Razvod
Razvod braka je posledica dugotrajne bračne nesloge i konflikata partnera.[1] Prema psihološkim i istraživanjima u socijalnom radu jedan je od najstresnijih životnih događaja. Do razvoda dolazi kada međusobni odnos ne zadovoljava jednog ili oba bračna partnera pa ih ometa u toj meri da nisu spremni da nastave takvu bračnu zajednicu. Može biti sporazuman, ili uz odgovarajuću sudsku proceduru kada službe socijalne zaštite imaju veoma važnu ulogu. Ovo se posebno odnosi na poveravanje deteta ili dece jednom roditelju na dalju brigu i staranje kao i zaštitu interesa dece u budućnosti. Poslednjih godina u razrešavanju problema odnosa partnera sve više se uključuju bračna savetovališta čime se nastoji postići razrešavanje problema sa manje rizika od produžetka sukoba i nakon razvoda. Savetovanje se obavlja kroz formu medijacije ili klasičnog savetovanja, a uspešnije je ako počne u toku bračne krize, pre nego što se pokrene brakorazvodna parnica.[2]
Razvod obično podrazumeva poništavanje ili reorganizaciju zakonskih dužnosti i odgovornosti braka, čime se raskidaju bračne veze između bračnog para prema vladavini prava određene zemlje ili države. Zakoni o razvodima znatno se razlikuju širom sveta,[1] ali u većini zemalja za razvod braka potrebno je odobrenje suda ili drugog organa u pravnom postupku, što može uključivati pitanja raspodelu imovine,[3] starateljstvo nad decom,[3] alimentaciju (izdržavanje supružnika), posete/pristup deci, vreme roditeljstva, izdržavanje dece i podelu duga. U većini zemalja monogamija je obavezna po zakonu, te razvod omogućava svakom bivšem partneru da se oženi drugom osobom.
Razvod se razlikuje od poništenja, kojim se brak proglašava ništavim, sa pravnim razdvajanjem ili de jure razdvajanjem (pravni postupak kojim bračni par može formalizovati de fakto razdvajanje dok ostaje u zakonskom braku) ili sa de fakto separacije (proces u kome supružnici neformalno prestaju da žive zajedno). Razlozi za razvod su različiti, od seksualne nekompatibilnosti ili nedostatka nezavisnosti jednog ili oba supružnika do sukoba ličnosti.[4]
Jedine zemlje koje ne dozvoljavaju razvod su Filipini i Vatikan. Na Filipinima razvod za nemuslimanske Filipince nije legalan osim ako su muž ili žena stranci i zadovoljavaju određene uslove.[5] Vatikan je crkvena država koja nema proceduru za razvod braka. Zemlje koje su relativno nedavno legalizovale razvod su Italija (1970), Portugalija (1975, iako je od 1910. do 1940. to bilo moguće za građanski i verski brak), Brazil (1977), Španija (1981), Argentina (1987),[6] Paragvaj (1991),[7] Kolumbija (1991; od 1976 je razvod bio dozvoljen samo za nekatolike),[7] Andora (1995),[8] Irska (1996), Čile (2004)[9] i Malta (2011).
Pregled[uredi | uredi izvor]
Razlozi za razvod veoma se razlikuju od zemlje do zemlje. Brak se može posmatrati kao ugovor, status ili njihova kombinacija.[10] Tamo gde se to smatra ugovorom, odbijanje ili nemogućnost jednog supružnika da izvrši obaveze predviđene ugovorom može predstavljati osnov za razvod bračnog druga. Nasuprot tome, u nekim zemljama (poput Švedske,[11] Finske,[12] Australije,[13] Novog Zelanda[14]), razvod je čisto bez krivice. Mnoge jurisdikcije nude mogućnost razvoda bez krivice, kao i razvoda po krivici. To je slučaj, na primer, u mnogim američkim državama (vidi Razloge za razvod (Sjedinjene Države)) ili Češkoj Republici.[15]
Iako se zakoni o razvodu razlikuju među jurisdikcijama, postoje dva osnovna pristupa razvodu: na osnovu krivice i beskrivično. Međutim, čak i u nekim jurisdikcijama koje ne zahtevaju od strane da navedu krivicu njenog partnera, sud i dalje može uzeti u obzir ponašanje stranaka pri podeli imovine, dugova, proceni starateljstva, zajedničkog staranja i podrške. U nekim jurisdikcijama, jedan bračni drug može biti primoran da plati advokatske troškove drugom bračnom drugu.[16]
