteranske klime. Leta su suva i topla, a zime hladne i vlažne Najčešće duvaju bura i jugo.
Društveno-geografske odlike[uredi | uredi izvor]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Na tlu današnjeg Kijeva bilo je sedište ilirske opštine s desne strane Cetine. Od VI veka ove prostore naseljavaju Sloveni. Pod imenom Kij se prvi put spominje 1315. godine. Kij je stara reč za malj ili čekić. Tokom rata u bivšoj Jugoslaviji (1991—1995), Kijevo je bilo u sastavu Republike Srpske Krajine, nakon agresije na RSK tj. vojne operacije Oluja, mesto je reintegrisano u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Privreda[uredi | uredi izvor]
Stanovništvo se bavi lovom, ribolovom, poljoprivredom i stočarstvom. U opštini postoji i jedna građevinska firma.
Površina i stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Površina opštine je 74,3 km² i sedište je u istoimenom mestu. Prema popisu iz 2001. godine ovde je živelo 533 stanovnika u jednom naselju. Hrvati čine apsolutnu većinu (100%).
Na popisu stanovništva 2011. godine, opština, odnosno naseljeno mesto Kijevo je imalo 417 stanovnika.[2]
Popis 1991.[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Kijevo je imalo 1.261 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Popis 2011.[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva 2011. godine, Kijevo je imao 417 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Prvi rezultati popisa 2021. godine”. popis2021.hr. Arhivirano iz originala 14. 01. 2022. g. Pristupljeno 17. 1. 2022.
- ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 21. 4. 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jurić, Ivan, Dalmacija — Južna Hrvatska: povijest, kultura, umjetnost, prirodne lepote, turizam,(1998), Turistička naklada, Zagreb
- Matković, Hrvoje, Šibensko-kninska županija, (2002), Znanje, Zagreb
- Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt (jezik: hrvatski)