Petar Petrović Njegoš (princ)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petar Petrović Njegoš
Petar Petrović Njegoš, veliki vojvoda od Grahova i Zete, u mladosti.
Lični podaci
Puno imePetar Petrović Njegoš
Datum rođenja(1889-10-10)10. oktobar 1889.
Mesto rođenjaCetinje, Kneževina Crna Gora
Datum smrti7. maj 1932.(1932-05-07) (42 god.)
Mesto smrtiMerano, Kraljevina Italija
GrobGroblje u Meranu, u Italiji
Porodica
SupružnikVajolet Vegner
RoditeljiNikola I Petrović Njegoš
Milena Vukotić
DinastijaPetrović Njegoš
Veliki vojvoda od Grahova i Zete

Petar Petrović Njegoš (Cetinje, Kneževina Crna Gora, 10. oktobar 1889Merano, Kraljevina Italija, 7. maj 1932 [1]), bio je član plemićke porodice Petrović Njegoš, vladarske porodice Kneževine Crne Gore, a potom i Kraljevine Crne Gore, najmlađe dete i sin crnogorskog kralja Nikole I i kraljice Milene.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rani život[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1889. godine u Cetinju, u Kneževini Crnoj Gori. Bio je član plemićke porodice Petrović Njegoš, vladarske porodice Kneževine Crne Gore, a potom i Kraljevine Crne Gore, najmlađe dete i sin crnogorskog kralja Nikole I i kraljice Milene. Kršten je 19. januara 1890. godine, u Rijeci, njegov kum bio je car Rusije, Aleksandar III Holštajn - Romanov (1845–1894). [2] Školovao se u Univerziteta u Hajdelbergu. [3] Služio je crnogorsku kopnenu vojsku.

Još od aneksione krize iz 1908. godine, nadao se ratu. Pišući pismo svom sestriću, prestolonasledniku Kraljevine Srbije, Đorđu P. Karađorđeviću, izjavio je svoju želju da se sretnu na „Grimiznom polju“. [4] Od aneksione krize, prošle su četiri godine do izbijanja rata iz 1912. godine. Princ Petar Petrović je simbolično započeo sukob ispalivši prvi hitac na turske snage. [5]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Princ Petar Petrović, učestvovao je u više ratnih akcija u Prvom svetskom ratu. Krajem avgusta 1914. godine, tokom prvog meseca rata, Petar je komandovao odbranom Lovćena, kada su ga napali Austrijanci. Uz pomoć anglo-francuske flote, uspeo je da izvede uspešan kontra-napad, a njegova vojska je uspela da razbije austrijsku vojsku i zarobi mnoge austrijske vojnike i artiljerijske topove. [6] Do marta 1915. godine, njegova vojska je napredovala na austrijsku teritoriju, držeći deo od 30 milja od Sutomora do južne tvrđave u Bokokotorskom zalivu. [7]

Nakon što je princ Petar predao Lovćen 1916. godine, [8] rat se okrenuo protiv Crne Gore u korist brojčano nadmoćnijih Austrijanaca. U januaru te 1916. godine, zajedno sa svojim roditeljima, princ Petar je napustio Crnu Goru otišavši najpre u Rim, a zatim u Francusku, gde se pridružio ostatku porodice. Njegov brat Mirko Petrović, ostao je u Crnoj Gori da organizuje odbranu zemlje. [9] [10] [8]


Prvi svetski rat konačno je završen 11. novembra 1918. godine, porazom Centralnih sila, pobedom Antante i oslobođenjem i ujedinjenjem svih Srba koji su, kao članovi Antante, zajedno pobedili u ratu, i ujedinjenjem ostalih južnih Slovena, Hrvata i Slovenaca, sa Kraljevinom Srbijom. Kako je, na demokratski način, u skupštini odlučeno, da reujedinjenim narodom, Srbima, vlada dinastija Karađorđević, ali i Hrvatima i Slovencima, dinastija Petrović, ostala je bez svog prestola u Crnoj Gori, a zato je i ostala u Francuskoj.

