Pređi na sadržaj

Klemen Šampusen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Klemen Šampusen
Šampusen 2020.
Lični podaci
Puno imeKlemen Šampusen
Datum rođenja(1998-05-29)29. maj 1998.(26 god.)
Mjesto rođenjaNica, Francuska
DržavljanstvoFrancuska
Visina1,80 m[1]
Masa60 kg[1]
Timske informacije
Trenutni tim
Arkea—bb hotels
Disciplinadrumski
Ulogavozač
Tip vozačabrdaš
Juniorska karijera
2017—2020Šamberi
Profesionalna karijera
2018—2019AG2R la mondijal (pripravnik)
2020—2022AG2R la mondijal[2][3]
2023—Arkea—bb hotels
Ažurirano: 21. april 2024.

Klemen Šampusen (fr. Clément Champoussin; Nica, 29. maj 1998) francuski je biciklista koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim — Arkea—bb hotels.[4][5] Ostvario je jednu etapnu pobjedu na Vuelta a Espanji.

Karijera[uredi | uredi izvor]

2018—2022[uredi | uredi izvor]

Godine 2017. prešao je u razvojni tim AG2R la mondijala, za vozače do 23 godine, sa kojim je 2018. završio Ruta d’Oro klasik na drugom mjestu, izgubivši u sprintu od Samuelea Zokarata, nakon što su njih dvojica došli sami na cilj.[6] Godine 2019. osvojio je trku Điro dela regione Friuli Venecija, minut ispred Matije Baisa, uz jednu etapnu pobjedu i osvojenu klasifikaciju po poenima.[7] Od 2018. je povremeno vozio za AG2R la mondijal kao pripravnik, a 2020. potpisao je profesionalni ugovor sa timom, za koji je počeo da vozi od 1. avgusta.[8] i iste godine vozio je svoju prvu grand tur trkuVuelta a Espanju.[9] Na trećoj etapi, napao je na kilometar do cilja, ali su dostignut i završio je na desetom mjestu, 24 sekunde iza Danijela Martina.[10] U generalnom plasmanu završio je na 31 mjestu, preko sat iza Primoža Rogliča.[11]

Sezonu 2021. počeo je na Tur de Alps trci, koju je završio na 11 mjestu u generalnom plasmanu, minut i 38 sekundi iza Đanluke Brambile, kao i na trećem mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, minut i po iza Davida Godua.[12] Nedelju dana kasnije vozio je Ardeše klasik, gdje je jedini pratio napad Godua na usponu na 20 km do cilja, nakon čega su vozili zajedno do kraja, a u sprintu je pobijedio Godu.[13] U maju je vozio Điro d’Italiju po prvi put,[14] ali je morao da napusti trku tokom devete etape.[15] U avgustu je vozio Vuelta a Espanju, gdje je bio u bijegu na desetoj etapi, odakle je Majkl Storer napao na poslednjem usponu, na 25 km do cilja i ostvario solo pobjedu, dok je Šampusen završio na trećem mjestu, 22 sekunde iza, izgubivši u sprintu od Maurija Vansevenanta.[16] U bijegu je bio i na etapi 14, gdje je Nikolas Prodom napao na 26 km do cilja, a Šampusen nije mogao da prati vozače koji su krenuli u potjeru za njim i završio je na petom mjestu, minut i 15 sekundi iza Romena Bardea.[17] Na etapi 20 je bio u bijegu, ali je glavna grupa dostigla bjegunce pred poslednji uspon, na kojem su napali Adam Jejts i Enrik Mas, a pratili su ih samo Roglič i Džek Hejg. Oni su se u poslednja dva kilometra gledali međusobno i vozili sporije, Šampusen ih je dostigao i odmah napao, što niko nije pratio u početku i stekao je prednost od 20 sekundi. Roglič je u finišu napao i smanjio zaostatak, ali je Šampusen pobijedio šest sekundi ispred, ostvarivši prvu pobjedu u karijeri.[18] Trku je završio na 16 mjestu u generalnom plasmanu, skoro sat vremena iza Rogliča.[19]

