Pređi na sadržaj

Korisnik:Boomzija89/pesak3

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sara Mardini[uredi | uredi izvor]

Sara Mardini ( rođena 1995) je bivša plivačica iz Sirije , spasilac i aktivistkinja za ljudska prava . 2015. godine beži iz Sirije sa svojom sestrom, olimpijskom plivačicom Jusrom Mardini, tokom građanskog rata. Putovale su čamcem sa drugim izbeglicama ka mediteranskoj obali Grčke, spasavajući sebe i ostale putnike. Nastavljajući svoje putovanje po Balkanu , iste godine stižu do Berlina u Nemačkoj .

Nakon što su sestre dobile političko utočište u Nemačkoj, Sara Mardini se pridružila jednoj nevladinoj organizaciji za pomoć izbeglicama na grčkom ostrvu Lezbos . Zajedno sa aktivistom za ljudska prava Šonom Binderom , uhapšena je 2018. godine i optužena od strane grčkih vlasti za špijunažu , pomaganje ilegalne imigracije i pripadnost kriminalnoj organizaciji. Ove optužbe su odbacile organizacije za ljudska prava kao što je Amnesti internašenel.

Sara Mardini
Datum rođenja1995 (27-28 godina)
Mesto rođenjaDamask, Sirija
ZanimanjeSpasilac i aktivistkinja za ljudska prava

Rani zivot[uredi | uredi izvor]

Sara Mardini je odrasla u Daraji , (predgrađe Damaske) sa roditeljima i dve mlađe sestre, Jusrom i Šahedom.[1] Kao decu, i Saru i Jusru je njihov otac, profesionalni trener i bivši sportski plivač , ohrabrivao i trenirao za takmičenja u plivanju . Kasnije su se pridružile priznatim plivačkim timovima u Siriji, kao i sirijskoj plivačkoj reprezentaciji.

Kada je njihov dom uništen u građanskom ratu u Siriji , Sara i Jusra su odlučile da pobegnu iz Sirije u avgustu 2015. Stigle su do Libana , a potom i Turske . Dogovorile su se da budu prokrijumčarene na grčko ostrvo sa još 18 migranata u čamcu, koji je bio predviđen za najviše sedmoro ljudi. Nakon što je motor prestao da radi čamac je počeo da tone. Jusra, Sara i još dve osobe koje su umele da plivaju, skočile su u vodu. Vukli su čamac više od tri sata, sve dok grupa nije stigla do ostrva Lezbos. Nakon toga putovale su peške, autobusom i vozom preko Grčke, Balkana , Mađarske i Austrije do Nemačke , gde su se nastanile u Berlinu u septembru 2015. Njihovi roditelji i mlađa sestra su kasnije takođe pobegli iz Sirije i dobili su političko utočište u Nemačkoj.[2] Godine 2017. Sara je postala studentkinja na Bard koledžu u Berlinu nakon što je dobila punu stipendiju iz Programa za međunarodno obrazovanje i društvene promene.[3]

Aktivizam[uredi | uredi izvor]

Zalažući se za izbeglice, ona i njena sestra Jusra govorile su pred Generalnom skupštinom UN u Njujorku i pred publikom u Nemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Češkoj i Bugarskoj. U jesen 2016. godine, Sara Mardini se vratila na ostrvo Lezbos da radi kao dobrovoljni spasilac u Međunarodnom centru za hitne intervencije (ERCI), grčkoj humanitarnoj nevladinoj organizaciji za izbeglice koja je sarađivala sa Fronteks-om i grčkim graničnim vlastima . ERCI je upravljao medicinskim centrom u izbegličkom kampu Moria , koji su Pogled Ljudskih Prava i druge organizacije opisali kao „zatvor na otvorenom“. Pošto je šest meseci pomagala izbeglicama kao prevodilac u ovom kampu[4], Sara je rekla: „Razgovaram o tome. Rekla sam im, 'Znam šta osećate, jer sam to prošla. Živela sam i preživela', i oni se osećaju bolje, jer sam i ja izbeglica kao i oni."

