Ostrikovac

Koordinate: 43° 55′ 31″ S; 21° 18′ 04″ I / 43.925166° S; 21.301166° I / 43.925166; 21.301166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ostrikovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPomoravski
OpštinaĆuprija
Stanovništvo
 — 2011.Pad 501
Geografske karakteristike
Koordinate43° 55′ 31″ S; 21° 18′ 04″ I / 43.925166° S; 21.301166° I / 43.925166; 21.301166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina202 m
Ostrikovac na karti Srbije
Ostrikovac
Ostrikovac
Ostrikovac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj035
Registarska oznakaĆU

Ostrikovac je naselje u Srbiji u opštini Ćuprija u Pomoravskom okrugu. Ostrikovac se nalazi između tri grada: Jagodine, Ćuprije i Paraćina. Najbliže je Ćupriji od koje je udaljeo 8 km. Nalazi se na nadmorskoj visini od 120 m. Ukupna površina Ostrikovačkog atara je 684,83 hektara. Prema popisu iz 2011. bilo je 501 stanovnika.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Ostriokvac je dobio ime po travi ostrik.

Nastanak sela[uredi | uredi izvor]

U podnižiju planine Juhor, pored puta Gilje-Varvarin, nedaleko od reke Velike Morave, nalazi se selo.

„Na današnjem prostoru do 1953 Ostrikovac je bio posebno selo, Ravnovo posebno selo kada i zaseok Andovica. Za ove tri zasebne celine zajednčka je bila Ostrikovačka opština”.

Tek 1953. godine u sastavu Ostrikovca ulaze selo Ravnovo i zaseok Androvica. Ova pripajanje nije išlo lako, jer stanovnici Ravnova i Andovice pružali žestok otpor. Bilo je tu od strane ondašnje vlasti „potkupljivanja” glasačaza jedinstveno selo u vidu dodele određenih parcela obradive zemlje, što je na kraju i uspelo, a delovi zemlje zvani „isići”i danas govore o tom vremenu. Stranovnici sela Ostrikovca si i pre Drugog svetskog rata imali pretenzija na teritorije Ravnova i Andorevice i zato su bili u stalnom sukobu (ponekada i veoma ozbiljnog), sa Ravnovcima i Majurcima oko Androvice. Koliko su sukobi Ostrikovčana i Ravnovčana bili ozbiljni kada su u pitanju granice ova dva sela govori podatak da je morao da u tom sukobu intervenše čak i poglavar Sreza Beličkog. to može videti najbolje iz sledećeg dokumenta: Izvršnim rešenjem poglavara Sreza Beličkog Bogdana Nedeljkovića br.16231 od 1. juna 1927. godina rešenim u Jagodini odrećuju se čranične linije između atara sela Ravnova i atara sela Ostrikovca. Punomoćnik sela Ravnova, Opštine Ostrikovačke bio je Sava Aleksić iz Ravnova po potvrđenom punomoćju br. 13718/25 god. svojom molbom br. 1279 podnetoj 17. januara