Pozorište „Mata Milošević“ FDU

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pozorište „Mata Milošević“ Fakultet dramskih umetnosti (20002002) je bilo prvo stalno repertoarsko pozorište studenata, profesora FDU i građana Novog Beograda koje je osnovano sa namerom da se kroz stvaralački neomeđen rad oblikuju plodotvorni i originalni pozorišni umetnici. Kao javni poligon umetnosti i peti stepen studija na kojem se primenjuje i finalizuje sve ono što su studenti naučili tokom četiri godine studija, ovo pozorište je bilo zasnovano na visokim standardima koje je postavio profesor prve klase profesionalnih glumaca, Mata Milošević, čije ime i samo nosi.[1]

Pozorište "Mata Milošević" FDU (2000-2002)
LokacijaFakultet dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu
Novi Beograd
 Srbija
Otvoreno2000.
Period aktivnostiTri pozorišne sezone
Zatvoreno2002.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

U celokupnoj obnovi društva nakon Drugog svetskog rata, osnivanje Akademije za pozorišnu umetnost (1948) naposletku je omogućilo da se školovanje dramskih umetnika počne sprovoditi u samostalnoj instituciji, a u okviru jugoslovenskog visokoškolskog sistema, kao jedne od četiri akademije u sastavu Univerziteta umetnosti. Naime, Fakultet dramskih umetnosti – pozorišta, filma, radija i televizije, dobija svoju namenski projektovanu zgradu, novembra 1974. godine, sa neophodnim uslovima za zajednički teorijski, praktičan i istraživački rad studenata i njihovih profesora.[2] To su, pre svega, prostorije za glumu, režiju, dikciju, mačevanje, igru i akrobatiku, zatim šminkernica, tonski, televizijski, filmski i foto studio, sala za montažu, radionice za animirani film, kompjutersku grafiku i animaciju, sobe za projekciju, fonoteku i filmski arhiv.[1]

Profesor emeritus Svetozar Rapajić i dekan Ljiljana Mrkić Popović, 50 godina Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu

Prema urbanističkom planu su trebali da budu izgrađeni u sklopu FDU-a, sa leve strane sadašnje zgrade, prema pruzi – filmski studio, a sa desne, ka autoputu – veliko pozorište. To nije realizovano, te su razne uprave Fakulteta bile primorane da postojeće prostorije prilagođavaju potrebama nastave umetničkih disciplina u sva četiri medija. Pozorišna sala u zgradi FDU-a , je u očekivanju izgradnje velikog pozorišta nazvana Kamernom scenom i do danas je ostala scena za izvođenje studentskih ispitnih predstava.[1] Ona je zvanično počela sa radom 1988. godine, nakon mukotrpnog zalaganja tadašnjeg dekana Svetozara Rapajića i iznalaženja sredstava da se od betonske sale napravi jedna funkcionalna scena. Inicijativa i težnja da ona zaživi kao profesionalno pozorište, postojale su od ranije kod studenata, nastavnika ali i u samom dekanatu. Međutim, iako je bilo izvesnih pomaka u opremanju same sale, za to se još nisu stvorili svi potrebni uslovi.

Glavna organizaciona služba za rad Kamerne scene bio je, a i danas je, Pozorišni studio pod čijim su se patronatom izvodile ispitne predstave uz nekoliko školovanih pozorišnih producenata, majstora svetla i tona.[1]

Proslava pola veka od osnivanja Fakulteta dramskih umetnosti (1948-1998)[uredi | uredi izvor]

Nakon deset godina od opremanja Kamerne scene, na njoj je priređena značajna proslava Fakulteta – pedesetogodišnjica rada. Tim povodom je 11. decembra 1998. Fakultet dobio Vukovu nagradu, a u organizaciji dekana Ljiljane Mrkić Popović je na Kamernoj sceni izvedena Glumačka vrteška, kolaž veština i stečenih znanja studenata glume u okviru stručnog obrazovanja (scenske borbe, dikcija, akrobatika, tehnika glasa, scenski pokret itd.)

