Pređi na sadržaj

Milutin Savić Garašanin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milutin Savić
Milutin Savić Garašanin
NadimakGarašanin
Datum rođenja1762.
Mesto rođenjaGarašiOsmansko carstvo
Datum smrti1842.
Mesto smrtiBarajevoKneževina Srbija

Hadži Milutin Savić Garašanin (17621842) bio je srpski revolucionar, političar i trgovac. Učestvovao je u oba srpska ustanka kao obor-knez jasenički. Bio je član Državnog saveta za vreme kneza Miloša.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Njegova porodica se doselila iz Bjelopavlića (kasnije Crne Gore) u selo Garaši. Savići su ogranak Boškovića iz Bjelopavlića.

Učestvovao je u frajkoru u Kočinoj krajini u istoj jedinici u kojoj je bio i Karađorđe. Karađorđe ga je osudio na vađenje mazije, zbog sumnje da je popalio sena. Maziju je izbegao, jer se odmetnuo u hajduke. Učestvovao je u Prvom i Drugom srpskom ustanku, i bio ranjen u bici na Dublju 1815. godine. Zajedno sa Nikolom Katićem organizovao je srpske čete 1815. godine na granici Beogradske nahije.[1]

Preselio se iz Garaša u Grocku 1816, gde mu je knjaz Miloš dodelio imanje. Bio je na hadžiluku u Jerusalimu, u Svetoj zemlji. Kada je imao 80 godina ubile su ga katane u Barajevu 1842. godine, pošto je krenuo da se pridruži Vučićevoj pobuni[2] protiv kneza Mihaila. Zabeleženo je da se branio od potere, da je imao sedam rana telu. Odsekli su mu glavu i nabili je na kolac pored puta. Posle tri dana ubijen mu je i sin Luka, kod porodične kuće u Grockoj. Luki je odsečena glava nabijena na kolac ispred porodične kuće, a u usta su mu stavili upaljenu lulu. Sin Mihailo uspeo je da se izbavi od potere, dok je sin Ilija Garašanin, kao bivši zapovenik vojske Srbije i protivnik kneza Mihaila, bio već od 1840. godine u izgnanstvu u Carigradu.

Hadži Milutin Savić bio je oženjen Paunom Loma, sestrom vojvode Arsenija Lome iz Dragolja, Rudnička nahija. Imali su tri sina Mihajla, Luku i Iliju, tvorca "Načertanija" i predsednika srpske vlade i dve kćerke. Luka Garašanin bio je upravnik carine, trgovac, a Mihajlo Garašanin državni savetnik, takođe trgovac.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Beogradske opštinske novine", Beograd 1. april 1939.
  2. ^ Slobodan Jovanović: "Ustavobranitelji i njihova vlada (1838-1858)", Beograd 1912.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Aleksa S. Jovanović: Prinosci za istoriju starog srpskog prava, Beograd 1900.

Vidi još[uredi | uredi izvor]