Pređi na sadržaj

Mirko Brajer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mirko Brajer
Datum rođenja23. oktobar 1863.
Mesto rođenjaVaraždin
Datum smrti29. decembar 1946
Mesto smrtiZagreb

Mirko Brajer (Varaždin, 23. oktobra 1863. - Zagreb, 29. decembra 1946) prvak hrvatske bibliografije, bibliofil, knjižar-izdavač, antikvar i osnivač prvog naučnog antikvarijata u Hrvatskoj. Brajer je poginuo 29. decembra 1946. godine. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Poreklo i školovanje[uredi | uredi izvor]

Mirko Brajer je rođen u Varaždinu 23. oktobra 1863. godine, u hrvatskoj jevrejskoj porodici. Brajerova porodica potiče iz Gradišća u Austriji. Jedan od njegovih predaka je imao pivaru u Matersburga u Gradišću. Brajerov pradeda, Samuel Brajer, se preselio u Rasinju kao zakupac imanja grofa Inkeja. U Rasinju se rodio Brajerov deda Jakov Brajer koji se 1830. godine preselio u Križevce, gde je i umro 1869. godine. Brajerov otac Marko Brajer se rodio u Križevcima 1838. godine. Bio je trgovac u Varaždinu, poslovni direktor "Križevačke poslovne štedione", dugogodišnji gradski zastupnik i podnačelnik u Križevcima. Brajer je najranije detinjstvo proveo u rodnom Varaždinu. 1867. preselio se sa porodicom u Križevce gde je 1873. godine završio pučku školu. Srednju školu je pohađao u Varaždinu, Zagrebu i Trstu. U Trstu je sproveo stručnu trgovačku praksu kod trgovačke kuće "Binenfeld".[1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

1879. godine trgovinska kuća "Binenfeld" ga je poslala u britansku trgovačku luku Aden u Jemenu. U Adenu je boravio tri godine. Iz Adena je pisao za dnevne novine Obzor. Po povratku iz Jemena Brajer je nastavio sa studijom trgovine u Trstu, Beču, Lajpcigu, Minhenu i Hamburgu, istovremeno se zanimajući za bibliotekarstvo. Brajer se vratio u Križevce 1890. godine. Od 1890. do 1893. pisao je pesme u Narodnom listu. 1903. godine preselio se u Zagreb gde je osnovao izdavačku komisionu knjižaru "Slavenski znastveni antikvarijat". 1920. godine Brajer je komisionu knjižaru pretvorio u akcionarsko društvo "Jugoslovenska znastvena knjižara", dokle je zadržao antikvarijat pod imenom "Slavenski znastveni antikvarijat". Brajer je ugasio antikvarijat 1928. godine. 1929. godine postao je direktor "Jugoslovenskog Nakladnog akcionarskog društva Obnova". Pod njegovim vođstvom "Obnova" je izdala radove poznatih hrvatski pisaca poput Vladimira Nazora i Antuna Gustava Matoša te dela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Brajer se na mestu direktora zadržao sve do 1940. U vreme Drugog svetskog rata Brajer je bio saradnik Hrvatske enciklopedije. Na kraju rata je radio kao bibliograf u Hrvatskom Nakladnom zavodu.[2]

Asimilacija, Drugi svetski rat i progon[uredi | uredi izvor]

Brajer je bio zagovornik asimilacije hrvatskih Jevreja te dugogodišnji član "Izraelitičke bogoštovne opštine Zagreb" (danas Jevrejska opština Zagreb). 1922. godine Brajer je osnovao "Narodni rad - društvo jevrejskih asimilanata i anticionisti u Hrvatskoj". Brajerov cilj je bio okupiti sve hrvatske i jugoslovenske Jevreje, bez obzira na političko opredeljenje. Brajer je u više navrata pozivao hrvatske cioniste da mu se pridruže, prigovarajući im na nedostatku hrvatskog i jugoslovenskog patriotizma. 1924. godine, na drugu godišnjicu osnivanja društva, Brajer je opet pozvao na okupljanje "sve državljane Hrvate i ostale Jugoslovene jevrejske konfesije". Neki od poznatih članova društva su bili: Samuel David Aleksander, Šandor Aleksandar i Vladimir Šterk. Kao Jevrejin, 1941. godine, Brajer je bio zatvoren u koncentracionom logoru Stara Gradiška gdje je proveo šest meseci. U logoru je napisao dirljivu pesmu "U sabirnom logoru", koja govori o žalu za izgubljenom slobodom i mladošću. Pušten je iz logora u aprilu 1942. godine. Režim Nezavisne Države Hrvatske je izuzeo Brajer od nošenja Davidove zvezde na odeći. Iako je do kraja rata bio zatvaran još dva puta, Brajer je uspeo da preživi Holokaust. Uprkos toj poznatoj činjenici Mirko Brajer je zbog komunističke politike lažno naveden kao žrtva logora Stara Gradiška.[3]