Takođe je prikazan film Ivana Stefanovića, studenta Filmske režije FDU.

Dodela zlatnih povelja zaslužnim profesorima u penziji povodom 50 godina FDU

Prodekan Nikola Maričić je otvorio Televizijski studio, a prodekan Darko Bajić Filmski studio. Ministar prosvete Jovo Todorović poklonio je Fakultetu filmsku kameru.

Predstavljen je nulti broj Biltena studenata FDU, nastao inicijativom direktorke Instituta za pozorište, film, radio i televiziju i studenata treće godine Pozorišne i radio produkcije: Ane Tasić i Janka Ljumovića.

Predstavljeni su i prvi procesi rada novoosnovane Katedre za snimanje i dizajn zvuka (osnovana 1997. godine).

Dodeljene su Zlatne povelje ličnostima i institucijama iz oblasti dramskih umetnosti (pozorišta, filma, radija i televizije).[1]

Pola veka od prvog održanog časa na Akademiji (1999)[uredi | uredi izvor]

Povodom ovog jubileja, u februaru 1999. godine dekan Ljiljana Mrkić Popović, na Kamernoj sceni oragnizuje Pozorišni i Filmski maraton.

Osim toga, po najboljim ocenama profesora, premijerno su izvedene dve predstave studenata treće godine Pozorišne režije: Vilenjak, po motivima pripovetke Oskara Vajlda u režiji Ane Đorđević i Anastasijin žalan beše hod, rumunskog pisca Dumitrija Radu Popesku u režiji Jelene Bogavac.

Sve ove izvedbe su bile uvertira osnivanju zajedničkog Pozorišta "Mata Milošević". Međutim, bombardovanje 1999. godine je u tom smislu, ponovo prolongiralo stvar.[1]

Marija Crnobori i Ljiljana Mrkić Popović 2000. godine
Zvanično otvaranje Pozorišta "Mata Milošević"[uredi | uredi izvor]

Na jesen 1999. godine, organizacioni proces je nastavljen, da bi Pozorište naposletku bilo otvoreno 20. februara 2000. godine uz simpozijum posvećen Mati Miloševiću na kojem su učestvovali nekadašnji studenti FDU-a: Marija Crnobori, Mira Stupica, Ognjenka Milićević, Olga Savić i Petar Kralj, a konferensje je bio Ljubomir Muci Draškić. Na ovaj način su visoko ocenjene studentske predstave nastavile da žive i duže od jednog ispitnog izvođenja. S obzirom na visoke standarde i estetske kriterijume kojima je svoje studente nekada učio profesor Mata Milošević, repertoar je ovde po istom principu planiran i modeliran. Izvođena su dela od klasične do moderne dramske književnosti.[2]

Organizacija Pozorišta "Mata Milošević"[uredi | uredi izvor]

Rad pozorišta: Radilo je počev od februara do kraja letnjeg semestra. Godišnji i diplomski ispiti studenata Glume, Pozorišne režije, Pozorišne organizacije i Dramaturgije igrani su u produkciji FDU, a ponekad uz profesionalnu podršku i saradnju kolega.

Ljiljana Mrkić Popović, Muci Draškić, Slavenko Saletović, Katarina Žutić i Branislav Ciga Jerinić

Rukovodstvo i Umetničko rukovodstvo: Radom pozorišta rukovodila je Ljiljana Mrkić Popović. Ljubomir Draškić, je tokom tri sezone (2000-2002) bio umetnički rukovodilac profesionalnih umetničkih projekata, a za slobodne projekte izvan pedagoškog procesa, umetnički rukovodilac je bio profesor Svetozar Rapajić.

Finansiranje: Ministarstvo za kulturu Republike Srbije je stalo iza ovog projekta, a osnovan je i konzorcijum za finansijsku pomoć rada pozorišta (kao i bioskopske sale). Finansiranje je redovno dolazilo i iz Gradske skupštine, od sponzora iz zemlje i inostranstva. Po predstavi je učestvovalo do pet donatora. Pozorište je marketinški promovisano, a predstave oglašavane u novinama.