Zakoni se razlikuju u pogledu perioda čekanja pre stupanja na snagu razvoda. Takođe, uslovi boravka su različiti. Međutim, pitanja podele imovine obično su određena zakonom jurisdikcije u kojoj se imovina nalazi.[17]
U Evropi se zakoni o razvodu razlikuju od zemlje do zemlje, odražavajući različite pravne i kulturne tradicije. U nekim zemljama, posebno (ali ne samo) u nekim bivšim komunističkim zemljama, razvod se može postići samo na jednom jedinom opštem osnovu „nepovratnog raspada braka” (ili sličnoj formulaciji). Ipak, ono što predstavlja takav „raspad“ braka tumači se veoma različito od jurisdikcije do jurisdikcije, u rasponu od vrlo liberalnih tumačenja (npr. Holandija)[18] do prilično restriktivnih (npr. u Poljskoj mora postojati „nepovratana i potpuna dezintegracija bračnog života," ali postoji mnogo ograničenja za odobravanje razvoda braka).[19][20] Separacija predstavlja osnovu za razvod u nekim evropskim zemljama (u Nemačkoj se, na primer, razvod braka odobrava na osnovu jednogodišnje separacije ako oba supružnika pristanu, ili trogodišnje razdvojenosti ako pristane samo jedan bračni drug).[21] Imajte na umu da „separacija“ ne znači nužno odvojeno stanovanje - u nekim jurisdikcijama, život u istom domaćinstvu, ali razdvojeno življenje (na primer, jelo, spavanje, druženje itd) dovoljno je da predstavlja de fakto razdvajanje; ovo je izričito navedeno, na primer, u porodičnim zakonima Letonije[22] ili Češke Republike.[15]
Zakoni o razvodu nisu statični; oni se često menjaju odražavajući evoluirajuće društvene norme društva. U 21. veku mnoge evropske zemlje su unele izmene u svoje zakone o razvodima, posebno smanjenjem dužine neophodnih perioda separacije, na primer, Škotska 2006. (1 ili 2 godine u odnosu na prethodnih 2 ili 5 godina); Francuska 2005. (2 godine u odnosu na prethodnih 6 godina),[23] Švajcarska 2005. (2 godine u odnosu na prethodne 4 godine),[24] Grčka 2008. (dve godine u odnosu na prethodne četiri godine).[25] Neke zemlje su potpuno revidirale svoje zakone o razvodu, poput Španije 2005.[26] i Portugalije 2008. Novi zakon o razvodu je takođe stupio na snagu u septembru 2007. u Belgiji, stvarajući novi sistem koji je prvenstveno na bezkrivičnoj osnovi.[27] Bugarska je takođe izmenila svoje propise o razvodu braka 2009. Takođe u Italiji, novi zakoni su stupili na snagu 2014. i 2015. godine sa značajnim promenama u italijanskom pravu u pogledu razvoda: osim skraćivanja perioda obavezne separacije (6 meseci za nesporne razvode i 1 godine za sporne iz prethodne 3 godine), dozvoljeni su drugi oblici razvoda - kao alternativa sudskim postupcima, odnosno pregovori uz učešće advokata ili sporazum sklopljen pred matičarom javnog registra.[28] Za razliku od toga, Austrija je evropska zemlja u kojoj zakon o razvodu i dalje ostaje konzervativan.[29]
Liberalizacija zakona o razvodu nije bez opozicije, posebno u Sjedinjenim Državama. U SAD izvesne konzervativne i verske organizacije lobiraju za zakone koji ograničavaju razvod. Godine 2011, u Sjedinjenim Državama osnovana je Koalicija za reformu razvoda koja se opisuje kao organizacija „posvećena podršci naporima za smanjenje nepotrebnih razvoda i promovisanje zdravih brakova“.[30]
Stanovište katoličke crkve utemeljuje koncept braka na prirodnom moralnom zakonu, koji je razradio sveti Toma Akvinski, dopunjenim otkrivenim Božanskim zakonom. Učenje doktora anđelika je tokom istorije delimično delila istočna pravoslavna crkva.[31]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Divorce”. Encyclopaedia Britannica. Arhivirano iz originala 2018-09-22. g. Pristupljeno 2018-09-22.
- ^ „Savremene tehnologije u razvodu supružnika” Proverite vrednost parametra
|url=
(pomoć). - ^ a b „Divorce”. Family law. Encyclopaedia Britannica. Arhivirano iz originala 2018-09-22. g. Pristupljeno 2018-09-22.
- ^ The Covenant Divorce Recovery Leader's Handbook - Page 166, Wade Powers - 2008
- ^ Gloria, Charmian K (2007). „Who needs divorce in the Philippines?”. Mindanao Law Journal. 1: 18—28. doi:10.3860/mlj.v1i1.315.
