Nemačka laka krstarica Karlsrue

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nemačka laka krstarica Karlsrue
Laka krstarica Karlsrue
Opšti podaci
KarijeraNemačka ratna zastava
Kobilica postavljena27. jul 1926.
Porinut20. avgust 1927.
Završetak gradnje6. novembar 1929.
SudbinaPotopljena 9. april 1940.
Glavne karakteristike
Deplasman6.756 tona standardni deplasman
7.700 tona puni deplasman
Dužina174.00 metara
Širina15.20 metara
Gaz6.28 metara
Pogon6 kotla VMF, snage 68.200 KS
dizel uređaj MAN, snage 1.800 KS
Brzina32,1 čvora
Posada820 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 9 × 150 mm, 6 × 88 mm, 8 × 37 mm
Torpeda: 12 × 533 mm
Avioni: 2

Krstarica Karlsrue je bila drugi brod serije nemačkih lakih krstarica Kenigsberg izgrađenih pre Drugog svetskog rata. Ukupno je izgrađeno 3 broda, od kojih su dva potopljena tokom invazije na Norvešku.

Služba[uredi | uredi izvor]

Karlsrue je porinuta 20. avgusta 1927. godine. Od 27. marta 1929. godine krstarica oficijelno zamenjuje staru krstaricu Berlin, koja je isključena iz spiska borbena flote. Dana, 15. oktobra 1929. godine primljena je od komisije i upisana u spisak Rajhsmarine, međutim ostaje u Vilhelmshafenu do 6. novembra kada je brod konačno spreman za službu. Od januara sledeće godine krstarica započinje plovna ispitivanja a istovremeno se vrši i obuka posade. U periodu 25. maj - 12. decembar 1930. godine krstarica pravi inostrani pohod do zapadne Afrike i Južne Amerike. Tokom prve polovine 1931. godine brod vrši obuku u domaćim vodama. Dana, 30. novembra 1931. godine krstarica Karlsrue započinje drugi inostrani pohod. Ovog puta maršruta je zapadna Indija - Panama - Južna Amerika. Na povratku ka domovini, brod posećuje nekoliko luka na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država. Nakon kraćeg remonta, Karlsrue se priprema za treći inostrani pohod. Tokom 1933. godine plovi na relaciji Sredozemno more - Suecki kanal - Istočna Azija - Havajska ostrva - Panamski kanal - istočna obala Sjedinjenih Američkih Država - Španija - Nemačka.

Sledi kraća obuka, da bi već 22. oktobra 1934. godine krstarica krenula u novi inostrani pohod u vode Južne Amerike. Između 25. januara i 6. februara 1935. godine Karlsrue predstavlja nemačku na proslavi 400. godišnjice Peru-a. Oktobra meseca iste godine brod prolazi kraći remont i završava pripreme za plovidbu na relaciji Zapadna Afrika - Indonezija - Japan. U Japanskom moru posada prolazi podužu obuku, uključujući i borbeno gađanje iz svih oružja na vrodu, kao i vežbe odbrane od noćnog vazdušnog napada. Tokom tog putovanja na krstarici se nalazila okačena nova zastava nemačke mornarice. Pri prelazu Pacifika, brod upada u jaku oluju, koja oštećuje trup. Nakon kraćeg remonta u Sjedinjenim Američkim Državama, krstarica se vraća u Nemačku. U drugoj polovini 1936. godine brod prolazu duži remont u Kilu. Krajem godine Karlsrue učestvuje u flotskoj obuci, a zatim odlazi za Španiju, gde je izbio građanski rat, da bi sa drugim nemačkim brodovima štitila interese Rajha u španskim vodama. Aprila i maja meseca 1937. godine brod učestvuje u velikom manevru sa novoformiranom podmorničkom flotom admirala Denica. Sledećeg meseca Karlsrue je ponovi u španskim vodama, a nakon toga prolazi kraći remont. Septembra iste godine zaočinju veliki manevri flote koji su trajali do početka 1938. godine. Dana, 25. maja 1938. godine započinje modernizacija većih razmera, tokom koje je popravljen trup i zamenjeni avioni novim tipom. Modernizacija je trajala do marta 1940. godine. Brod do tada pravi nekoloko pohoda po Baltičkom moru. no neuspeva da prođe ceo program ispitivanja.

U nepotpunom borbenom stanju, krstarica Karlsrue je prebačena u Vezerminde radi priprema za operaciju „Vežba na Vezeru - Sever“ Karlsrue je uključen kao zastavni brod 4. grupe. Zajedno sa torpiljerima Grif, Luhs i Zeadler, 7 torpednih čamaca (S-7, S-8, S-17, S-30, S-31, S-32 i S-33) iz 2. flotile, brodom baza za torpedne čamce „Cindao“, krstarica treba da istovari pešadijski bataljon i artiljerijski divizjon u Kristiansand. To je bila norveška pomorska baza i tu su bazirale lake snage norveške flote. Uveče 7. aprila 1940. godine brodovi grupe ukrcavaju vojnike i materijalne rezerve, i ujutro 8. aprila isplovljavaju i izimaju pravac Norveške. Sledećeg dana pri pokušaju da se promakne pored ostrva Odero, zaštitna podloga na krstarici Karlsrue je oštećena od obalske artiljerije. Kapetan pravi još tri neuspešna pokušaja da forsira tesnac. Bateriju obalne artiljerije, uništila je Luftvafe i tek tada torpiljeri počinju da iskrcavaju vojsku. Dva norveška razarača i dve podmornice zajedno sa nekoliko torpednih čamaca nisu pružili nikakav otpor Nemcima. Po oficijelnoj norveškoj verziji, komandanti brodova nisu mogli da se usaglase dali ratovati protiv nemačkih ili britanskih brodova. U 19:00 Karlsrue napušta fjord u pratnje tri torpiljera i kreće ka Vihelmshafenu. Međutim pri izlasku iz fjorda, krstaricu pogađa torpedo ispaljeno iz britanske podmornice Trajnt. Na brodu se nedovoljno obučena posada trudi da spasi brod, no oštećenja su velika i nakon što se posada prebacuje na torpiljere, Grif potapa krstaricu Karlsrue sa dva torpeda.

Taktičko-tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • Težina:
    • 6.756 tona standardni deplasman
    • 7.700 tona puni deplasman
  • Dimenzije:
    • Dužina: 174,00 metara
    • Širina: 15,20 metara
    • Gaz: 6.28 metara (srednji gaz)
  • Maksimalna brzina:
    • 32,1 čvora
  • Pogon: 6 kotla VMF, 4 turbine 68.200 KS, dizel uređaj MAN 1.800 KS
  • Maksimalna daljina plovljenja: 7.300 nautičkih milja/ 17 čvora
  • Količina goriva: 1184 tona nafte i 261 tona dizela
  • Naoružanje:
    • Glavna artiljerija: 3 × 3 topa 150 mm
    • Pomoćna artiljerija: 6 × 1 topa 88 mm
    • Protivavionska artiljerija: 4 × 2 topa 37 mm
    • Torpedne cevi: 4 x 3 533 mm
    • Avioni: 2 × Heinkel He 60 ili Arado Ar 196
  • Oklop:
    • Oklopni pojas: 30-50 mm
    • Paluba: 10-40 mm
    • Artiljerijske kule 150 mm: 20-30 mm
  • Posada: 820 oficira i mornara

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]