Oldus Haksli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oldus Haksli
Oldus Haksli
Lični podaci
Puno imeOldus Haksli
Datum rođenja(1894-07-26)26. jul 1894.
Mesto rođenjaGodalming, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti22. novembar 1963.(1963-11-22) (69 god.)
Mesto smrtiLos Anđeles, SAD
ObrazovanjeUniverzitet u Oksfordu, Balliol College, Koledž Iton
Književni rad
Najvažnija delaVrli novi svet

Potpis
Zvanični veb-sajt
www.huxley.net

Oldus Haksli (engl. Aldous Huxley; Godalming, 26. jul 1894Los Anđeles, 22. novembar 1963) je bio engleski pisac i jedan od najistaknutijih evropskih esejista 20. veka.[1][2][3] Njegovi „romani ideja“ zasnovani na esejističkim modelima rasprava i sukoba načela.

Napisao je čuveno delo Vrli novi svet. U tome delu opisuje društvo, koje funkcioniše po principima masovne proizvodnje i pomoću Pavlovljevih refleksa. Ljudi se stvaraju u epruvetama i unapred se određuje ko će pripadati kojoj klasi ljudi po inteligenciji.

Medicinska istraživanja[uredi | uredi izvor]

Poznat je i kao zagovornik korišćenja psihoaktivnih supstanci, o čemu je iscrpno pisao u svojoj knjizi Vrata percepcije (The Doors of Perception) po kojoj je sastav Dorsi (The Doors) dobio ime.[4] Hakslijevu pažnju su posebno privukla medicinska istraživanja engleskog psihijatra Hemfrija Ozmonda, koji je nastojao novootkrivenu supstancu LSD da upotrebi u lečenju određenih mentalnih poremećaja.[5] Godine 1953, Hemfri Osmond je snabdeo Hakslija sa dozom meskalina.[6]

Haksli je dobrovoljno eksperimentisao s psihodeličnim drogama pod nadzorom dr Ozmonda, zaključivši da je LSD droga koja proširuje svest i omogućuje iskorak u alternativnu stvarnost.[5] U knjizi „Vrata percepcije“ isticao je da ljudski um u svakodnevnom opažanju deluje kao filtar koji selektivno propušta samo nužne informacije, dok LSD uklanja ovaj filtar i tako čini ključ za vrata spoznaje. Kad se ta vrata jednom otvore, onda navali bujica utisaka, boja, zvukova i slika, svakodnevne stvari vide se drukčijima, javljaju se čudne vizije, a misli koje se obično smatraju banalnim sada se pokazuju kao stvari od velikoga značenja. To, po Haksliju, nije ništa drugo do mistična ekstaza, direktan ulaz u transcendentno.[5] Na temelju toga predviđao je senzacionalan preporod religije čim LSD dođe do širih narodnih masa. Smatrao je da ako ova droga može proizvesti religijske učinke, onda je ona puno više od pukog sredstva za promenu raspoloženja.[5]

Dela[uredi | uredi izvor]

U romanima, novelama i esejima Haksli je kritičar građanske inteligencije između dva rata. Kasnije, posle Drugog svetskog rata, on je pesimista i savremenu civilizaciju pokušava da nađe u mističnim spekulacijama.[7]

Romani[uredi | uredi izvor]

  • Setni krom (1921)
  • Antic Hay (1923)
  • Jalovo lišće (1925)
  • Kontrapunkt (1928)
  • Vrli novi svet (1932)
  • Bezooki u Gazi (1936)
  • Nakon mnogo leta umire labud (1939)
  • Vreme mora biti zaustavljivo (1944)
  • Majmun i bit (1948)
  • Genije i boginja (1955)
  • Ostrvo (1962)

Kratke priče[uredi | uredi izvor]

  • Limbo (1920)
  • Mortal Coils (1922)
  • Mali Meksikanac (SAD - mladi Arhimedes) (1924)
  • Dve od tri Gracije (1926)
  • Kratke sveće (1930)
  • Jakobove ruke; Bajka (krajem 1930-ih)
  • Sabrane kratke priče (1957)

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • Plameni točak (1916)
  • Jona (1917)
  • Poraz mladosti (1918)
  • Leda (1920)
  • Arabia Infelix (1929)
  • The Cicadas (1931)
  • Prva filozofova pesma