- ^ „Divorce Is Now Legal in Argentina but, So Far, Few Couples Have Taken the Break”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 2015-07-21. g. Pristupljeno 2014-09-15.
- ^ a b Sex and the State: Abortion, Divorce, and the Family Under Latin. American Dictatorships and Democracies, by Mala Htun, pp 102
- ^ Le divorce en droit comparé: Europe by Bernard Dutoit, Raphaël Arn, Béatrice Sfondylia, Camilla Taminelli, pp.56
- ^ „Chile introduces right to divorce”. BBC News. BBC. 18. 11. 2004. Arhivirano iz originala 4. 11. 2013. g. Pristupljeno 2013-11-01.
- ^ „Behind the Law of Marriage” (PDF). Law.harvard.edu. Arhivirano (PDF) iz originala 2015-03-25. g. Pristupljeno 2015-04-22.
- ^ „Sveriges Domstolar - Divorce”. Domstol.se. 2005-12-07. Arhivirano iz originala 2014-09-15. g. Pristupljeno 2014-09-15.
- ^ „Suomi.fi”. Suomi.fi. Pristupljeno 21. 9. 2018.
- ^ „Separation and Divorce”. Familylawcourts.gov.au. Arhivirano iz originala 2014-09-24. g. Pristupljeno 2014-09-15.
- ^ „Getting a divorce (dissolving a marriage or civil union)”. Justice.govt.nz. Arhivirano iz originala 2014-09-15. g. Pristupljeno 2014-09-15.
- ^ a b Gawron, Tomáš. „Basic information about divorce proceedings in the Czech Republic”. gawron.cz. Pristupljeno 11. 1. 2019.
- ^ „Will my spouse have to pay my attorney fees?”. Steven Fritsch, Attorney at Law. 2012-11-12. Arhivirano iz originala 2013-04-29. g. Pristupljeno 2013-04-12.
- ^ „Divorce Act”. Arhivirano iz originala 2017-09-26. g. Pristupljeno 2019-09-24.
- ^ Note: The very fact that one of the spouses advances facts for the existence of the irretrievable breakdown itself constitutes 'a very serious indication that an irretrievable breakdown does exist" „Netherlands - Divorce” (PDF). Ceflonline.net. Arhivirano iz originala (PDF) 2014-12-20. g. Pristupljeno 2014-09-15.)
- ^ „Poland - Divorce” (PDF). Ceflonline.net. Arhivirano iz originala (PDF) 2014-12-20. g. Pristupljeno 2014-09-15.
- ^ „European Commission - European Judicial Network - Divorce - Poland”. Europa.eu. Arhivirano iz originala 2014-09-24. g. Pristupljeno 2014-09-15.
- ^ "The marriage can be dissolved if it has broken down. The marriage has broken down if the parties to the marriage are no longer cohabiting and if it cannot be expected that the parties will resume matrimonial cohabitation (Section 1565 (1) BGB). There is an irrefutable presumption that the marriage has broken down if the parties have been living apart for one year and both apply for divorce or if the respondent consents to the divorce. After a separation period of three years, there is an irrefutable presumption that the marriage has broken down, without any comments being required from the parties to the proceedings (Section 1566 (2) BGB)" (ec.europa.eu Arhivirano 2014-09-24 na sajtu Wayback Machine)
- ^ "Section 73 of the Civil Code explains the circumstances under which spouses can be considered to be living separately, namely, if the spouses do not share a household and one of the spouses refuses outright to maintain a joint household whereby the possibility of marital cohabitation is denied. Separate occupation by spouses of a common dwelling does not necessarily signify a joint household." (ec.europa.eu Arhivirano 2014-09-24 na sajtu Wayback Machine)
- ^ „Divorce in France”. Angloinfo.com. Arhivirano iz originala 7. 8. 2016. g. Pristupljeno 15. 6. 2016.
- ^ „Binational.ch - General”. Binational.ch. Arhivirano iz originala 2014-09-24. g. Pristupljeno 2014-09-15.
- ^ „Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women” (PDF). 2.ohchr.org. Arhivirano (PDF) iz originala 2014-09-11. g. Pristupljeno 2014-09-15.
- ^ „European Commission - European Judicial Network - Divorce - Spain”. Europa.eu. Arhivirano iz originala 2014-09-24. g. Pristupljeno 2014-09-23.
- ^ Note: Although there is no need to prove fault in order to obtain a divorce, some serious faults affect the alimony (ejustice.just.fgov.be Arhivirano 2012-10-03 na sajtu Wayback Machine).