t.g. gde traži od sreske vlasti, da ona u smislu čl. 11 Zakona o opštinama, odredi privremene granice atara između Ravnova koje je ukazom od 11. aprila 1925. godine K.U. br.13962 proglašeno za selo i sela Ostrikovca, da se ne bi desili između građana navedenih sela nemili sukobi. Pomoćnik sela Ostrikovca u ovom sporu bio je Atansko Nikolić iz Ostrikovca, po punomoćju br. 1371/25 god. Isti su kod Sreske vlasti pod br. 16230 i 16231 izjavuli da su u sporazumu sa svojim građanima odredili granice između atara sela Ravnova i sela Ostrikovca prema konfiguraciji zemljišta, potocima, javnim putevima, rekama i istaknutim mestima i to: Od železničkog mosta na južnoj strani jovačke železičke stanice, granica počinje uz potok u mušu Jovačku, zapadno do okružnog puta. Od te tečke linija ide severno okružnim putem do imanja kuće Dimitrija Stanojevića iz Ostrikvca, zatim ide put zapadno i prolazi između kuća Sretena Sranojevića iz Ostikovca i kuće Milutina Mitića iz Ravnova od potoka „baba-Đurđinog”. Odatle granica ide seoskom pute severo-zapadno pravo na „Treševinu”, zatim „Đinđin prelaz”, a odatle istim putem na „vinograde” do puta majurskog. Zatim ide severni majurskim putem do između kuća: Save Milenkovića iz Ravnova i kuće Živojina Petrovića iz Ostrikovca pa seoskim putem između šljivara Ljubimira Aleksića iz Ostrikovca i Milana Bogradovića iz Ravnova, zatim putanjom preko „poljane i pojila” do potoka majurskog . Poljana se deli na dva dela, jedn Ostrikovac, a drugi Ravnovu, s tim da pojilo koriste oba sela. Os pojila ide granica severo-istočno pravo niz majurski potok do železničke pruge. Zatim preko pruge, istočno, u kućište Tome Stojanoviča iz Ravnova, zatim pravo putanjom u „staro moravište-baru”. Granica ide sve niz „staro moravište”, severno do vrbaka Ljubomir Aleksića iz Ostrikovac, putem niz „Baru-šugavcu”, odatle sve putem na „bavanište” Andreje Mijajlovića iz Mijatovca, odatle sve putem poljskim do mijatovačke muše i glavnog druma, carigradskog. Celo polje „Cernica” preko Morave, zatim „Selište” i „Stari ključ” uz Jovačku mušu pripada ataru sela Ravnova. Odsečeni deo „Ada”, raniej zvano „Prilep” koje pripada opštini Ostrikovačkoj, a koje sada uživa država, južna strana pripada ataru sela Ravnova, a severna strana ataru sela Ostrikovac. Dugo je trajao spor između Ostrikovca i Majura oko zaseoka Androvice. I jedno i drugo selo polagala su pravo na Androvicu s obzirom da ima je ona bila u neposrednoj blizini. Spor je prestao tek posle pripajanja Andovice Ostrikovcu.

