Milan Pribićević
Milan Pribićević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1876. |
Mesto rođenja | Brod na Savi, Austrougarska |
Datum smrti | 8. mart 1937.59/60 god.) ( |
Mesto smrti | Montre, Švajcarska |
Narodnost | Srbin |
Porodica | |
Supružnik | Ruža Bošković Pribićević |
Milan Pribićević (Brod na Savi, 1877 — Montre, 8. mart 1937) bio je pukovnik Srpske vojske, učesnik u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. Borio se na Kajmakčalanu, Ceru, Jadru, Gučevu i u bitkama za oslobođelje Kosova i Južne Srbije. Dva puta je bio ranjen. Prvi put u Cerskoj bitci, a drugi put na Kajmakčalanu 1916. godine.
Bio je nosilac Karađorđeve zvezde sa mačevima prvog reda i Medalje za hrabrost.
Zbog velike fizičke iscrpljenosti nakon ranjavanja bio je povučen sa fronta i odlučeno je da borbu nastavi u Americi, na okupljanju dobrovoljaca za Solunski front. Kao visoki intelektualac koji je odlično govorio engleski i francuski jezik, bio je prava osoba koja je trebalo da predstavlja Srbiju i da širi istinu o položaju i stanju Srpske vojske. Takođe, radio je na dobijanju materijalne pomoći od američke države i srpske dijaspore. U tim odgovornim i opsežnim poslovima, sarađivao je sa velikim srpskim naučnikom i patriotom Mihajlom Pupinom.
Istakao se u političkom radu na ujedinjenju Južnih Slovena i na rušenju Austrougarske. Bio je i publicista, pesnik, pripovedač.
Milan Pribićević je osnovao i predvodio zemljoradničku stranku u Kraljevini Jugoslaviji.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Milan Pribićević je rođen u Brodu na Savi, danas Slavonskom Brodu. Potiče iz srpske banijske porodice od oca Vasa, građanskog učitelja i majke Hristine, domaćice.[1] U mladosti je bio austrijski oficir. Dolaskom u Kraljevinu Srbiju 1904. god. postao je čuveni nacionalni borac i tribun, za ujedinjenje Južnih Slovena. Bio je istaknuti ratnik i jedan od viđenijih međuratnih političara. Bio je i publicista, pesnik, pripovedač, romansijer.
Poslednje decenije života proveo je na Kosovu, u selu Velika Reka kod Vučitrna, donoseći tekovine savremene civilizacije.
Imao je stariju braću Valerijana i Svetozara i mlađeg brata Adama.
Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu, u Aleji velikana, sa svojom majkom Hristinom i suprugom Ružom Bošković Pribićević.
Na njegovom spomeniku piše: Pukovnik Srpske vojke, nosilac Karađorđeve zvede sa mačevima, zemljoradnik sa Kosova iz sela Velika reka.
Pripovetke[uredi | uredi izvor]
- Iz Adamovih priča
- Zemlja od države (1927)
- Badnje veče Ostoje Bjelice
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Predgovor Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. decembar 2013), Badnje veče Ostoje Bjelice
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Banac, Ivo (1988). The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics. Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-9493-2.
- Krestić, Vasilije (1991). Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji 1848-1914. Beograd: Politika.
- Blamires, Cyprian; Jackson, Paul (2006). World Fascism: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. ISBN 978-1-57607-940-9.