- ^ „Italian Divorce and Separation Law | Boccadutri International Law Firm”. Boccadutri.com. 2016-05-05. Arhivirano iz originala 2017-05-17. g. Pristupljeno 2017-05-13.
- ^ Note: in certain circumstances, such as where there is neither agreement of spouses nor 'fault', there is a need of a separation of between three and six years (ec.europa.eu Arhivirano 2014-09-24 na sajtu Wayback Machine, „Austria - Divorce” (PDF). Cefonline.net. Arhivirano iz originala (PDF) 2014-12-20. g. Pristupljeno 2014-09-23.)
- ^ „About”. Coalition For Divorce Reform. Arhivirano iz originala 2014-10-04. g. Pristupljeno 2014-09-15.
- ^ Pahman, Dylan (20. 10. 2015). „Review of 'Orthodox Readings of Aquinas' by Marcus Plested”. ancientfaith.com. Arhivirano iz originala 11. 10. 2018. g. Pristupljeno 4. 1. 2019.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
- Alford, William P., "Have You Eaten, Have You Divorced? Debating the Meaning of Freedom in Marriage in China", in Realms of Freedom in Modern China (William C. Kirby ed., Stanford University Press, 2004).
- Berlin, G. (2004). The Effects of Marriage and Divorce on Families and Children Retrieved March 13, 2012
- Davies, P. T. & Cummings E. M. (1994). Marital Conflict and Child Adjustment: An Emotional Security Hypothesis. American Psychological Association Psychological Bulletin, 116, 387–411. Retrieved March 13, 2012
- Foulkes-Jamison, L. (2001). The Effects of Divorce on Children Retrieved March 13, 2012
- Hughes R. (2009). The Effects of Divorce on Children Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. март 2016) Retrieved March 13, 2012
- Phillips, Roderick (1991). Untying the knot: a short history of divorce. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-42370-0.
- Singer, Joseph William (2005). „Same Sex Marriage, Full Faith and Credit, and the Evasion of Obligation”. Stanford Journal of Civil Rights and Civil Liberties. 1: 1—51.
- Strong, B., DeVault C., & Cohen T. F. (2011). The Marriage and Family Experience: Intimate Relationships in a Changing Society. Belmont, CA: Wadsworth Cengage Learning.
- Thomas, S. G. (2011, October 28). The Good Divorce. The New York Times. Retrieved March 15, 2012
- Zartler U., Heinz-Martin, V., Arránz Becker, O. (Edts.) (2015): Family Dynamics after Separation. A Life Course Perspective on Post-Divorce Families. Special Issue ZfF, Volume 10, Opladen/Toronto: Barbara Budrich. ISBN 978-3-8474-0686-0.
- Fawcett, Margaret I. (2016). „The Changing Family in Northern Ireland”. Youth & Society. 32: 81—106. S2CID 146282562. doi:10.1177/0044118X00032001005.
- Amato, Paul R. and Alan Booth. A Generation at Risk: Growing Up in an Era of Family Upheaval. (Harvard University Press, 1997) ISBN 0-674-29283-9 and ISBN 0-674-00398-5. Reviews and information at [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. август 2009)
- Gallagher, Maggie. The Abolition of Marriage (Regnery Publishing, 1996) ISBN 0-89526-464-1.
- Lester, David. "Time-Series Versus Regional Correlates of Rates of Personal Violence." Death Studies 1993: 529–534.
- McLanahan, Sara and Gary Sandefur. Growing Up with a Single Parent; What Hurts, What Helps. (Cambridge: Harvard University Press, 1994: 82)
- Morowitz, Harold J. Hiding in the Hammond Report (Hospital Practice. August 1975; 39)
- Stansbury, Carlton D. and Kate A. Neugent Is the Haugan decision functionally obsolete? (Wisconsin Law Journal. February 18, 2008)
- Office for National Statistics (UK). Mortality Statistics: Childhood, Infant and Perinatal Review of the Registrar General on Deaths in England and Wales, 2000, Series DH3 33, 2002.
- U.S. Bureau of the Census. Marriage and Divorce. General US survey information. [2]
- U.S. Department of Health and Human Services. Survey of Divorce [3] (link obsolete).
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- CSR Kragujevac: Savetovalište za brak i porodicu
- ProJuris pravna pomoć: tužba za razvod braka
- Mičigensko bračno savetovalište:Posredovanje. Na engleskom
- Članci o razvodu. Na engleskom
- Societal aspects of divorce na sajtu Curlie
- Legal aspects of divorce na sajtu Curlie
- Eurostat - Statistics Explained - Marriage and divorce statistics