Ostrikovac, Ravnovo i Androvica-Nekada[uredi | uredi izvor]

Ostrikovac[uredi | uredi izvor]

OSTRIKOVAC je dobio ime po travi ostriku, a smatra se da je nastao od ravnovačkih pojata ("trla", koliba), koja je raseljavanjem i naseljavanjem poraslo, umnožilo se i tako postalo selo. Po neznatnom broju starinaca novijeg je porekla. Tridesetih godina dvadesetog veka ostrikovac je imao 70 kuća, 11 rodova i 400 stanovnika. Selo je smešteno tačno između gornjeg Jovca, Ravnova i Androvice. Većina kuća bila je na strani okrenutoj severoistoku, a manji uravnici i pored železničke pruge. Kroz selo protiču „Mitački potok” i „Božinac”, koji čine trikovački potok. Pije se bunarska i izvorska voda) Glavni izvori su Jovandilski kladenac (u potoku „Božinac”), Mitački kladenac (U itačkom potoku) i Kosicki kladenac. Njive i livade su u ravnici na mestima: „Potok”, „Prilep”, „Cernica”, „Ostrvo”, „Stare njive” i „Crna bara". Šume i pašnjaci su u stranama i po brdima na mestima „Ugljarnica”, „Androvica”, „Gornje brdo” i „Ravnica” (Ramnica). Selo je podeljeno na Gornju malu i Donju malu. Gornja mala je u brdu i u strani, a donja mala je u ravnici. U Gornjoj mali živele su familije: Pavla Mitrovića, Milete Miloševića, Dušana Golubovića, Dimitrija Stanojevića, Stojadina Stanojlovića, Svetozara Stanojlovića, Milije Stojanovića, Gvozdena Ljubisavljevića, Ljubisavljevića, Slaviše Mitakovića, Živojina Milorada Stanojevića,Stanimira  Stanojevića, Milutina Simića, Živojina Radosavljevića, Radivoja Nikolića, Atanaska Nikolića, Čedomira Tanića, Radosava Stojadinovića, Svetomira Nikolića, Milorada Simića, Mirče Milosavljevića, Milenka Rakića, Borisava Nikolića, Danila Nikolića, Miluna Janićijevića, Vladimira Stanojevića, Milana Stojanovića, Vladimira Nikolića, Danila Miladinovića, Sretena Stanojevića, Nikole Nikolića, Živana Rakića, Miloša Savića, Avrama Rakića, Žike Živanovića, Živojina Nikolića, Save Miladinovića, Dimitrija Miladinovića, Milana Miladinovića, Milije Aleksića, Vladimira Rašića, Božidara Aleksića, Miladina Nešića, Miladina Petrovića, Radenković Đorđe, Mitić Dušan, Aleksić Ljubomira, Stojanović Vladimir, Milovana Miladinovića, Stanojlović Živojina, Bogdana Stanojevića. U Donjoj mali živele su familije: Lazara Miladinovića, Živojina Miladinovića, Radojka Nikolića, Velisava Markovića, Miletić Živojina, Davida Milanovića, Andreje Mitića, Milutina Mitića, Vasilija Milenkovića, Velimira Ristića, Dragoljuba Vidanovića, Dragana Milićevića i Ruže Verine. Seoska slava je drugi dan „Trojca”. Zavetine su: „Zadušni ponedeljak”(za zdravlje dece), „Vrtoloma" (sv. Vartolomej) za vinograde (da ih „hala” ne ubije), dan 2. aprila po n.k. za zdravlje stoke. Groblje je u bregu više sela. Najstariji pisani nadgrobni "beleg" je iz 1832. godine (po St. Mijatoviću).

Ravnovo[uredi | uredi izvor]

RAVNOVO (Ramnovo) je prema predanju nastalo posle spaljivanja Ravna (Ćuprija) 1413 godine, kada je jedan broj stanovništva, bežeći ispred Turaka, prešao na levu obalu Morave i u podnožju Juhora osnovao naselje. Bila je to neka vrsta zaseoka, seoceta koje se zvalo Ravnovo. Od Ćuprije je bilo udaljeno 2 km, a od Velike Morave nekoliko stotina metara. Najbliža sela su mu Ostrikovac, Gornji Jovac i Androvica. Mesta u seoskom ataru zovu se: „Stari ključ”, „ Donje Novine”, „Selište”, „Ravnovsko brdo” i „Bula”. Pije se isključivo bunarska voda. Bunari su obično duboki do 6 metara. Zbog poplava selo je izmeštano. Nekada je bilo na mestu zvanom „Staro selo ”(„Selište”). Iz starog sela („Selišta”) selo se premestilo na današnju lokaciju 1853. godine Ravnovo je bilo siromašno, jer ga je Morava plaivla i uništavala najbolje delove obradive zemlje. Tridesetih godina dvadesetog veka imalo je 53 kuće, 13 rodova i 200 stanovnika. Seoska slava (litiia) ie „Đurđevdan”, a zavetine su „Zadušni ponedeljak” za zdravlje dece, „Vrtoloma ” (sv. Vrtolomej) za vinograde. Zavetine su bile iste kao i u Ostrikovcu. Staro groblje je u Starom selu („Selište”, a novo na brdu „Đula”. Staro groblje je premešten na brdo „Đula” zbog čestih poplava.