Putopisi[uredi | uredi izvor]

  • Idući putem (1925)
  • Zajedljivi pilat: dnevnik jednog putovanja (1926)
  • Preko Meksičkog zaliva (1934)

Zbirke eseja[uredi | uredi izvor]

  • Na margini (1923)
  • Idući putem (1925)
  • Novi i stari eseji (1926)
  • Prave studije (1927)
  • Radi šta hoćeš (1929)
  • Vulgarnost u književnosti (1930)
  • Muzika noću (1931)
  • Tekstovi i uvodi (1932)
  • Drvo masline (1936)
  • Reči i njihovo značenje (1940)
  • Umetnost viđenja (1942)
  • The Perennial Philosophy (1945)
  • Nauka, sloboda i mir (1946)
  • Teme i varijacije (1950)
  • Sutra, sutra i sutra (1952)
  • Vrata percepcije (1954)
  • Raj i pakao (1956)
  • Adonis i alfabet (1956)
  • Sakupljeni eseji (1958)
  • Vrli novi svet Reviziran (1958)
  • Književnost i nauka (1963)
Scenariji
Audio snimci

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Predavao je jedan semestar francuski jezik mladom Džordžu Orvelu na Itonu.
  • Pojavljuje se u gornjem desnom uglu na ilustraciji jednog od najpopularnijih albuma svih vremena “Klub slomljenih srca narednika Pepera” Bitlsa.
  • LSD je prvi put uzeo 24. decembra 1955, a poslednji put na samrti, 23. novembra 1963. Poslednje reči su mu bile: „LSD 100 miligrama IM“ (u mišić).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Watt 1975, str. 366.
  2. ^ Sion 2010, str. 2.
  3. ^ Sawyer, Dana (2002). Aldous Huxley: A Biography. The Crossroad Publishing Company. str. 187. ISBN 978-0-8245-1987-2. Pristupljeno 10. 4. 2016. „Huxley was a philosopher but his viewpoint was not determined by the intellect alone. He believed the rational mind could only speculate about truth and never find it directly. 
  4. ^ Simmonds 2008, str. 45.
  5. ^ a b v g Branko Miloš, Druga strana rock'n'rolla (pp. 84–93), Verbum, Split. 2002. ISBN 978-953-6197-43-9.
  6. ^ Martin, Douglas. Friday, August 22, 2008 "Humphry Osmond, 86, Who Sought Medicinal Value in Psychedelic Drugs, Dies". New York: New York Times
  7. ^ Enciklopedija Leksikografskog zavoda, knjiga 3. Zagreb: Leksikografski zavod. 1958. str. 474. 
  8. ^ Bradshaw, David (1993). „Introduction”. Aldous Huxley's "Those Barren Leaves" (Vintage Classics, 2005). Vintage, Random House, 20 Vauxhall Brigade Road, London. xii. 
  9. ^ "Eyeless in Gaza" (1971)
  10. ^ „Knowledge and Understanding”. AllMusic. Pristupljeno 8. 3. 2013. 
  11. ^ a b „Note on lecturing in Santa Barbara”. Pooler-georgia-homepage.com. Arhivirano iz originala 16. 1. 2013. g. Pristupljeno 8. 3. 2013. 
  12. ^ „Who Are We?”. AllMusic. Pristupljeno 8. 3. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bradshaw, David (1993). „Introduction”. Aldous Huxley's "Those Barren Leaves" (Vintage Classics, 2005). Vintage, Random House, 20 Vauxhall Brigade Road, London. xii. 
  • Enciklopedija Leksikografskog zavoda, knjiga 3. Zagreb: Leksikografski zavod. 1958. str. 474. 
  • Sawyer, Dana (2002). Aldous Huxley: A Biography. The Crossroad Publishing Company. str. 187. ISBN 978-0-8245-1987-2. Pristupljeno 10. 4. 2016. „Huxley was a philosopher but his viewpoint was not determined by the intellect alone. He believed the rational mind could only speculate about truth and never find it directly. 
