Pređi na sadržaj

Ratko Jovičić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ratko jovičić
Ratko Jovičić
Lični podaci
Datum rođenja(1919-01-01)1. januar 1919.
Mesto rođenjaGučevo, kod Rogatice, Kraljevstvo SHS
Datum smrti11. februar 1991.(1991-02-11) (72 god.)
Mesto smrtiSarajevo, SR Bosna i Hercegovina, SFR Jugoslavija
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Partizanska spomenica 1941.

Ratko Jovičić (Gučevo, kod Rogatice, 1. januar 1919Sarajevo, 11. februar 1991) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1. januara 1919. godine u selu Gučevu, kod Rogatice. Poticao je iz siromašne zemljoradničke porodice. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a nakon toga se bavio zemljoradnjom sve do 1941. godine. Povremeno je radio i kod imućnijih seljaka u svom kraju.[1]

Jula 1941. godine kada je na Romaniji izbio narodni ustanak Ratko je stupio u prvu partizansku grupu, koju je kod Rogatice formirao Danilo Đokić. Ova grupa je potom otišla u Sjemeć, gde je formirana Sjemećka partizanska četa. U toku Narodnooslobodilačkog rata, Ratko je obavljao razne vojne dužnosti — zamenika komandira i komandira Gučevske čete Romanijskog partizanskog odreda, komandanta Rogatičkog bataljona Romanijskog odreda, komandira čete u Glasinačkom udarnom bataljonu, koji je u prvoj polovini 1942. godine izvesno vreme bio u sastavu Prve proleterske udarne brigade, a potom je prešao u sastav tada formirane Šeste istočnobosanske udarne brigade. Godine 1944. je bio postavljen za komandanta Drugog bataljona Dvadesete romanijske brigade, a kasnije i za zamenika komandanta ove brigade. Nakon toga je bio komandant Devetnaeste birčanske brigade i na ovoj dužnosti je ostao do kraja rata.[1]

Ratko Jovičić se istakao kao hrabar borac u svim borbama u kojima je učestvovao. U prvoj akciji Sjemićke partizanske čete izvedenoj jula 1941. godine na putu Rogatica—Višegrad, kada su razbijene ustaše i oslobođena grupa ljudi, koje su ustaše povele u Rogaticu na streljanje, Ratko se jurišajući na neprijatelja istakao među borcima. Isticao se i u kasnijim borbama na Sjemiću, u Pešurićima, na Rorici, u napadu na Rogatici, oko Stambolčića, Sjetline, Prače, u borbama na Kovanju, kao i u borbama oko Vrbnice u toku Treće neprijateljske ofanzive. Posebno se istakao u borbi s Nemcima na Kozari, na početku Pete neprijateljske ofanzive kada je Ratkova četa uništila 20 vozila i izbacila iz stroje više neprijatljeskih vojnika. Prilikom napada na Zvornik, 1944. godine, zajedno s borcima Drugim bataljonom Dvadesete romanijske brigade upao u grad i razbio jaku ustašku posadu, koja je branila grad.[1]

Kao jedan od istakntih boraca Šeste istočnobosanske brigade bio je novembra 1942. godine primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1]

Nakon završetka rata Ratko je radio u Narodnoj miliciji — bio je načelnik za unutrašnje poslove Sarajeva i komandant Milicije NR Bosne i Hercegovine. Takođe, bio je aktivan i kao društveno-politički radnik — bio je član Republičkog i Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN), član Republičkog i Saveznog odbora Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), član Gradskog komiteta i Oblasnog komiteta Saveza komunista Sarajeva. Biran je za narodnog poslanika Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine i za člana Saveta Republike SR Bosne i Hercegovine.[1]

Umro je 11. februara 1991. godine u Sarajevu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja je odlikovan 27. novembra 1953. godine.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Narodni heroji 1982, str. 350.

Literatura[uredi | uredi izvor]