Androvica[uredi | uredi izvor]

ANDROVICA („ANDREVICA” „ANDREJEVICA”) ovaj zaselak je na krajnjoj severo - istočnoj padini Juhorskog venca, na desnoj strani železničke pruge, Majurskog i Androvačkog potoka. Bilo je kuća u potoku i između puta i železničke pruge. U potoku je bilo 9 kuća, a 7 su ispod brda i pored puta. Zaselak je postao u prvoj polovini 19 veka naseljavan iz sela Majura, Ostrikovca i Ravnova. Pila se izvorska i bunarska voda, Atar androvički je u ataru sela Ostrikovca i Majura. Ime je dobilo po (Andri (Andreji)) koji se tu prvi naselio sa 1000 ovaca.Tridesetih godina dvadesetog veka Androvica ima 16 kuća, 5 rodova i 65 stanovnika. Seoske slava zavetine su isto kao i u Ostrikovcu Pola zaseoka sahranjuje mrtve u novom Ravnovačkom, a pola u Majurskom groblju.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do Drugog srpskog ustanka Ostrikovac se nalazio u sastavu Osmanskog carstva. Nakon Drugog srpskog ustanka Ostrikovac ulazi u sastav Kneževine Srbije i administrativno je pripadao Jagodinskoj nahiji i Temnićskoj knežini[1] sve do 1834. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Ostrikovac živi 480 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,0 godina (41,7 kod muškaraca i 46,3 kod žena). U naselju ima 198 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 838
1953. 963
1961. 906
1971. 852
1981. 746
1991. 697 661
2002. 574 611
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
558 97,21%
Makedonci
  
4 0,69%
Crnogorci
  
3 0,52%
nepoznato
  
9 1,56%
Ostrikovac u popisima Jagodinske nahije — od 1818. do 1829.[1]
Godina popisa 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824/25. 1825. 1826. 1827. 1828. 1829.
Kuće 37 40 40 38 40 60 43 42 44 42 41 40
Poreske glave* - 46 47 46 47 49 49 47 43 41 42 41
Aračke glave** 81 91 87 90 86 87 92 88 89 92 97 97
*Poreske glave = Oženjeni muškarci | ** Aračke glave = Muškarci od 7 do 70 godina


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Kroz selo prilazi asfaltiran put Gilje - Varvarin. Ulice u selu nasipane su kamenom (rizlom), dok su poljki putevi naspani šljunkom. Krajem 50-tih godinaputevi su nasipani kulučenjem, kasnije su poslovi nasipanja prešli u nadležnest Mesne zajednice. Na ocoj deonici saobraća dosta vozila: autobusi, automobili, kamioni, traktori, konjska zaprega, motokultivatori i kombajni (za vreme žetve).

Reljef, Zemljište, Klima[uredi | uredi izvor]

Atar Ostrikovca graniči se sa atarima Donjeg i Gornjeg Majura, Mijatovca i Jovca i na tom područiju je raznovrstan. Zemljište koje se nalazi između sela i Velike Morave, izuzev pojedinih delova, je veoma plodno (prva i druga) klasa i po kvalitetu skoro odgovara zemljištu u Vojvodini. Brda iznad sela su uglavnom zasađena vidogradimai voćnacima, a ostatak čine šume. Klima je umereno-kontinentalna. Mesto nema najpovoljniji raspored padavina u toku godine. prosečna godišnja temperaturamesečno iznosi 13 °C. Maksimalne temperature u toku leta dostižu i +40 °C, a zimi dostižu do -20 °C. U toku leta, posle velikih vrućina i sparina, dolazi do nevremena, praćenim jakim pljuskovima, olujom i gradom. Obilne padavine kiše ponekad izazovu i izlivanje potoka koji u svom donjem toku plavi domaćinstva i bašte. jesen je poslednjih godina često blaga i predstavlja tzb. „miholjsko leto”. Prosečna godišnja vlažnost je oko 72%. Hidrografsku karakteristiku ostrikovačkog atara čini Velika Morava koja protiče u blitini sela (udaljenost oko 1 km.) i potok „Božinac” koji protiče kroz selo (poslednjig godina gotovo da je presušio). Ima i malih izvora ko što su Jovački kladenac, Mitački kladenac i Ćosicki kladenac. Za snabdevanje pijaćom vodom koriste se uglavnom hidrofori (mada još uvek postoje bunari i ručne pumpe). Ranije se voda mogla dobiti na dubini od 5 m, a sada je to znatno dublje čak do 14 m. Jedan deo sela do Doma kulture, prema Donjem Majuru, u poslednjih pet godina potpuno je „igubio” vodu, što je posledica ispravljanja toka Velike Morave kod Bagrdana. Od vetrova najčešće duvaju košava i severac. Itenzitet košave ponekad može biti takav da čupa drveće iz korena i nosi crepove sa kuća. zlja vreme snežnih dana ovi vetrovi prave visoke nanose (cmetove) i tada su putevi skoro neprohodni.

