Kloris Ličman
Kloris Ličman | |
---|---|
Datum rođenja | 30. april 1926. |
Mesto rođenja | De Mojn, Ajova, SAD |
Datum smrti | 27. januar 2021.94 god.) ( |
Mesto smrti | Ensinitas, Kalifornija, SAD |
Zanimanje |
|
Godine aktivnosti | 1942–2021 |
Supružnik | Džordž Englud (v. 1953 — r. 1979) |
Deca | 5 |
Kloris Ličman (engl. Cloris Leachman; De Mojn, 30. april 1926 — Ensinitas, 27. januar 2021) bila je američka glumica i komičarka čija je karijera trajala sedam decenija. Osvojila je mnoge nagrade, uključujući 8 Emija od 22 nominacije, što je čini najviše nominovanom i, uz glumicu Džuliju Lujis-Drajfus, najodlikovanijom glumicom u istoriji nagrade Emi. Osvojila je Oskara, nagradu Britanske Filmske akademije i Zlatni Globus.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Kloris Ličman je rođena 30. aprila 1926. godine u De Mojnu, Ajova.[1] Bila je najstarija od tri kćeri u porodici Berklija Klejborna Ličmana zvanog Bak i Kloris rođene Valas. Njen otac je radio u vlastitoj firmi za obradu drveta. Njena najmlađa sestra je glumica i pjevačica Klejborn Keri. Njena mlađa sestra Meri nije u svijetu šoubiznisu.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Kloris se počela baviti glumom tokom školovanja u studiju glume Elija Kazana u Njujoruku nakon osvojene stipendije na izboru za Mis Amerike. Prvu ulogu je imala kao zamjenu za Neli Forbuš u mjuziklu Južni Pacifik Oskara Hemerštajna. Nekoliko godina nakon toga se pojavila na Brodvejskoj sceni sa mjuziklom Vrati se, mali Šiba od Vilijama Ingea ali to napušta na poziv Ketrin Hepburn za učogu u predstavi Kako vam drago po tekstu Vilijama Šekspira. Bila je dio originalne postavke mjuzikla Iskušenje (eng. The Crucible) po tekstu Artura Milera. Ličman napušta predstavu dan prije premijere u Vilimgtonu, Delaveru koja se realizovala od 15. do 17. januara 1953. godine, nekoliko dana prije zvanične premijere na Brodveju zakazane za 22. januar 1953. godine. Nakon velikog publiciteta kojeg je dobila prije te predstave organizatori su zadržali njeno ime na štampanom materijalu kao i na znaku na blagajni.
Tokom pedesetih godina prošloga vijeka često se pojavljuje u televizijskim emisijama, uključujući programe Suspens i Studio jedan. Njen filmski debi je u ulozi statiste u Carnegie Hall (film) Njena prava filmska uloga je bila u klasiku film noara Poljubac smrti (1955) Roberta Oldriča. Drugi značajni filmovi iz rane faze u njenoj karijeri su The Rack (1956) i Buč Kasidi i Sandens Kid (1969).
Nastavila je da radi uglavnom na telefiziji.
U filmu pod nazivom Poslednja bioskopska predstava (engl. The Last Picture Show) iz 1971. godine gdje je igrala Rut Poper za koju je dobila Oskara za Najbolju sporednu ulogu. Od tada pa sve do njene finalne uloge iz 2021. godine (Not To Forget (2021)) igrala je veoma veliki broj uloga na televiziji i filmu. Za tu ulogu je osvojila Oskara.
Književnost[uredi | uredi izvor]
Kloris je u martu 2009. godine obavila knjigu pod naslovom Kloris: Moja autobiografija zajedno sa svojim bišim mužem George Englund.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Kloris Ličman je primljena u Kuću slavnih 2011. godine.
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Kloris Ličman na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Kloris Ličman na sajtu TCMDb (jezik: engleski)
- Kloris Ličman na sajtu Discogs (jezik: engleski)
- Gross, Terry (3. 6. 2009). „Interview” (audio). Fresh Air. NPR.