Radio Beograd

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radio Beograd
TipNacionalna medijska kuća
ZemljaSrbija
Dostupnostnacionalna
putem Interneta
VlasnikDržavna radio-stanica
Ključni ljudiMilan Nedić, direktor Radio Beograda.
OsnivačKraljevina SHS
Datum pokretanja1924. kao Radio Beograd-Rakovica
24. mart 1929. kao Radio Beograd AD
Veb-sajtradiobeograd.rs

Radio Beograd je radio-stanica u sklopu medijskog javnog servisa Srbije.

U okviru radio Beograda emituje se 8 radijskih kanala:

  1. Radio Beograd 1
  2. Radio Beograd 2
  3. Radio Beograd 3
  4. Radio Beograd 202
  5. Radio (RTS) Vrteška
  6. Radio (RTS) Rokenroler
  7. Radio (RTS) Džuboks
  8. Radio (RTS) Pletenica

Novi kanali (Vrteška, Rokenroler, Džuboks i Pletenica) emituju se od 2019. godine i to na multimedijalnoj platformi RTS Planeta. Na ovoj platformi svi korisnici mogu pratiti sve TV i radio kanale RTS-a, a građani u Srbiji mogu to da rade potpuno besplatno, a van zemlje samo program RTS Svet-a,programe radio Beograd-a, sadržaj iz videoteke i fonoteke, selekciju Moj grad i PGP RTS. Ako bi hteli gledati sve moraju izabrati neku od pretplata. Korisnici sa Balkana mogu besplatno da gledaju RTS bioskop.

Radiju Beograd je dodeljen Sretenjski orden prvog stepena (2024).[1]

Radio Beograd-Rakovica[uredi | uredi izvor]

Temelji otpremne radiotelegrafske stanice u Rakovici su osvećeni u julu 1923, radove je finansirala Generalna kompanija bežične telegrafije iz Pariza. Tada je već bila podignuta jedna antena od 150 metara a na druge dve se radilo. Prijemna stanica je građena blizu Novog groblja a centrala je predviđena u novoj Palati Prve hrvatske štedionice u Knez Mihailovoj.[2] Prethodnik Radio Beograda, Radio Beograd-Rakovica je započeo sa emitovanjem programa 1924, kao deo radio-telegrafske stanice. Oktobra 1924. godine radio-telegrafskoj stanici Beograd-Rakovica koja je bila u vlasništvu jedne francuske kompanije dopušteno je da instalira radioelektričnu stanicu i radio-telegrafsko-telefonskim aparatom emituje tri puta nedeljno po jedan sat radio programa. Sa dogovorom ministarstva pošta i telegrafa Kraljevine SHS uvedena je naplata radio pretplate.[3]

Inače, od 1920. je na Banjici postojala stanica bežične telegrafije, koja je služila vojsci a zatim ustupljena Ministarstvu pošte i telegrafa.[4][5]

Osnivanje i prve godine rada[uredi | uredi izvor]

Tabla na zgradi SANU
Radio Beograd AD, knjiga iz 1939.

Posle postavljanja odašiljača na zgradi Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu, 8. marta 1929. Radio Beograd AD je počeo sa eksperimentalnim emitovanjem. Svečani početak redovnog emitovanja bio je 24. marta te godine, a čast da najavi taj svečani početak pripala je Jeleni Bilbiji.[6] Program Radio Beograda čuo se i u Hrvatskoj i Sloveniji. Program se sastojao od muzike, vesti, radio-drama i drugih sadržaja. Signal i odjavna pesma Radio Beograda je bila pesma „Milkina kuća na kraju, oko njene kuće psi laju“ takođe signal Radio Beograda je bilo prvih nekoliko prepoznatljivih tonova te pesme.[7] Aluzija je bila na neke susedne zemlje sa kojima odnosi nisu bili najbolji... Talasna dužina je bila 437,3 metra, odn. 49,18 metara za kratkotalasnu stanicu, na kojoj je spiker bio Dušan Burza.[8] Beogradska kratkotalasna radio stanica je proradila u martu 1936,[9] a prvu prekookeansku emisiju je emitovala 1. aprila 1937, pojačana od holandske stanice Ajndhoven.[10]

Tehnika[uredi | uredi izvor]

Sa stanicom od 2.5 KV nabavljeni su i studijski uređaji, moderni u to doba, i rad sa njima davao je dobre rezultate. Mikrofoni su bili sistema Markoni-Rajs sa ugljenim prahom, za njih je bilo i tri pojačivača A, jedan pojačivač B i kontrolni prijemnik sa zvučnikom. Naknadno je nabavljeno još nekoliko mikrofona sa ugljenim prahom, jedan pojačivač B za davanje programa Zagrebu i Ljubljani i ostalim evropskim stanicama, kao i jedan pojačivač A za prenose u unutrašnjosti. Kasnije su nabavljena i četiri kondenzatorska mikrofona, jedan elektrodinamski i tri kristalna. Mnogi pojačivači izgrađeni su u samoj radiostanici.