Početkom 2022. vozio je Ardeše klasik, gdje je bio u vodećoj grupi zajedno sa Brunom Armirailom, Sepom Kusom i Vansevenantom, a na 25 km do cilja, Brandon Maknalti je napao iz glavne grupe i dostigao ih, a zatim i napao, što niko nije mogao da prati. Šampusena su prestigli još Lenard Kemna i Gijom Marten i završio je na šestom mjestu.[20] Početkom aprila vozio je Gran pri Migel Indurain, gdje se u finišu odvojila manja grupa i u sprintu je završio na devetom mjestu, a pobijedio je Voren Bargi.[21] Dva dana kasnije trebalo je da vozi Vuelta al Pais Basko trku, ali je odustao pred početak prve etape zbog porodičnih razloga.[22] U junu je vozio Tur de Svis, gdje je bio u bijegu na šestoj etapi. Niko Denc i Fausto Masnada su napali na 11 km do cilja, a na 4 km do cilja dostigli su ih Šampusen i Hesus Erada, a u poslednjem kilometru i Kvin Simons. U sprintu je završio na drugom mjestu, izgubivši od Denca.[23] U generalnom plasmanu završio je na 26 mjestu, pola sata iza Gerenta Tomasa.[24] U finišu sezone vozio je Vuelta a Espanju, gdje je bio u bijegu na nekoliko etapa, a završio je na 32 mjestu u generalnom plasmanu, preko sat iza Remka Evenepula.[25]

2023—[uredi | uredi izvor]

Godine 2023. prešao je u tim Arkea—samsik, izjavivši da je glavni razlog za prelazak bio taj da razvija karijeru korak po korak.[26] Početkom marta vozio je Trofeo Lajgvelja klasik, gdje je Nans Peters napao na 29 km do cilja, što niko nije mogao da prati i ostvario je solo pobjedu. Šampusen je bio dio petočlane grupe koja je došla na cilj 46 sekundi iza, a završio je na petom mjestu.[27] U julu je vozio Tur de Frans po prvi put, gdje je bio u bijegu na etapi 17, čiji je cilj bio na usponu Kol de la Loz, dugom 27 km.[28] Na usponu je otpao i završio je 12 minuta iza Feliksa Gala.[29] Tur je završio na 51 mjestu u generalnom plasmanu, skoro tri sata iza Jonasa Vingegora, kao i na osmom mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača.[30] U avgustu je vozio Arktik rejs of Norvej, gdje je pobijedio na poslednjoj, četvrtoj etapi, u sprintu i osvojio je klasifikaciju po poenima.[31]

Na početku 2024. vozio je Tur de la Provens, gdje je drugu etapu završio na trećem mjestu, odsprintavši grupu koja je došla na cilj dvije sekunde iza Madsa Pedersena i Aleksa Cinglea.[32] U generalnom plasmanu je završio na 13 mjestu, četiri minuta iza Pedersena.[33] Krajem marta vozio je Gran pri Migel Indurain, na kojem je Maknalti napao na 10 km do cilja, a na 2 km do cilja dostigao je Maksim van Gils. U sprintu je pobijedio Maknalti, dok je Šampusen završio na sedmom mjestu, u grupi koja je došla na cilj 16 sekundi iza.[34] Sredinom aprila vozio je Fleš Valon, gdje je Stiven Vilijams napao na poslednjem usponu Mur de Ij i pobijedio, dok je Šampusen završio na 11 mjestu, 16 sekundi iza.[35]

Rezultati na trkama[uredi | uredi izvor]

Rezultati na grand tur trkama[uredi | uredi izvor]

Grand tur trke 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Roze majica Điro d’Italija DNF
Žuta majica Tur de Frans 51
Crvena majica Vuelta a Espanja 31 16 32
Legenda
Nije učestvovao
DNF Nije završio

