Patonov most (Kijev)

Koordinate: 50° 25′ 38″ N 30° 34′ 55″ E / 50.42722° S; 30.58194° I / 50.42722; 30.58194
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Patonov most
Mіst Patona
Patonov most u Kijevu
Koordinate50° 25′ 38″ N 30° 34′ 55″ E / 50.42722° S; 30.58194° I / 50.42722; 30.58194
Premošćujerijeka Dnjepar
MestoKijev
Ukrajina
Funkcijatransportni most
Vrstalučna konzola
Veb-sajtSlužbena stranica Kijevskog metroa
Karakteristike
Materijalčelik
Dužina1.543 m (5.062 ft)
Širina21 m (69 ft)
Visina48
Glavni raspon26
Istorija
ArhitektaEvgeny Paton
KonstruktorMostobud
IzvođačKyivavtodor
Pogled na Patonov most i na lijevu obalu grada.

Patonov most (ukrajinski jezik: Mіst Patona) je jedan od mostova preko rijeke Dnjepar u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine. Patonov most je prvi potpuno zavareni most na svijetu i dugačak je 1.543 metra. U projektovanju i izgradnji mosta direktno je učestvovao akademik Jevgenij Oskarovič Paton, po kome je ova građevina nazvana.

Istorijat gradnje mosta[uredi | uredi izvor]

Izgradnja mosta na ovom dijelu rijeke je započeta 1939. godine, a prekinuta je u septembru 1941. godine zbog povlačenja sovjetskih trupa iz Kijeva. Međutim, već početkom 1942. godine nastavljena je gradnja stubova mosta od strane nacista. Izgrađeni privremeni most dobio je ime po nemačkom vojskovođi Trećeg rajha, general-feldmaršalu Valteru fon Rajhenauu. Građevinske radove izvodile su mađarske saperske jedinice.[1]. Fon Rajhenauov most je jasno vidljiv na fotografijama iz vazduha koje je napravila Luftvafe 1943. godine.[2] U jesen 1943. godine, kada su se nacisti povukli, ovaj most je srušen.

Opis Patonovog mosta[uredi | uredi izvor]

Most nosača sa neprekidnim glavnim gredama i nosačima poprečnog presjeka 58 i 57 m, visine 3,6 m, raspona 26, sa osloncima na kesonskom temelju. Rasponske konstrukcije se sastoje od 264 bloka istog tipa dužine 29 m, pri čijoj ugradnji je zavareno 10.668 m šavova. Širina kolovoza je 21 m, širina trotoara 3 m. Radi poboljšanja bezbednosti saobraćaja, 1968. godine postavljena je polukruta dekorativna i umetnička ograda na mostu Patona (prvi put u SSSR-u). Izveo ga je donjecko preduzeće „Remkommunelektrotrans“. Od 1. novembra 1954. do 9. juna 2004. preko mosta je išla tramvajska pruga.

Ulaz na most sa desne obale je ukrašen propilejima dorskog reda, sa lijeve strane su dva stuba visine 20 m.

Patonov most su projektovali i izgradili:

  • Ukrajinska firma iz Kijeva naziva «Ukrajinski institut za čeličnu konstrukciju V.N. Šimanovski», Kijev,
  • Trust Mostobud broj 1, Kijev,
  • Institut za elektro zavarivanje Paton i
  • Dnjepropetrovska fabrika metalnih konstrukcija nazvana po I. V. Babuškinu.

Tramvaj na Patonovom mostu[uredi | uredi izvor]

Još početkom 2000-ih godina, kroz most je prolazila jedna od najvažnijih tramvajskih linija u Kijevu, povezujući lijevi dio kijevskog tramvajskog sistema sa desnom obalom. Međutim, prilikom rekonstrukcije Patonovog mosta2004. godine, sa njega su uklonjene tramvajske šine. To je dovelo do podjele kijevskog tramvaja na dvije mreže: lijevu i desnu obalu. To je izazvalo brojne proteste[3] i prikupljanje potpisa[4] protiv ukidanja tramvajskog saobraćaja između obala Dnjepra.

Posle rekonstrukcije, preko Patonovog mosta je prošla trolejbuska linija, ali ona nije u stanju da prevozi tramvajski putnički saobraćaj.

