Panturkizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rasprostranjenost turkijskih naroda
Zemlje i regioni u kojim turkijski jezici imaju službeni status
Sunce, polumjesec i zvijezda na svijetlo plavoj podlozi
Zastava Turkijskog savjeta

Panturkizam je pokret koji se pojavio osamdesetih godina 19. vijeka među turkijskim intelektualcima Azerbejdžana (u to vrijeme dio Ruske Imperije) i Osmanskog carstva (današnja Turska), s ciljem da nastane kulturno i političko jedinstvo svi turkijskih naroda.[1][2][3][4][5] Turanizam je blisko povezan sa pokretom, ali je opštiji termin od turkizma, jer se turkizam odnosi na sve turkijske narode. Međutim, istraživači i političari koji su bili pristalice turkijske ideologije, koristili su ove termine naizmjenično u mnogim izvorima i radovima.[6] Iako turkijski narodi dijele istorijske, kulturne i lingvističke korijene, rast panturkističkog političkog pokreta je fenomen 19. i 20. vijeka[7] i djelimično je bio odgovor na razvoj panslavizma i pangermanizma u Evropi i inspirisan je paniranizmom u Aziji. Zija Gekalp definisao je panturkizam kao kulturni, akademski, psihološki[8] i politički koncept[9] koji zagovara jedinstvo turkijskih naroda.

Genocid nad Jermenima[uredi | uredi izvor]

Panturcizam je bio osnovna ideologija i povod za genocid nad Jermenima koji je 1915. godine sproveden pod upravom Enver paše sa ciljem da se uklone ne-turske i ne-muslimanske manjine iz Osmanskog carstva u cilju stvaranja velikoturske države.

Grčki genocid[uredi | uredi izvor]

Grčki genocid je termin koji se koristi od strane nekih akademika a odnosi se na sudbinu Grka u Otomanskom carstvu tokom i nakon Prvog svetskog rata (1914—1923). Kao i Jermeni i Asirci, Grci su bili podvrgnuti raznim oblicima progona, uključujući masakre, proterivanja. Procenjuje se da je na stotine hiljada Grka umrlo tokom ovog perioda kao rezultat progona i masakra otomanskih vlasti.

Genocid nad Jermenima, Asircima i Kurdima[uredi | uredi izvor]

Pored jermenskog i grčkog genocida, pan-turski Mladoturski režim u Otomanskom carstvu sprovodio je genocid i nad asirskim i kurdskim stanovništvom.

Panturcizam i turska nacionalistička istoriografija je korišćena da se potpuno negira identitet Jermena i Kurda. U isto vreme, razne revizionističke tvrdnje su napravljene na drevnim narodima u regionu i šire.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fishman, Joshua; Garcia, Ofelia (2011). Handbook of Language and Ethnic Identity: The Success-Failure Continuum in Language and Ethnic Identity Efforts. 2. Oxford University Press. str. 269. ISBN 978-0-19-539245-6. „'It is commonly acknowledged that pan-Turkism, the movement aiming at the political and/or cultural unification of all Turkic peoples, emerged among Turkic intellectuals of Russia as a liberal-cultural movement in the 1880s.' 
  2. ^ „Pan-Turkism”. Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica. 2009. Pristupljeno 19. 7. 2009. „Political movement of the late 19th and early 20th centuries, which had as its goal the political union of all Turkish-speaking peoples in the Ottoman Empire, Russia, China, Iran, and Afghanistan. 
  3. ^ Landau, Jacob (1995). Pan-Turkism: From Irredentism To Cooperation. Indiana University Press. ISBN 978-0-253-20960-3. 
  4. ^ Jacob M. Landau, „Radical Politics in Modern Turkey”, BRILL, 1974.
  5. ^ Robert F. Melson, „The Armenian Genocide” in Kevin Reilly (Editor), Stephen Kaufman (Editor), Angela Bodino (Editor) „Racism: A Global Reader (Sources and Studies in World History)”, M.E. Sharpe (January 2003). pp. 278:"Concluding that their liberal experiment had been a failure, CUP leaders turned to Pan-Turkism, a xenophobic and chauvinistic brand of nationalism that sought to create a new empire based on Islam and Turkish ethnicity."
  6. ^ Iskander Gilyazov, „Pantюrκizm, Panturanizm i Germaniя Arhivirano 2006-10-04 na sajtu Wayback Machine”, magazine „Tatarstan” No 5-6, 1995. (jezik: ruski)
  7. ^ „Pan-Turkism”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2. 4. 2016. 
  8. ^ Gökalp, Ziya; Devereaux, Robert (1968). The Principles of Turkism. E. J. Brill. str. 125. „'Turkism is not a political party but a scientific, philosophic and aesthetic school of thought.' 
  9. ^ Kieser, Hans-Lukas (2006). Turkey beyond nationalism: towards post-nationalist identities. I. B. Tauris. str. 19. ISBN 978-1-84511-141-0. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]