Petar Ikonomović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petar Ikonomović
Petar Ikonomović, prota
Datum rođenja(1849-06-16)16. jun 1849.
Mesto rođenjaNišOsmansko carstvo
Datum smrti29. januar 1914.(1914-01-29) (64 god.)
Mesto smrtiNišKraljevina Srbija
Glasački listić za izbor poslanika za varoš Niš s kraja 19. veka, na kome je jedan od kadidata Petar Ikonomović

Petar Ikonomović, prota (16. jun 184929. januar 1914) je bio niški sveštenik, jedan od čelnih ljudi Niškog komiteta i nacionalni borac za oslobođenje Niša od Osmanlija, učesnik više ratova vođenih na prostoru jugoistočne Srbije u drugoj polovini 19. veka.[1][2]

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Petar Ikonomović, je rođen je 16. jun 1849. u Nišu, u svešteničkoj porodici, pa je tako nastavljajući porodičnu tradiciju i sam, po sticanju punoletstva, postao sveštenik u niškoj eparhiji.[1]

Početkom 1874 Ikonomović je postao član niške zavereničke družine poznate pod nazivom Niški komitet, prvenstveno sa ciljem da spreči dalju asimilaciju srpskog stanovništva i da lični doprinos u oslobađanju hrišćana od zuluma i petstogodišnjeg osmanlijskog ropstva.[1][3]

Dana 24. februara 1874. Petar Ikonomović je kao član Niškog komiteta, u kući Mihajla Božidarca, obavio zakletvu veće grupe zaverenika koji su se pred njim zakleli na krst i jevanđelje da će istrajati u borbi protiv Osmanlijskog carstva, kako bi hrišćansko stanovništvo Niša i šira okolina što pre bilo na slobodi.[4]

Šezdesetih godina 19. veka osmanlijska uprava u Nišu počela je da dovodi Bugare za činovnike, sveštenike i učitelje na značajna mesta u niškom mutesarifluku (sandžaku-oblasti), kako bi izvršili bugarizaciju stanovništva, sprečili funkcionisanje Srpske pravoslavne crkve u delu Stare Srbije. U sprečavanju ovih namera Osmanlija i Bugara značajnu ulogu na teritoriji niškog mutesarifluka, imao je Niški komitet, koji je intenzivno radio na suzbijanju asimilatorske politike Egzarhije i Bugarskog narodnog odbora iz Carigrada, na čijem je čelu stajao Dragan Cankov, kao najangažovaniji Bugarin za rad na niškom području.

Nišlije nikako nisu htele ni da čuju za bugarsku liturgiju u crkvama, kao ni za bugarsku nastavu u školama. Petar Ikonomović, kao član Niškog komiteta i pravoslavni sveštenik, odigrao je značajnu ulogu u sprečavanju Bugarske egzarhije, u njenom upornom nastojanju da bugarizuje i suzbije nacionalne osećaje i ukine srpske narodne običajne hramove i druge usatnove. Uz pomoć čelnih ljudi komiteta Koleta Rašića, Mihaila Božidarca, Todora Stankovića, i veliku podršku svih niških esnafa, a po selima svih seoskih kmetova, seoskih domaćina i sveštenika, Petar Ikonomović je dao značajan doprinos odbijanju bugarizatorskih težnji i sprečavanju da nišku crkveno-školsku opštinu uzmu u svoje ruke egzarhisti iz Bugarske.[5]

U manastiru Veta, kod Crvene Reke, udaljenom od glavnih puteva i većih naselja i zaklonjenom najvišim vrhovima Suve planine (Trem, Sokolov kamen) Petar Ikonomović je, do oslobođenja niškog kraja od Turaka, redovno prisustvovao tajnim sastancima Niškog komiteta za oslobođenje od Turaka.[6]

Ikonomović je umro 29. januar 1914. u 65 godini života u Nišu. Sahranjen je na Starom niškom groblju u Gradskoj opštini Palilula.[1]

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Za zasluge u nacionalnom radu i oslobodilačkom pokretu Ikonomović je odlikovan Takovskim krstom sa prsima V stepena.[1]

Takođe jedno od velikih priznanja Petru Ikonomoviću i njegovim saborcima iz Niškog komiteta je izrada bronzaniog friz na postamentu Spomenika oslobodiocima Niša, na kome je prikazano zaklinjanje ustanika Koleta Rašića pred protom, Petrom Ikonomovićem 1874. godine, na osnovu sačuvane fotografije iz toga doba.[7]

Polaganje zakletve čelnih ljudi Niškog komiteta, pred Petrom Ikonomovićem, u kući Mihaila Božidarca u Nišu 24. februara 1874.
Isti događaj viđen okom vajara A. Augustinčića na frizu Spomeniku oslobodiocima Niša

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Grupa autora. Nacionalno politička akcija Nišlija za oslobođenje 1860-1877 U:Istorija Niša I, 297-304, Gradina i Prosveta Niš, 1983.
  2. ^ Milan Đ. Milićević, Kraljevina Srbija, Beograd 1884.
  3. ^ Vladimir Stojančević, Evropski veliki pokreti i oslobodilačke sile u Turskoj 1875-1878. UDK 327.8 (4:497) "1856/1878" 94 (497.11) "1875/1878", Beograd, Istorijski arhiv Niš
  4. ^ Dr. Živan Stojković, Dr. Slobodanka Stojičić, Hransilav Rakić, Istorija Leskovca, Beograd 1992 - str. 117, 118, 119, 120
  5. ^ Istorija Niša I, str. 304, Gradina i Prosveta Niš, 1983.
  6. ^ Bratislav Petrović Braca, Manastir Uspenije Presvete Bogorodice u Veti, Izdavač: C-print
  7. ^ Spomenica 60-godišnjice i osvećenja spomenika oslobođenja Niša 1877-1937, Niš 1937, str. 131.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]