  • Sion, Ronald T. (2010). Aldous Huxley and the Search for Meaning: A Study of the Eleven Novels. McFarland & Company, Inc. str. 2. ISBN 978-0-7864-4746-6. Pristupljeno 10. 4. 2016. „Aldous Huxley, as a writer of fiction in the 20th century, willingly assumes the role of a modern philosopher-king or literary prophet by examining the essence of what it means to be human in the modern age. … Huxley was a prolific genius who was always searching throughout his life for an understanding of self and one's place within the universe. 
  • Watt, Donald, ur. (1975). Aldous Huxley. Routledge. str. 366. ISBN 978-0-415-15915-9. Pristupljeno 10. 4. 2016. „Inge's agreement with Huxley on several essential points indicates the respect Huxley's position commanded from some important philosophers … And now we have a book by Aldous Huxley, duly labelled The Perennial Philosophy. … He is now quite definitely a mystical philosopher. 
  • Simmonds, Jeremy (2008). The Encyclopedia of Dead Rock Stars: Heroin, Handguns, and Ham Sandwiches. Chicago: Chicago Review Press. str. 45. ISBN 978-1-55652-754-8. 
  • Roy, Sumita (2003), Aldous Huxley And Indian Thought, Sterling Publishers Pvt. Ltd 
  • Anderson, Jack. 1982. "Ballet: Suzanne Farrell in 'Variations' Premiere". New York Times (4 July).
  • Barnes, Clive. 1966. "Ballet: Still Another Balanchine-Stravinsky Pearl; City Troupe Performs in Premiere Here 'Variations' for Huxley at State Theater". New York Times (1 April): 28.
  • Spies, Claudio. 1965. "Notes on Stravinsky's Variations". Perspectives of New Music 4, no. 1 (Fall-Winter): 62–74. Reprinted in Perspectives on Schoenberg and Stravinsky, revised edition, edited by Benjamin Boretz and Edward T. Cone, [pages]. New York:W. W. Norton, 1972.
  • White, Eric Walter (1979). Stravinsky: The Composer and His Works (2nd izd.). Berkeley and Los Angeles: The University of California Press. ISBN 978-0-520-03985-8. .
  • Atkins, John. Aldous Huxley: A Literary Study, J. Calder, 1956
  • Bedford, Sybille (2002). Aldous Huxley: A Biography. Ivan R Dee. ISBN 978-1-56663-454-0. 
  • Braubach, Mary Ann (2010). „Huxley on Huxley”. Cinedigm. Arhivirano iz originala 08. 11. 2014. g. Pristupljeno 25. 9. 2017. 
  • David King Dunaway, PH.D. (1991). Huxley in Hollywood. Anchor. ISBN 978-0-385-41591-0. 
  • Firchow, Peter. Aldous Huxley: Satirist and Novelist, U of Minnesota P, 1972
  • Firchow, Peter. The End of Utopia: A Study of Aldous Huxley's Brave New World, Bucknell University Press, 1984
  • Huxley, Aldous (1952). The Devils of Loudun (appendix). 
  • Huxley, Aldous. The Human Situation: Aldous Huxley Lectures at Santa Barbara 1959, Flamingo Modern Classic. 1994. ISBN 978-0-00-654732-7.
  • Huxley, Laura Archera. This Timeless Moment, Celestial Arts. 2001. ISBN 978-0-89087-968-9.
  • Meckier, Jerome. Aldous Huxley: Modern Satirical Novelist of ideas, Firchow and Nugel editors, LIT Verlag Berlin-Hamburg-Münster. 2006. ISBN 978-3-8258-9668-3.
  • Murray, Nicholas (2003). Aldous Huxley. Macmillan. ISBN 978-0-312-30237-5. 
  • Rolo, Charles J. (ed.). The World of Aldous Huxley, Grosset Universal Library, 1947.
  • Sexton, James (ed.). Aldous Huxley: Selected Letters, Ivan R. Dee. 2007. ISBN 978-1-56663-629-2.
  • Sawyer, Dana (2002). Aldous Huxley. Crossroad Publishing Co. ISBN 978-0-8245-1987-2. 
  • Shaw, Jeffrey M (2014). Illusions of Freedom: Thomas Merton and Jacques Ellul on Technology and the Human Condition. Eugene, OR: Wipf and Stock. ISBN 978-1-62564-058-1. .
  • Watt, Conrad., ur. (1997). Aldous Huxley. Routledge. ISBN 978-0-415-15915-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]