Sara je uhapšena na aerodromu Lezbos 21. avgusta 2018. kada je nameravala da se vrati u Nemačku na početak svoje druge godine fakulteta u Berlinu. Istog dana, Šon Binder, obučeni ronilac-spasilac i volonter za istu nevladinu organizaciju, otišao je u policijsku stanicu da se sastane sa Sarom, gde je i sam je uhapšen. Treći član nevladine organizacije, Nasos Karakicos, uhapšen je ubrzo nakon toga.[5]

Prema izveštaju Gardijana , oni i još dva člana nevladine organizacije zadržani su u istražnom zatvoru 106 dana, „s tim da je Sara bila zatvorena u atinskom zatvoru visoke bezbednosti, Koridalos[6]. Posle više od tri meseca u zatvoru, Binder i Sara su pušteni uz kauciju od 5.000 evra i mogli su da napuste Grčku.[7] Grčke vlasti optužile su Saru, Bindera i druge grčke aktiviste da su članovi kriminalne organizacije, trgovine ljudima , pranja novca i prevare.[5]

Sudski postupci[uredi | uredi izvor]

Advokati optuženih su rekli da grčke vlasti nisu pružile konkretne dokaze u prilog optužbama.[8] Osim 24 bivša člana ERCI-ja, jedan broj humanitarnih radnika suočen je sa krivičnim gonjenjem u Grčkoj, slično onome što se dogodilo u Italiji, gde je pružanje pomoći migrantima takođe kriminalizovano.[9]

Sud na Lezbosu je 18. novembra 2021. prekinuo pravni postupak protiv 24 člana ERCI-ja, uključujući Saru i Bindera, „zbog nenadležnosti suda“ i prosledio slučaj višem sudu.[10] Dana 18. novembra 2022. godine, Binder, Sara i Nasos Karakicos prisustvovali su njihovom sudskom pozivu u prvostepenom sudu i izjavili da nemaju šta da dodaju svojim ranijim izjavama. Suđenje je planirano za 10. januar 2023. godine, a optuženi će se suočiti sa optužnicom koja je klasifikovana kao prekršajno delo, dok krivična dela nisu okončana.[5]

Nakon više od četiri godine produženih pravnih postupaka od strane grčkih vlasti i ličnog psihičkog stresa i nesigurnosti optuženih nakon prvih hapšenja, suđenje 24 spasioca počelo je 10. januara 2023.[11] Sud je 13. januara doneo odluku  da su optužbe za špijunažu protiv Sare i ostalih optuženih barem delimično neprihvatljive, usled čega su usledile primedbe njihovih advokata. Između ostalih zamerki, prvobitni propust suda da prevede dokumente stranih optuženih na jezik koji razumeju, kao i neispravna dokumentacija nekih od optužbi. Međutim, optužbe za trgovinu ljudima su ostale i optuženi moraju da nastave da žive u nesigurnosti do drugog suđenja. Prema izveštaju nemačkog nedeljnika Die Zeit , nije bilo potpune oslobađajuće presude za Saru, Bindera i ostale optužene, već barem srednja pobeda, a takođe i politički signal u postupku koji je izveštaj Evropskog parlamenta nazvao „trenutno najvećim slučajem kriminalizacije solidarnosti “ . u Evropi'. Nakon presude, Šon Binder je rekao: "Želimo da se ovaj slučaj sasluša. Želimo pravdu. Danas je bilo manje nepravde, ali ne i pravde."

