Pređi na sadržaj

Marko Marinković Mapaš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marko Marinković Mapaš
Datum rođenja(1994-05-10)10. maj 1994.
Mesto rođenjaČačakSRJ
Datum smrti4. novembar 2018.(2018-11-04) (24 god.)
Mesto smrtiŠpanija
ZanimanjeRok muzičar, pesnik
Potpis

Marko Marinković Mapaš (Čačak, 10. maj 1994.4. novembar 2018) bio je srpski pesnik i rok muzičar, pevač i frontmen rok grupe Drum.

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Rođen je 10. maja 1994. godine u Čačku kao treće i najmlađe dete Dobrinke Marinković i muzičara Tomislava Marinkovića. Veći deo detinjstva i mladosti proveo je u selu Pilatovići, nedaleko od Požege. Osnovnu školu pohađa u Požegi, gde upoznaje prijatelje sa kojima će kasnije osnovati muzičku grupu. 2013. završava društveno - jezički smer Gimnazije „Sveti Sava" u Požegi nakon koje se opredeljuje za studijski program za obrazovanje vaspitača i upisuje studije na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Sa svim položenim ispitima, do diplome ga deli samo stručna praksa.

U veoma ranom periodu svoga razvoja, pokazuje sklonost ka pisanju poezije i muzike. Kasnije nastavlja da neguje svoja interesovanja u različitim oblastima umetnosti i sporta, naročito košarke. Od rane mladosti svira gitaru i klavijature.

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Tokom srednje škole kao član gimnazijskog hora i školskog benda, nastupa na svečanostima i mnogobrojnim školskim dešavanjima. U isto vreme posvećeno peva i u crkvenom horu.

Sa prijateljima iz srednje škole 2009. godine formira rok grupu Drum, kao pevač i frontmen, u kojoj započinje svoje muzičko stvaralaštvo kroz pisanje tekstova i komponovanje muzike. Sa bendom nastupa na koncertima i mnogim festivalima i takmičenjima, a studijski rad biva ovekovečen sa dva objavljena singla (Iznad neba (2014) i Život (2017)) i jednim albumom (Drum(2021)). Muzički stil grupe u više navrata opisuje kao šumadijsko- vizantijski rokenrol[1].

Život je kratak, a noć je duga. Nek večno dušom vlada mir nek spava tuga

Jer život je kratak al noć je duga Radujmo se, veseli drug do druga

Marko Marinković Mapaš, deo pesme „Život“

Paralelno sa radom u Drum-u, nastupa sa porodičnim bendom i održava samostalne akustične svirke.

Aktivno volontira pri Kancelariji za mlade Požega u okviru koje učestvuje u brojnim projektima.

Učestvuje u kreiranju i vođenju radijske emisije Doktor Um na radiju Požega, zajedno sa prijateljima.

U periodu 2012. do 2017. godine u saradnji sa prijateljem i umetnikom Srđanom Stevanovićem Kancelarom učestvuje u stvaranju i snimanju pesama, među kojima su najzapaženije „Parazit (Kancelar, Drum i Samostalni Referenti)“ (2013) i Moja Požega (Himna grada) (2014). Njih dvojica osnivaju sastav Budvanski duraci 2017. godine i objavljuju singl Dosta mi je Budve (2017).

Godine 2017. postaje član grupe Mračni Mol [2] u kojoj izvodi jedan deo repertoara grupe Smak.

Pored pisanja tekstova i komponovanja za matični bend, uporedo samostalno stvara brojne pesme i muzičke kompozicije, za decu i odrasle, među kojima je i muzika na tekstove pesama Učini mi ljubav Matije Bećkovića, Neka sunca Branka Radičevića, Plavi žaket Duška Radovića. U svojim pesmama najviše slavi život, peva o lepoti života, ljubavi prema ljudima i Bogu, ali i smrti.

Studentski aktivizam[uredi | uredi izvor]

U toku studija nebrojeno puta nastupa javno ne samo kao prepoznatljiv vokal, već i kao zapaženi performer.

Kroz fakultetske vežbe i aktivnosti, ali i samoinicijativno, na raznim festivalima, održava časove i performanse za decu predškolskog uzrasta.

Na festivalu Arlemm 2016. godine polaznik je studija za duhovno pojanje kod profesorke Divne Ljubojević.

Na drugoj godini studija doseljava se u studentski dom Studentski grad, koji ubrzo doživljava kao svoj dom i gde pronalazi inspiraciju za stvaranje više pesama, među kojima je i Oda Studenjaku, koja kasnije postaje himna Studentskog grada. Postaje član perkusionističke grupe Ritam Studentskog grada u okviru koje povremeno nastupa.

Aktivno učestvuje u programima Doma kulture Studentski grad, na kojima više puta izvodi svoju kompoziciju Oda Studenjaku[3].

Sa svojim bendom Drum, često nastupa na letnjoj sceni Doma kulture Studentski grad.[4]

Naročito se ističe u zalaganju da ne dođe do najavljenog gašenja te ustanove [5].

Krajem studija započinje rad na pisanju scenarija za mjuzikl inspirisan životom u Studenjaku.

Oktobra 2018. odlazi na edukativnu studentsku razmenu u Španiji tokom koje nesrećnim slučajem umire.

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Za sobom je ostavio pesme, muzičke kompozicije, kao i započet scenario za mjuzikl.

Mural na zidu Doma mladih u Požegi

2018. Beogradski bend IrieFM posvećuje mu svoj album Putevi.[6]

2019. godine pokrenuta je inicijativa od strane muzičkog urednika Doma kulture Studentski grad i Markovih prijatelja da otvorena scena DKSG, čuvene Klupice u Studentskom Gradu dobiju njegovo ime. Inicijativu je podržalo više od hiljadu studenata , brojni profesori Učiteljskog fakulteta, Studentski parlament, kao i brojni istaknuti umetnici među kojima su i Divna Ljubojević, Rale Damjanović, Milan Ružić [7]. Predlog je usvojen maja 2019. godine [8].

Na svečanosti povodom 45 godina od osnivanja Doma kulture Studentski grad, Marku je posthumno uručena zahvalnica za njegov poseban doprinos radu te ustanove [8].

Godine 2020.osnovano je Udruženje građana „Marko Marinković Mapaš“ humanitarnog karaktera, sa ciljem očuvanja uspomene na Marka.

Maja 2021. u sećanje na Marka, skulptura oblika gitare akademskog vajara Slaveta Ajtoskog biće postavljena neposredno pored Markovih klupica, što će ujedno biti i prva skulptura na lokaciji Studentskog Grada.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Dve pesme objavljene u zbirci poezije „Pesme iz magle[10]
  • Drum, poglavlje u okviru kojeg je objavljen tekst pesme „Pobožna starica“ u knjizi „Post skriptum“ autorke Lidije Nikolić[11]
  • Mapaš, priča autora Milana Ružića u knjizi „Narod za izdavanje[12]
  • Marko Marinković/Uroš Vukašinović – bend „Drum“, Pobožna starica, poglavlja u knjizi Sav moj bol autorke Lidije Nikolić[13]

Reference[uredi | uredi izvor]