Predajnik jačine 20 kilovata u Makišu je osvećen 2. avgusta 1937. Smatran je privremenim jer se već radilo na predajniku od 100 kilovata. Uveče tog dana je izveden svečani program iz novog studija u Poenkareovoj 21.[11]

Muzički program[uredi | uredi izvor]

Sedište Radio Beograda od 1929. do 1947. godine.

Prvi koraci muzike na radiju rukovođeni su težnjom da se radiofonija putem muzike približi publici. Zbog toga su se u početku puštali uglavnom salonski komadi, operske arije, popularne operske fantazije, romanse i pesme i zabavne koncertne piese. Za ovakav repertoar nije bio potreban veliki izvođački aparat, zbog čega je prvo stalno izvođačko telo imalo četiri člana i činilo radio-kvartet. Njemu je bilo povereno izvođenje najpretežnijeg dela muzičkog programa, dok su druga oslona tačka bile gramofonske ploče. Treća tačka bio je Radio-džez orkestar, koji je uglavnom izvodio muziku za igru, dok je narodnu muziku izvodio Ciganski orkestar Jovana Stojanovića, a zatim Ante Grujića. Program ovih emisija imao je karakter improvizacije i bio je u tesnoj vezi sa pismeno izraženim željama slušalaca. Nepunih mesec dana posle svečanog otvaranja stanice na kome su izvedeni odlomci iz Krstićevog Zulumćara, ostvaren je prvi operski prenos iz beogradskog Narodnog pozorišta, izvođenjem IV i V čina opere Knez Igor od Borodina. Ubrzo je zaključen sporazum o saradnji između Opere i Radija i već 2. juna 1929. godine organizovano je veliko opersko veče u studiju beogradske radiostanice, posvećeno Rihardu Vagneru.

Radiostanica je veliku pažnju posvetila i horskoj muzici, pa je tako prenosila i prvi koncert pevačkog društva Stanković, posvećen delima Jozefa Suka.

Veliki deo muzičkog programa činili su i prenosi iz inostranstva.

Za slušanje radija plaćana je pretplata.[12] U novembru 1940. prvi put je proslavljena slava, Jovan Zlatousti.[13]

Radio je prekinuo sa emitovanjem 6. aprila 1941, tokom bombardovanja Beograda. Nakon okupacije Beograda, Radio Beograd je postao radio-stanica nemačke vojske pod imenom Soldatensender Belgrad (Vojnički radio Beograd) na istoj frekvenciji. Bio je dostupan širom Evrope i Mediterana. Kada je jedan nemački poručnik doneo malo poznatu 2 godine staru pesmu Lili Marlen koju je pevala Lale Andersen, i koja je do tad bila prodata u tek oko 700 primeraka. Usled nedostatka drugih pesama, Radio Beograd je vrlo često puštao ovu pesmu čime ju je popularisao.

Radio Beograd je nastavio sa emitovanjem 10. novembra 1944. godine u oslobođenom Beogradu. Prvi posleratni direktor je bio Jovan Marinović. Prvi spiker bila je ponovo Jelena Bilbija.

Po završetku Drugog svetskog rata, Radio Beograd je postepeno postao najuticajnija radio-stanica u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji. Odjavna pesma i signal su bili Internacionala.

Programi Radio Beograda[uredi | uredi izvor]

Sedište Radio Beograda od 1947. godine.

Radio Beograd 2 i Treći program se emituju na istoj frekvenciji. Radio Beograd 2 od 05.00 do 20.00, a Treći program od 20.00 do 05.00.

Za razliku od prva dva kanala, koji su početkom 21. veka promenili naziv (Prvi program u Radio Beograd 1, Drugi u Radio Beograd 2), Treći program je zadržao ime. Na internet prezentaciji Radio Beograda se navodi da je Treći program zadržao stari naziv, jer je on sam po sebi već decenijama sinonim za umetničke i kulturne sadržaje najvišeg nivoa koji su, po opštevažećoj definiciji u evropskim razmerama, usmereni ka užim krugovima.

Radio Beograd je prepoznatljiv i po bogatom dramskom programu, koji se najviše emituje na Radio Beogradu 2 i Trećem programu.

Značajni novinari, saradnici i rukovodioci „Radio Beograda“[uredi | uredi izvor]

Muzički urednici „Radio Beograda“[uredi | uredi izvor]

Zgrada Radio Beograda[uredi | uredi izvor]

Radio Beograd danas radi u nekadašnjoj zgradi Zanatskog doma. Zgrada je podignuta 1933. godine, za potrebe Udruženja zanatlija. Predstavlja nepokretno kulturno dobro i spomenik kulture Grada Beograda.[14]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]