Izjave međunarodnih organizacija za ljudska prava[uredi | uredi izvor]

Meri Lolor , specijalni reporter UN-a za položaj branitelja ljudskih prava , kritikovala je odbijanje grčkih vlasti da dopuste Sari da prisustvuje sednici suda u novembru 2021. godine i rekla: „Činjenica da su vlasti provele više od tri godine istražujući slučaj je odvraćanje civilnog društva koje radi za prava migranata u Grčkoj." Što se tiče optužbi protiv Sare i Bindera, ona je dalje rekla: „Do čega smo došli da idemo protiv ljudi koji nude solidarnost? Presuda o krivici gospođe Mardini i gospodinu Binderu bila bi mračan dan za Grčku i mračan dan za ljudska prava u Evropi.”[12]

Giorgos Kosmopulos, viši aktivista za migracije u Amnesti Internašenel je izjavio: „Ove izmišljene optužbe su farsa i nikada nisu trebale da dovedu do toga da se Sara i Šon pojave na sudu. Današnja pauza znači da će, pošto se čekalo već više od tri godine, ovo iskušenje nastaviti da se odugovlači za Saru i Šona, ostavljajući ih u limbu. Pozivamo grčke vlasti da ispoštuju svoje obaveze u vezi sa ljudskim pravima i odustanu od optužbi protiv Sare i Šona."[10]

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Rani život sestara Mardini i beg iz Sirije ka Nemačkoj, opisani su u autobiografskoj knjizi Jusre Mardini pod nazivom "Leptir"[13] . Dalje, Sara i Jusra Mardini su glavni likovi "Plivača" , biografskog filma zasnovanog na njihovoj priči, u režiji Seli El Hoseini i produkciji Stivena Daldrija ; Saru i Jusru tumače sestre Manal i Natali Isa iz stvarnog života.[14] Film je premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu 8. septembra 2022. i objavljen na Netfliks- u u novembru 2022.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nast, Condé (2017-03-24). „From Syrian Refugee to Olympic Swimmer: Yusra Mardini Goes for the Gold”. Vogue (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-19. 
  2. ^ Kapser, Daniela (2016-03-20). „Refugee swimmer Yusra Mardini gets a chance to go the Olympic Games”. SwimSwam (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-19. 
  3. ^ Berlin, Bard College. „Press Releases at Bard College Berlin”. berlin.bard.edu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-19. 
  4. ^ „Sarah Mardini: Eine Flüchtlingshelferin, die im Gefängnis landete”. Der Tagesspiegel Online (na jeziku: nemački). ISSN 1865-2263. Pristupljeno 2023-03-19. 
  5. ^ a b v „Espionage charges against Sara Mardini and 23 other Human Rights Defenders were annulled”. Front Line Defenders (na jeziku: engleski). 2023-01-16. Pristupljeno 2023-03-19. 
  6. ^ Smith, Helena (2021-11-18). „Refugee activist facing Greek court left ‘in limbo’ after trial postponed”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2023-03-19. 
  7. ^ Fallon, Katy. „‘I was handcuffed to a guy who had murdered two people. www.aljazeera.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-19. 
  8. ^ „Smuggling charges against humanitarian workers who saved refugees in Greece must be dropped”. Amnesty International (na jeziku: engleski). 2018-12-04. Pristupljeno 2023-03-19. 
  9. ^ Varghese, Sanjana. „NGOs lament ‘human cost’ of Italy’s push to curb refugee arrivals”. www.aljazeera.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-19. 
  10. ^ a b „Greece: humanitarian workers’ lives remain on hold as trial is adjourned”. Amnesty International (na jeziku: engleski). 2021-11-18. Pristupljeno 2023-03-19. 
  11. ^ „Greek trial of 24 rescuers who saved migrants in Med begins”. BBC News (na jeziku: engleski). 2023-01-10. Pristupljeno 2023-03-19. 
  12. ^ „Greece: Guilty verdict for migrant rights defenders could mean more deaths at sea – UN expert”. OHCHR (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-19. 
  13. ^ Edemariam, Aida (2018-05-09). „Butterfly by Yusra Mardini review – the refugee swimmer whose story swept the world”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2023-03-19. 
  14. ^ Roxborough, Scott (2021-04-20). „Real-life Sisters Cast to Star in Netflix/Working Title Drama ‘The Swimmers. The Hollywood Reporter (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-19. 
  15. ^ „The Swimmers chosen as Toronto International Film Festival opening night gala film”. The Globe and Mail (na jeziku: engleski). 2022-07-27. Pristupljeno 2023-03-19. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[1] Video o optužbama