U 2006. godini planirano je i demontaža tramvajskih šina na Nasipnoj magistrali, bez kojih je nemoguće obnoviti tramvajsku vezu preko Patonovog mosta. Dolaskom na vlast Leonida Černoveckog, demontaža je odložena, a 2008. godine gradska skupština je demantovala informacije o demontaži kolosjeka u ovoj ulici.[5]

Kasnije su se pojavile informacije o planovima za obnovu tramvaja na Patonovom mostu,[6] ali je već za godinu dana najavljeno da će tramvajske šine sa Trga ugovora biti uklonjene, bez čega bi linija duž Nasipne magistrale postala izolovana, a njena vrijednost u slučaju eventualne restauracije koloseka na Patonovom mostu bila bi smanjena.

Godine 2011. zatvorena je i demontirana pruga duž Nasipne magistrale na sedam godina (posljednja dionica je demontirana početkom oktobra 2018. godine).

Godine 2014. pojavila se ideja o tramvajskom prstenu, što je podrazumjevalo izgradnju pruge preko Podoljskog mosta i restauraciju pruge preko Patonovog mosta.

U oktobru 2015. godine, saobraćajni inženjer Departmana za arhitekturu i urbanizam Viktor Petruk predložio je da se realizuje ideja o tramvajskom prstenu, prvo obnavljanjem pruge kroz Patonski most.[7] Slične ideje su se pojavile 2018. godine, ali izgradnja pruge kroz Podoljski most više nije bila predviđena.[8]

Krajem novembra 2018. registrovana je elektronska peticija kojom se predlaže objedinjavanje tramvajske mreže Kijeva obnavljanjem linije preko Patonovog mosta.[9]

Rekonstrukcija Patonovog mosta[uredi | uredi izvor]

O potrebi rekonstrukcije mosta prvi put se govorilo 1990-ih, ali u to vrijeme za to nije bilo sredstava. Godine 2008. ponovo se razgovaralo o rekonstrukciji u vezi sa pripremama za Evropsko prvenstvo u fudbalu 2012. godine. Čak je izrađen i projekat prema kojem je planirano da se skine armiranobetonski premaz i zamjeni lakšim metalnim. Zbog smanjenja opterećenja, noseće grede će moći da izdrže 8 saobraćajnih traka umjesto 6. Ukupna širina mosta će se povećati sa 21 na 38 metara.[10] Međutim, zbog finansijskih problema, rekonstrukcija je odložena na neodređeno vreme. Godine 2020. most je proglašen za vanredno stanje, ali će biti potrebno još 2 godine da se pripremi sva dokumentacija. Na mostu su zbog opasnosti već zatvorene 2 krajnje trake.[11]

Incidenti[uredi | uredi izvor]

Autobuska nesreća (1967)[uredi | uredi izvor]

Danam 25. aprila 1967. godine putnički autobus linije broj 41 „Grad Brovari – Palata sporta“ pao je sa Patonovog mosta u rijeku Dnjepar.

Autobus LAZ-695E, registarskih oznaka 93-36 KIG, kretao se sa lijeve obale. Za volanom je bio 25-godišnji vozač Nikola Opanasenko.

Otprilike u 15.40 časova, pri pokušaju da prestigne kamion hladnjaču brzinom od oko 30 km/sat, udario je u branik tramvaja broja 28, ruta broj 5017, koji se kretao u istom smijeru. Usljed toga je autobus skrenuo ulijevo, prešao most i, probivši gvozdenu ogradu, pao u rijeku[12] sa visine od 18 metara.

Nakon pada u reku, autobus je potonuo 30 metara od mosta na dubini od 11 metara.

Prema svjedočenju očevidaca i zaposlenih u saobraćajnoj policiji u to vrijeme (naročito Vjačeslav Bogadenko, bivši zamjenik načelnika Odjeljenja saobraćajne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Ukrajine), uzrok nesreće je bila nepažnja vozača, koji je prekasno primjetio kamion ispred i pokušao da izbjegne sudar naglo skrenuvši ulijevo.[13]

Prema arhivskoj evidenciji Automobilskog preduzeća broj 7 (AP-7), u udesu je poginulo 27 osoba, uključujući vozača i konduktera, a preživelo je još 5 osoba.[12] Međutim, prema sjećanjima Petra Šelesta, u nesreći je zapravo poginulo 45 ljudi, preživjelo je dvoje koji su uspjeli da iskoče iz autobusa. Među poginulima je i čuveni košarkaški trener ekipe SKA, majstor sporta SSSR-a Napoleon Karlovič Karakašijan.[14] Uz to, Petro Šelest navodi još jedan datum tragedije — 24. april. U izvorima se pojavljuju i druge brojke poginulih u nesreći: 37 ljudi, više od 40, 54 osobe.[15] Sin inspektora automobila Mikole Prohoroviča Onupka, učesnika spasilačke akcije, tvrdi da je iz vode spaseno 6 ljudi - 5 žena i jedan muškarac, ali je ovaj poginuo već na obali.

