Milan Pribićević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Pribićević
Lični podaci
Datum rođenja1876.
Mesto rođenjaBrod na Savi, Austrougarska
Datum smrti8. mart 1937.(1937-03-08) (59/60 god.)
Mesto smrtiMontre, Švajcarska
NarodnostSrbin
Porodica
SupružnikRuža Bošković Pribićević

Milan Pribićević (Brod na Savi, 1877Montre, 8. mart 1937) bio je pukovnik Srpske vojske, učesnik u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. Borio se na Kajmakčalanu, Ceru, Jadru, Gučevu i u bitkama za oslobođelje Kosova i Južne Srbije. Dva puta je bio ranjen. Prvi put u Cerskoj bitci, a drugi put na Kajmakčalanu 1916. godine.

Bio je nosilac Karađorđeve zvezde sa mačevima prvog reda i Medalje za hrabrost.

Zbog velike fizičke iscrpljenosti nakon ranjavanja bio je povučen sa fronta i odlučeno je da borbu nastavi u Americi, na okupljanju dobrovoljaca za Solunski front. Kao visoki intelektualac koji je odlično govorio engleski i francuski jezik, bio je prava osoba koja je trebalo da predstavlja Srbiju i da širi istinu o položaju i stanju Srpske vojske. Takođe, radio je na dobijanju materijalne pomoći od američke države i srpske dijaspore. U tim odgovornim i opsežnim poslovima, sarađivao je sa velikim srpskim naučnikom i patriotom Mihajlom Pupinom.

Istakao se u političkom radu na ujedinjenju Južnih Slovena i na rušenju Austrougarske. Bio je i publicista, pesnik, pripovedač.

Milan Pribićević je osnovao i predvodio zemljoradničku stranku u Kraljevini Jugoslaviji.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Milan Pribićević je rođen u Brodu na Savi, danas Slavonskom Brodu. Potiče iz srpske banijske porodice od oca Vasa, građanskog učitelja i majke Hristine, domaćice.[1] U mladosti je bio austrijski oficir. Dolaskom u Kraljevinu Srbiju 1904. god. postao je čuveni nacionalni borac i tribun, za ujedinjenje Južnih Slovena. Bio je istaknuti ratnik i jedan od viđenijih međuratnih političara. Bio je i publicista, pesnik, pripovedač, romansijer.

Poslednje decenije života proveo je na Kosovu, u selu Velika Reka kod Vučitrna, donoseći tekovine savremene civilizacije.

Imao je stariju braću Valerijana i Svetozara i mlađeg brata Adama.

Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu, u Aleji velikana, sa svojom majkom Hristinom i suprugom Ružom Bošković Pribićević.

Na njegovom spomeniku piše: Pukovnik Srpske vojke, nosilac Karađorđeve zvede sa mačevima, zemljoradnik sa Kosova iz sela Velika reka.

Pripovetke[uredi | uredi izvor]

  • Iz Adamovih priča
  • Zemlja od države (1927)
  • Badnje veče Ostoje Bjelice

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Predgovor Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. decembar 2013), Badnje veče Ostoje Bjelice

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]