Antikviteti i donacije[uredi | uredi izvor]

Brajer se od najranije mladosti zanimao za starine te ih je marljivo skupljao. Već je iz Jemena zagrebačkim muzejima uputio nekoliko pošiljaka starina, etnografskih i prirodoslovnih predmeta. I kasnije u životu je donirao hrvatskim kulturnim ustanovama razne predmete. Hrvatskoj akademiji znanosti i umetnosti Brajer je donirao 80 autografa znamenitih hrvatskih ličnosti iz 18. i 19. veka. Predmete je takođe donirao Muzeju za umetnost i obrt, a Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu je donirao originalnu diplomu pozorišnog odbora Ilirske čitaonice iz 1842. godine. Prema njegovoj želji, Brajerovi potomci su donirali Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Zagrebu 335 knjiga i 12 izdanja časopisa. Za vreme boravka u Križevcima, Brajer je prikupljao i proučavao retke hrvatske knjige. Sakupio je vrednu i bogatu biblioteku u kojoj su se isticale inkunabule i prva izdanja, najpre dalmatinskih pisaca.

Dela[uredi | uredi izvor]

Eksperiment bibliografije povjesti pobede kod Siska 22. juna 1593. i obsada tvrdje sisačke po Hasan paši bosanskom u god. 1591. i 1592. Križevci 1893. - Nešto gradje staroj hrvatskoj književno-kulturnoj povjesti. Križevci 1898. - Prilozi k starijoj književnoj i kulturnoj povjesti hrvatskoj. Zagreb 1904. - Marko Brajer 1838-1908. Nekoliko listova uspomene uoči sedamdeset godišnjice njegove. Zagreb-Križevci 1908. - Antun conte Zanović i njegovi sinovi. Roman života 1 Paštrovska-budljanske porodice u pretprošlom i prošlom veku (1720-1834). O starim i retkim južnoslavenskim knjigama (Südslavische Rara und Rarissima, 1937). - Tragom života i rada Frana Kurelca, hrvatskoga preporoditelja i književnika (1811-1874). Zagreb 1939.[4]

Citati[uredi | uredi izvor]

„Ovo je naš svet rođenja, života i smrti. Tuj nam je kolevka, ova nas zemlja hrani. Zar ovo može da nam nadoknadi evokacija starozavetnih uspomena, ma koliko časnih, iz pradavne prošlosti praotaca naših? Ne odista! Mi ih poštujemo i klanjamo im se zajedno sa velikim delom ostaloga sveta, ali oni nikada ne smeju biti povodom da ma i na čas zaboravimo osećanje koje nas vezuje uz rođenu grudu.”

Reference[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov deo je preuzet sa hrvatskog portala Hrčak.[1] i sa sajta hrvatske vikipedije o Mirku Brajeru.

  1. ^ „Breyer, Mirko | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2019-05-27. 
  2. ^ Peklić, Ivan (2003-12-18). „Križevački nakladnik Mirko Breyer”. Cris : časopis Povijesnog društva Križevci (na jeziku: hrvatski). V (1): 84—89. ISSN 1332-2567. 
  3. ^ Sarkotić, Gordana (2016-04-30). „Jasenovački popis: Manipulacije s poznatima i slavnima”. narod.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2019-05-27. 
  4. ^ „BREYER, Mirko – Židovski biografski leksikon” (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2019-05-27. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Мирко_Брајер&oldid=27687614”