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Clément Champoussin”. eurosport.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  2. ^ „Official presentation of the AG2R LA MONDIALE professional cycling team 2020”. cyclisme.ag2rlamondiale.fr. Groupe AG2R La Mondiale. 10. 12. 2019. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  3. ^ „AG2R Citroën Team”. uci.org. Union Cycliste Internationale. Arhivirano iz originala 1. 1. 2021. g. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  4. ^ „Team Arkéa–Samsic”. uci.org. Union Cycliste Internationale. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  5. ^ „Champoussin” (na jeziku: francuski). arkea-bbhotels.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  6. ^ „Ruota d'Oro - GP Festa del Perdono 2018”. procyclingstats.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  7. ^ „Giro della Regione Friuli Venezia Giulia 2019”. procyclingstats.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  8. ^ „Lawrence Naesen, Andrea Vendrame And Clément Champoussin Sign With The AG2R La Mondiale Team”. biketoday.news. 6. 9. 2019. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  9. ^ Puddicombe, Stephen (22. 10. 2020). „Five talking points from stage three of the Vuelta a España 2020”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  10. ^ Puddicombe, Stephen (22. 10. 2020). „Vuelta a España: Dan Martin powers to stage 3 summit win”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  11. ^ Benson, Daniel (8. 11. 2020). „Primoz Roglic wins 2020 Vuelta a España”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  12. ^ Puddicombe, Stephen (21. 2. 2021). „Tour du Var: Brambilla secures stage 3 and overall victory”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  13. ^ „David Gaudu wins Faun-Ardèche Classic”. cyclingnews.com. 27. 2. 2021. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  14. ^ Fletcher, Patrick (3. 3. 2021). „Who is Clément Champoussin? French puncheur making a splash”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  15. ^ Fletcher, Patrick (26. 12. 2021). „Champoussin seeks consistency after rollercoaster first full season”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  16. ^ Ostanek, Dani (24. 8. 2021). „Vuelta a España: Michael Storer wins stage 10 as Primoz Roglic crashes on final descent”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  17. ^ Farrand, Stephen (28. 8. 2021). „Romain Bardet wins Vuelta a España stage to Pico Villuercas”. CyclingNews. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  18. ^ Long, Jonny (4. 9. 2021). „Clément Champoussin mugs the GC riders to take last-ditch victory on stunning stage 20 of the Vuelta a España”. CyclingWeekly. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  19. ^ Fletcher, Patrick (5. 9. 2021). „Primoz Roglic wins the Vuelta a España”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  20. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2022 Faun Ardèche Classic (1.Pro), France”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  21. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2022 Gran Premio Miguel Induráin (1.Pro), Spain”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  22. ^ Ostanek, Dani (4. 4. 2022). „Itzulia Basque Country stage 1 - live coverage”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  23. ^ Farrand, Stephen (17. 6. 2022). „Tour de Suisse: Nico Denz wins stage 6”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  24. ^ Ryan, Barry (19. 6. 2022). „Tour de Suisse: Geraint Thomas wins overall title”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  25. ^ Madgwick, Katy (11. 9. 2022). „Remco Evenepoel wins 2022 Vuelta a España”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  26. ^ Stokes, Shane (2. 8. 2022). „Former world champion Amalie Dideriksen inks two-year deal with Uno-X”. velo.outsideonline.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  27. ^ Farrand, Stephen (1. 3. 2023). „Nans Peters solos to victory at rain-soaked Trofeo Laigueglia”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  28. ^ Puddicombe, Stephen (18. 7. 2023). „Tour de France 2023 stage 17 preview - A brutal and decisive day of climbing”. rouleur.cc. Pristupljeno 15. 8. 2023. 
  29. ^ Farrand, Stephen (19. 7. 2023). „As it happened: Pogacar cracks on the Col de la Loze as Gall survives to win the stage”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  30. ^ Lamoureux, Lyne (23. 7. 2023). „Jonas Vingegaard wins the 2023 Tour de France”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  31. ^ Puddicombe, Stephen (20. 8. 2023). „Arctic Race of Norway: Stephen Williams seals overall victory as Clément Champoussin wins stage 4 sprint”. CyclingNews. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  32. ^ Tyson, Jackie (10. 2. 2024). „Tour de la Provence: Mads Pedersen makes it three from three on stage 2”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  33. ^ Ostanek, Daniel (11. 2. 2024). „Tour de la Provence: Pedersen secures overall as Van Asbroeck win final sprint”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  34. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2024 Gran Premio Miguel Induráin (1.Pro), Spain”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 21. 4. 2024. 
  35. ^ Ostanek, Dani (17. 4. 2024). „La Flèche Wallonne: Stevie Williams dominates decisive Huy ascent for signature win”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 21. 4. 2024. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Profil na sajtu uci.org
  • Profil na sajtu cyclingarchives.com
  • Profil na sajtu procyclingstats.com
  • Profil na sajtu cqranking.com
  • Profil na sajtu cyclebase.nl