Biljni svet[uredi | uredi izvor]

Voćne vrse: šljiva (ranka, požegača, belaš), jabuka, kruška, dunja, trešnja, mušmula, breskva (praska), višnja, kajsija, orah, dud.

Jagodičasto voće: jagoda, malina, robozla. U šire smislu ovde spada i vinova loza kalemljeni hibrid, jer je ovaj kraj poznat po vinogorju i kvalitetnom vinu. Najpoznatija vina su „Ružica” i „Jovačko crno”.

Šumsko drveće i šiblje: bagrem, brest, vrba, bukva, topola, glog, dren, klen, kiselo drvo, zova (bazova), jasen, hrast, granica, cer, grab, beljik i u novije vreme bor i jela. od šiblja posebno se ističu: kupina, šipak, trnjina, drenjina i dr.

Njivske biljke: pšenica, kukuruz, pasulj, krompir, ječam, ovas, grašak, lucerka, šećerna i stočna repa. Ranije su sejali lan i konoplja.

Povrtarse biljke: pasulj, grašak, krompir, paradajz, paprika, kupus, peršun, crni i beli luk, prazi luk, šargarepa, celer, cvekla, ren, spanać, salata, rotkvice, tikve, krastavci, bob itd.

Cvetne vrste: bosiljak, đurđevak, georgina, gladiola, božur, karanfil, ruzmarin, muškatla, zdravac, lala, zumbul, šeboj, hortenzija, više brsta ruža, šimšir, neven, narcis i dr.j

Lekovite biljke: bokvica, bosiljak, burjan, vodopija (žentrga), divizma, rusam divlja jagoda, kupinaa, kopriva, maslačak, kantarion, pleni, kopitnjak, hadučka trava, majčina dušica, troskot, zova, čuvarkuća, pirevina, rastavić, nana i dr.

Korovske biljke: palamida, grahorica, bučja jabučica, pepeljuga, maharika, mahar (muvar), kukuta, repušina, mišjakina, ljutić, poponac, boca, kukurek i dr.

Pečurke gljive: vrganj, mlečnjajka, lisilarka i puhara.

Životinjski svet[uredi | uredi izvor]

U planinskom delu: lisica, jazavac, zec, jež, kornjača, zmija. srna. Ranije je bilo i vukova.

Od ptica tu su: orao, soko, buljina, kobac, kukavica, žuna, sojka, grlica, štiglica, senica i dr.

U ravnovačkom delu: zec, lasica, miš, pacov, veverica, krtica, žaba, gušter, zmija, slepo kuče i dr.

Od ptica: vrana, čavka, svraka, slavuj, vrabac, vrga, ćuk, ševa, kos, slepi miš, fazan, a preko leta lastavica i roda.

Insekti: mravi, skakavci, popci, stršljenovi, ose, muve, gundelji, konoštipi, komarci, krompirova zlatica, paukovi, smrdi buba, bubamara, svitac, repina pipa, rutava buba, krpelj, kotrljan i dr. Od gmiravaca najviše ima guštera, zmoja, puževa i glista. Beluške, šarke, poskoci i smukovi su vrse zmija koje se mogu sresti u brdu i ravnici.

Domaće životinje: goveda, konji, ovce, svinje, koze zatim živina: kokoške, plovke (šotke), ćurke i guske. Pčele se sada gaje u košnicama, a ranije u trmkama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. ISBN 86-902609-5-1. Pristupljeno 12. 7. 2012. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]