Organizacija: Organizacionom timu su pripadali Pozorišni studio u sastavu: Veljo Gerasimović, šef; organizatori: Dragana Đorđević i Nemanja Konstantinović; tehnička služba, Dušan Popović, rekviziter; Gordana Pantelić, rasveta; Aleksandar Perović, ton-majstor; Mirjana Vujanović, krojačica i tehnički direktor FDU Rade Mašić.

Dekorativni deo predstava: Likovnost predstava (scenografija i kostimi) realizovani su u Pozorišnom studiju i korišćeni su resursi fakultetskog fundusa.

Tehničke odlike prostora: Scena poseduje komandni most za režiju tona i zvuka, četiri „MAX"-ova zvučnika od 200W, kaset dek i magnetofon „Revox”, 20 cugova, ugrađena je ADB oprema za priključivanje, 150 reflektora i poklon Ateljea 212, mikseta sa pojačalom.

Pozornica je široka 15 i duboka 9,80 metara, sa bočnom scenom veličine 5,30 X 7 metara. Ulaz na scenu je bočni. Gledalište broji 191 plus 8 mesta, a tokom prve sezone, ulaznice nisu naplaćivane. Autorski tim za idejno rešenje uređenja i opremanja prostora predvodio je arhitekta Predrag Dinulović.[1]

Repertoar[uredi | uredi izvor]

Ponovno izvođenje predstava Vilenjak (21, 22. februar) i Anastasijin žalan beše hod (24. februar) otvorilo je prvu sezonu Pozorišta „Mata Milošević“ za preko osam i po hiljada gledalaca do 26. juna 2000. godine.

U drugoj sezoni (21. februar – 21. jul 2001) na postojeći repertoar dodate su četiri nove predstave, kao i jednomesečni koncerti latino i fado muzike u izvođenjima profesorke dr Maje Volk.

U kritičarskim osvrtima dnevne štampe data je velika važnost prvog izvođenja Hebela u istoriji srpskog pozorišta upravo na sceni ovog Pozorišta u režiji Marice Vuletić.

Tokom treće sezone (22. februar – 29. jun 2002) predstava koja je Pozorištu „Mata Milošević“ donela punu afirmaciju u profesionalnosti

jeste Šajlok u adaptaciji i režiji Ljubomira Draškića, kao primer prožimanja rada studenata glume i njihovih profesionalnih kolega, u okviru ličnih scenskih iskustava i mogućnosti.[2]

Kompletan repertoar po sezonama se nalazi u katalogu povodom izložbe Muzeja pozorišne umetnosti posvećenoj Pozorištu "Mata Milošević", autorke Aleksandre Milošević.[1]

Završetak rada[uredi | uredi izvor]

Pozorište „Mata Milošević“ je naglo prestalo sa radom odlaskom profesorke dr Ljiljane Mrkić-Popović sa pozicije dekana, a na taj način je postao nevidljiv i ogroman trud timskog rada profesora Svetozara Rapajića, Ljubomira Draškića, dr Nikole Maričića, Darka Bajića, dr Vladimira Jevtovića i Slavenka Saletovića.

Kamerna scena i dalje postoji pod rukovodstvom Pozorišnog studija u realizaciji studentskih ispita.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Milošević, Aleksandra (2017). Pozorište "Mata Milošević" FDU 2000-02. Beograd: Muzej pozorišne umetnosti Srbije. 
  2. ^ a b v Milošević, Aleksndra (2017). „Pozorište "Mata Milošević" FDU (2000-2002)” (PDF). Teatron, časopis za pozorišnu umetnost. 178/179: 147—150. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Teatron arhiva: https://mpus.org.rs/category/izdanja-mpus/teatron/
  2. POZORIŠTE MATA MILOŠEVIĆ FAKULTET DRAMSKIH UMETNOSTI: https://docplayer.fr/76407851-Pozorishte-mata-miloshevitsh-fakultet-dramskih-umetnosti.html

Soljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. POZORIŠTE "MATA MILOŠEVIĆ"
  2. Otvaranje izložbe Pozorište “Mata Milošević”