Pređi na sadržaj

Korisnik:Matonja/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Premijer Vlade Kraljevine Srbije Nikola Pašić sa Knezom Aleksom u Vranju 26. oktobra 1912. godine.
Predsednik Belorusije i vrhovni komandant Oružanih snaga Republike Belorusije Aleksandar Lukašenko.
Mao Cedung i Lin Bjao okruženi pripadnicima Crvene garde u Pekingu.

Politička vojna uniforma je identična odeća koju nose visoki politički predstavnici države, posebno car, kralj, knez, predsednik Republike,[1][2] predsednik Narodne skupštine,[1][2] premijer, ministar vojske,[1] ministar policije (policijsku uniformu) itd. Ovakva uniforma služi za ratno stanje, vanredne situacije, svečane prijeme, svečane ceremonije, vojne parade i u svakodnevnom političkom poslu. Pritom političar koji obavlja određenu funkciju ne mora da bude vojno lice.[3]

Politička vojna uniforma se deli na:

  • terensku (maskirnu) uniformu
  • službenu uniformu
  • svečanu uniformu

Civilna politička vojna uniforma[uredi | uredi izvor]

Ova odeća ističe neku grupu ljudi po tome što svi njeni pripadnici (civilna lica) nose istu odeću kao primera radi u totalitarnim režimima:

Nacističke Nemačke, Fašističke Italije, Sovjetskog Saveza, DNR Koreje, Vijetnama, NR Kine, Kube itd.

Time se prikriva individualnost pojedinca kao jedinke, naglašavajući njegovu socijalnu povezanost unutar grupe. Civilna uniformisana osoba obično ne mora da bude vojno lice, jer u takvim državama svi punoletni građani imaju obavezu da nose političke vojne uniforme. Dok maloletnici nose uniforme Pionira i Hitlerjugenda. Ova uniforma ima za cilj da podstakne osećaj pripadnosti određenom kultu ličnosti, vladajućoj klasi, društvenoj klasi, političkoj ideologiji, naciji, državi, religiji itd.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Uniforme pripadnika Vojske Srbije
  2. ^ a b Amblemi u Vojsci Srbije
  3. ^ Čovek: Mladinska knjiga Beograd; urednik: Robert Vinston; tiraž 7.000 primeraka; U Beogradu 2004

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Čovek: Mladinska knjiga Beograd; urednik: Robert Vinston; tiraž 7.000 primeraka; U Beogradu 2004

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]