Milan Luković (geolog)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan T. Luković
Milan T. Luković
Datum rođenja(1889-02-17)17. februar 1889.
Mesto rođenjaKraljevoKraljevina Srbija
Datum smrti15. septembar 1972.(1972-09-15) (83 god.)
Mesto smrtiBeogradSFR Jugoslavija
ZanimanjeGeologi iuniverzitetski profesor
NagradeMedalja za hrabrost

Milan T. Luković (Kraljevo, 17. februar 1889Beograd, 15. septembar 1972) bio je srpski geolog i univerzitetski profesor.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Milan Luković je rođen 17. februara 1889. godine u Kraljevu, u zanatlijskoj porodici. Osnovnu školu je započeo u Kraljevu, a završio u Kragujevcu 1898. godine. U Kragujevcu je završio i gimnaziju 1907. godine, i to kao pitomac fonda Miloša Zečevića. Studije geologije je završio na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1911. godine. Godinu dana kasnije je počeo da radi kao suplent, a potom i kao profesor u Prvoj muškoj gimnaziji (1913-1914). Učestvovao je u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu. Bio je ranjen 1914. godine tokom Cerske bitke. Povlačio se preko Albanije sa srpskom vojskom. Odlikovan je Medaljom za hrabrost.Godine 1916. bio je prebačen u Englesku, gde je na Kembridžu vodio grupu srpskih đaka i studenata. Pored ovoga, boravak na Kembridžu je iskoristio za dalje usavršavanje. U domovinu se vratio 1920. godine.[1][2]

Po povratku u Beograd radio je prvo kao volonter na Univerzitetu u Beogradu, a 1922. godine postao je asistent u Geološkom zavodu Filozofskog fakulteta. Na ovoj poziciji je ostao do 1925. godine. Doktorirao je u Beogradu, odbranivši disertaciju pod nazivom Eocenska fauna molusaka iz oblasti između Aralskoga i Čalkarskoga jezera i njen značaj. Za vanrednog profesora Tehničkog fakulteta izabran je 1925, a za redovnog profesora Građevinskog odseka istog fakulteta 1938. godine.[1]

Pored dužnosti univerzitetskog profesora, Luković je predavao geologiju na Višoj pedagoškoj školi, bio šef Rudarskog odseka, dekan Rudarskog, Geološkog i Rudarsko-geološkog fakulteta. Bio je rektor Tehničke velike škole i šef Katedre za inženjersku geologiju i hidrogeologiju sve do penzionisanja 1959. godine. U periodu od 1935. do 1941. godine bio je direktor Geološkog instituta Kraljevine Jugoslavije. Za dopisnog člana SANU izabran je 1950. godine, a za redovnog osam godina kasnije. Bio je član predsedništva SANU i sekretar Odeljenja prirodno-matematičkih nauka. Bio je počasni član Geološkog društva Bugarske. Dopisni član JAZU postao je 1962. Godine 1912. postao je član Srpskog geološkog društva, a kasnije je postao i njegov sekretar. Između 1947. i 1953. godine bio je predsednik Upravnog odbora Srpskog geološkog društva, a kasnije je više godina proveo kao član njegovog Suda časti. Na proslavi 60 godina Društva (1951) inicirao je osnivanja društva i u drugim jugoslovenskim republikama, kao i stvaranje Saveza geoloških društava Jugoslavije. Uređivao je Godišnjak Geološkog instituta Kraljevine Jugoslavije (1939-1940) i Vesnik Geološkog instituta Kraljevine Jugoslavije (1932-1940). Bio je i član Saveta muzeja.[3][4]

Luković je objavio oko 100 stručnih radova, uglavnom iz oblasti regionalne geologije i inženjerske geologije.[2][3] Pisao je o tektonici doline Južne Morave, tektonskom sklopu okoline Ulcinja, termalnim izvorima Sijerinske banje. Radove je objavljivao u sledećim, naučnim časopisima: Zbornik Rudarskog i Geološkog fakulteta, Glasnik SKA, Vesnik Geološkog instituta, Vijesti Geološkog zavoda u Zagrebu, Rudarski i topionički vesnik, Geološki anali Balkanskog poluostrva, Petroleum itd. Objavio je i sledeće knjige:

  • Eocenska fauna molusaka iz oblasti između Aralskoga i Čalkarskoga jezera i njen značaj, Beograd 1924.
  • Inžinjerska geologija, Beograd 1933.
  • Analiza dosadašnjih radova i novi podaci o geološkom sastavu i tektonskom sklopu terena u autohtonoj zoni okoline Ulcinja (Crna Gora), Beograd 1952. (zajedno sa K. V. Petkovićem)[3]

Preminuo je 15. septembra 1972. godine u Beogradu.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Srpski biografski rečnik. Knj. 5, Kv-Mao. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 670. ISBN 978-86-7946-085-1. 
  2. ^ a b Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd; Zagreb: Jugoslovenski godišnjak; Nova Evropa. 1928. str. 82. 
  3. ^ a b v Srpski biografski rečnik. Knj. 5, Kv-Mao. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 671. ISBN 978-86-7946-085-1. 
  4. ^ „Lukovic Milan”. www.sanu.ac.rs. Pristupljeno 2023-11-30.