U jesen 1918. godine, dok je još bio u u Francuskoj, princ Petar je upoznao udatu ženu po imenu Violet Emili Vegner Bruneta (1887–1960), [8] čiji je muž bio italijanski grof Serđo Frančesko Enriko Mario Bruneta de Uso (1885–1917?), sin italijanskog grofa Serđa Eugenija Brunete de Uso (1857–1919), koji je bio u službi njegovog oca. Zaljubivši se u nju i želeći da je oženi, Petar je pisao ocu upućujući ga da dogovori brak. Kada se njegov otac usprotivio, Petar je pokušao da ga uceni, preteći da će otkriti štetne tajne o predaji Lovćena. [8]

Violet Emili Vegner Bruneta (1887–1960), bila je ćerka policijskog detektiva Odseka za ekstradiciju Skotland Jarda, Vilijama T. Vegnera i Arabele Elize Derbi, koji su živeli u londonskom okrugu zvanom Tuls Hil. [11]


Supruga princa Petra N. Petrovića - Njegoša, Violet Emili Vegner, u mladosti

Otac mu je umro 1. marta 1921. godine, a on, Petar, oženio se Violet Emili Vegner u Francuskoj, u Parizu, 29. aprila 1924. godine. [12] [11] Živeli su po zapadnoj Evropi, uglavnom u Monaku.

Sredovečje i smrt[uredi | uredi izvor]

Grob princa Petra Petrovića Njegoša u Meranu, u Italiji


Princ Petar Petrović je umro 7. maja 1932. godine u Meranu, u Italiji, u dobi od 42 godine. Njegova supruga, princeza Violet Emili, umrla je u Monte Karlu, u Monakou, 17. oktobra 1960. godine, u 73. godini. Nisu imali dece. [13]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Stjepan Petrović Njegoš (1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Stanko Petrović Njegoš (1790–1851).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Mirko Petrović Njegoš (1820–1867).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Krstinja Vrbica (17–18).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Nikola I Petrović Njegoš (1841–1921).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Drago Martinović (1–18).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Anastasija Martinović (1823–1895). [14]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Stana (1–18).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Petar Petrović Njegoš (1889–1932).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Stevan Perkov Vukotić (1–1867).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Petar Vukotić (1826–1907).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Stana Milić (1–18).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Milena Vukotić (1847–1923).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Tadija Vojvodić (1–18).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Jelena Vojvodić (18–1).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 
 
Milica Pavićević (1–18).
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
(1–18).
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Burkes Royal Families of the World. Volume 1 Europe and Latin America. Burkes Peerage, 1977
  2. ^ Prince Peter, the third son of the Prince of Montenegro, was christened at Rijika yesterday. The Morning Post, 20 January 1890.
  3. ^ The Balkan Trouble, Grey River Argus, 18 October 1912.
  4. ^ Two Warlike Princes; Prince Peter Wants to Meet Prince George on the Crimson Field. New York Times. 13 October 1908
  5. ^ The Cosmopolitan. Boston Evening Transcript. 9 November 1912
  6. ^ Allies' Ships save Montenegrin City, Drive off Austrians, The Pittsburgh Press. 31 August 1914
  7. ^ Our Smallest Ally. Poverty Bay Herald, 4 March 1915
  8. ^ a b v g Baerlein, Henry. The Birth of Yugoslavia. Volume 1., Leonard Parsons, London. 1922
  9. ^ Montenegrin King is in France now. Youngstown Vindicator, 25 January 1916
  10. ^ King Nicholas leaves for France. Evening Post, 24 January 1916
  11. ^ a b Zealand, National Library of New. „Papers Past | ROMANTIC STORY. (Dunstan Times, 1929-10-21)”. paperspast.natlib.govt.nz (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2017-09-04. g. Pristupljeno 2017-09-04. 
  12. ^ Gave Up a Throne To Marry a Policeman's Daughter, The Milwaukee Sentinel, 1 September 1929
  13. ^ Burkes Royal Families of the World. Volume 1 Europe and Latin America, Burkes Peerage, 1977.
  14. ^ Kovačević, Filip (1895). Luča, godina 1., sveska 1., za januar, 31. januara (kraj 1. broja je posvećen preminuloj majci knjaza Nikole) (PDF). str. III, IV, V, VI.