Nadežda Durova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nadežda Durova
Nadežda Durovna u uniformi
Lični podaci
Puno imeNadežda Andrejevna Durovna
Datum rođenja(1783-09-17)17. septembar 1783.
Mesto rođenjaVozneseskoj,  Rusija
Datum smrti21. mart 1866.(1866-03-21) (82 god.)
Mesto smrtiJelabuga,  Rusija
Vojna karijera
VojskaVojska Rusije
Činporučnik
Učešće u ratovimaSmolenska bitka, Bitka kod Borodina
OdlikovanjaKrst svetog Đorđa

Nadežda Andrejevna Durova (rus. Наде́жда Андре́евна Ду́рова;, rođena 17. septembra 1783, umrla 21. marta 1866) je prerušena u muškarca postala odlikovan vojnik za vreme Napoleonovih osvajačkih ratova. Pošto je bila prerušena u muško, bila je poznata i kao Aleksandar Durov, Aleksandar Sokolov i Aleksandar Andrejevič Aleksandrov. Njeni memoari su jedan od najranijih autobiografskih dela na ruskom jeziku.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nadežda Durova kao trinaestogidišnjakinja

Nadežda Durova rođena je u vojnom logoru u Kijevu, pošto joj je otac bio major u vojsci. On je vodio računa o svojoj ćerki pošto ju je majka zamalo ubila izbacivši je kroz prozor iz kočija u pokretu. Tako da je Nadežda još kao dete znala sve o vojsci, a omiljena igračka je bila pištolj.[1] 1801. godine se udala za sudiju sa kojim je dobila sina 1803. godine.[2] Durova je bila veliki patriota i smatrala je vojni život slobodom. Osećala je da nema talenta za život tradicionalne žene što je i opisivala u svojim memoarima.

Vojna služba[uredi | uredi izvor]

Godine 1807, prerušila se u muško, napstila svog sina i muža, i otišla u konjanički puk pod imenom Aleksandar Sokolov. Borila se u glavnim borbama protiv Pruske, i tom prilikom spasila je živote ruskih vojnika. Jednom koji je pao sa konja i dobio potres mozga, je dala prvu pomoć i povukla na sigurno. Spasila je i ruskog oficira koga su okružili francuski vojnici, uzimajući koplje i razbijajući neprijatelja. Tokom tih borbi napisala je pismo svojoj porodici, objašnjavajući svoj nestanak. Glasine o njoj u vojsci su stigle i do cara Aleksandra. Pozvana je u palatu u Sankt Peterburgu, gde joj je uručen Krst svetog Đorđa i gde je promovisana u poručnika. Car joj je dodelio novi pseudonim Aleksandar Aleksandrov,[3] na osnovu svog imena. Za razliku od drugih oficira ona je izgledala suviše mlado, bez brkova. Pošto se pukovnikova ćerka zaljubila u nju morala je da pređe u Litvanski puk. Nakon toga je bila učesnik borbi tokom Napoleonove invazije na Rusiju 1812. Borila se u Smolenskoj bitci. U bitci kod Borodina se naročito istakla, ali je ranjena je u nogu i dobila jaku kontuziju.[3] 1816. godine je penzionisana.

Dvadesetak godina kasnije slučajno se upoznala sa Aleksandrom Puškinom. Pošto je saznao da je pisala dnevnik tokom službe u vojsci, ohrabrio je da objavi memoare. Dodala je detalje iz svog detinjstva, ali je promenila godine eliminisavši sve što je upućivalo na njen brak. 1836. godine je objavila memoare pod nazivom Konjanik.[2] Kasnije je objavila još nekoliko dela. Durova je do kraja svog života nastavila da nosi mušku odeću.[4] Umrla je u Jelabugu i sahranjena je sa svim vojnim počastima.

Umetnička dela o Nadeždi Durovoj[uredi | uredi izvor]

Nadežda Durova crtež
  • Nadežda durova, opera Anatolija Bogatireva.
  • Odavno, Pesma Aleksandra Gladkova.
  • Husarska balada, opereta Tikona Krenikova.
  • Husarska balada, film Eldara Rjazanova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ (jezik: engleski) Mersereau, John Jr.; Lapeza, David (1988). Nadezhda Durova: The Cavalry Maid. Ardis. ISBN 978-0-87501-032-8. 
  2. ^ a b (jezik: ruski)„Durova Nadežda Andreevna”. rulex.ru. Pristupljeno 4. 11. 2017. 
  3. ^ a b „Velike ruske ratnice”. rs.rbth.com. 11. 6. 2013. Pristupljeno 4. 11. 2017. 
  4. ^ (jezik: ruski)„PSIHOLOGIЯ VOЙNЫ V XX VEKE: ISTORIČESKIЙ OPЫT ROSSII”. krotov.info. Pristupljeno 4. 11. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]