Informacije o tragičnom događaju bile su skrivene od stanovništva, prve publikacije na ovu temu pojavile su se u sovjetskoj štampi krajem 1980-ih godina.[15]

Na mjestu porušenog dijela ograde mosta neko vrijeme je bila privremena drvena ograda.[16]

Druge nezgode[uredi | uredi izvor]

  • Septembra 1960. godine kamion je pao sa mosta u Dnjepru
  • Godine 1969. (1970?) godine sa Patonovog mosta u Dnjepar je pao servisni autobus kombinata „Komunista“.
  • Sedamdesetih godina prošlog vijeka, usljed saobraćajne nesreće, turistički autobus „Ikarus-luks” probio je ogradu Patonovog mosta i visio prednjim točkovima preko Dnjepra[12]

Galerija[uredi | uredi izvor]

  • Patonov most, pogled sa lijeve obale
    Patonov most, pogled sa lijeve obale
  • Panorama mosta
    Panorama mosta

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stroitelьstvo mosta fon Reйhenau zimoй 1941/42 gg.Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170106035544/http://reibert.livejournal.com/137862.html |date=6 sіčnя 2017 // reibert.livejournal.com. — 2015. — 5 maя.
  2. ^ Aэrofotosъёmka Vtoroй mirovoй voйnы Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160202002120/http://warfly.ru/?lat=50.435423&lon=30.549545&z=12 |date=2 lюtogo 2016
  3. ^ „Arhіvovana kopія”. Arhivirano iz originala 20 lipnя 2011. g. Pristupljeno 23 veresnя 2009.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)
  4. ^ „Arhіvovana kopія”. Arhivirano iz originala 17 veresnя 2011. g. Pristupljeno 23 veresnя 2009.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)
  5. ^ http://kmv.gov.ua/news.asp?IdType=1&Id=199019 Arhivirano 2009-11-27 na sajtu Wayback Machine %C2%A0
  6. ^ http://www.sezamka.kiev.ua/articles/4210.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  7. ^ „Arhіvovana kopія”. Arhivirano iz originala 10 grudnя 2018. g. Pristupljeno 9 grudnя 2018.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)
  8. ^ „Arhіvovana kopія”. Arhivirano iz originala 11 travnя 2021. g. Pristupljeno 9 grudnя 2018.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)
  9. ^ „Arhіvovana kopія”. Arhivirano iz originala 10 grudnя 2018. g. Pristupljeno 9 grudnя 2018.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)
  10. ^ Mostu Patona ispolnяetsя 55 let Arhivirano 2015-10-02 na sajtu Wayback Machine Šablon:Ref-ru
  11. ^ „Avarійniй mіst Patona, a dokumenti dlя remontu gotuvatimutьsя 2 roki”. kyiv-future.com.ua (na jeziku: ukrajinski). Arhivirano iz originala 21 veresnя 2020. g. Pristupljeno 2020-09-11.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |archive-date= (pomoć)
  12. ^ a b v „Zabuta tragedія na mostu Patona”. Arhivirano iz originala 28 sіčnя 2021. g. Pristupljeno 20 sіčnя 2021.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)
  13. ^ „Vіdeosюžet programi «DžeDAІ» do 50-h rokovin tragedії (vіdeorekonstrukcія DTP)”. Arhivirano iz originala 11 travnя 2021. g. Pristupljeno 20 sіčnя 2021.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)
  14. ^ „Vіdeosюžet programi «DžeDAІ» do 50-h rokovin tragedії”. Arhivirano iz originala 11 travnя 2021. g. Pristupljeno 20 sіčnя 2021.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)
  15. ^ a b „Stanislav CALIK. Blog istorika: 1967 god. Katastrofa, o kotoroй prikazali molčatь”. Arhivirano iz originala 30 lipnя 2020. g. Pristupljeno 21 sіčnя 2021.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)
  16. ^ „Zabuta tragedія na mostu Patona (FOTO timčasovoї ogorožі na mіscі avarії)”. Arhivirano iz originala 28 sіčnя 2021. g. Pristupljeno 20 sіčnя 2021.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date=, |archive-date= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura/izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Патонов_мост_(Кијев)&oldid=27733630”