Pređi na sadržaj

Raško Dimitrijević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Raško Dimitrijević
Datum rođenja(1898-03-15)15. mart 1898.
Mesto rođenjaBeogradKraljevina Srbija
Datum smrti30. jul 1988.(1988-07-30) (90 god.)
Mesto smrtiBeogradJugoslavija

Raško Dimitrijević (15. mart 1898 [1]30. jul 1988) bio je srpski književnik, esejista, profesor univerziteta i prevodilac sa francuskog i nemačkog jezika na srpski.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Beogradu, u čuvenoj ulici "Kod dva bela goluba", u građanskoj porodice intelektualaca. Deda je bio lični lekar srpskog kralja Petra Karađorđevića, a otac dr Vasa Dimitrijević takođe beogradski lekar. Završio je osnovnu školu, Drugu beogradsku gimnaziju[3] i Filozofski fakultet u rodnom gradu. Maturirao je privatno zbog rata i bolesti 1918. godine. Pre studija filozofije započeo je studije medicine u Francuskoj u Monpeljeu, ćeleći da nastavi porodičnu tradiciju ali je odustao. Nastavničku karijeru je započeo u Velikom Bečkereku gde je 1923. godine[4] postavljen za "predmetnog učitelja" u tamošnjoj gimnaziji. Profesor Realne gimnazije u Zemunu 1924—1930, Realke u Beogradu 1930-1938,[5] Likovne akademije u Beogradu 1940—1949, urednik u Izdavačkom preduzeću „Prosveta” 1949—1955, predavač i viši predavač na Filološkom fakultetu u Beogradu (Katedra za Opštu književnost sa teorijom književnosti) 1955—1968.[2] Studirao u Monpeljeu 1919—1920, Strazburu i Parizu 1922—1923, boravio u Parizu 1927, 1955, 1961. i 1967. i Švajcarskoj 1959. Autor dve posebne publikacije (Knjiga o planini, 1938, i Alfons Dode i Provansa, 1939) i više studioznih predgovora (o Alen-Furnijeu, Gospođi de Sevinje, Žoržu Dijamelu, Molijeru i dr.). U časopisima i dnevnim listovima objavio veliki broj pesama, putopisa, prikaza i ogleda (o Rilkeu, Dorželesu, Žamu, Šubertu, Sigrid Undset itd.). U listovima La Yougoslavie i L’Echo de Belgrade publikovani su prevodi nekoliko odlomaka iz Knjige o planinama i članci pisani na francuskom a neobjavljeni na srpskom. Objavio je roman Ka visinama i ćutanju 1982. i knjigu eseja Sa drugima i sobom 1984. Važio je za jednog od najboljih besednika i prevodilaca svoga vremena, erudita, pedagog, izuzetan pijanista i predavač.[6]

Prevodilački rad[uredi | uredi izvor]

Prevodilačkim radom počeo je da se bavi 1927. godine. Jedan je od osnivača Udruženja književnih prevodilaca Srbije 1951. Među njegove najznačajnije prevode spadaju mnoga poznata dela svetske književnosti: Alfons Dode: Mališan, 1930; Onore de Balzak: Ursula Mirue, 1961, Evina kći, 1935, Sarazin, 1936; Žorž Sand: Đavolja bara, 1935; Deni Didro: Ramoov sinovac, 1963 (sa Haimom Alkalajem), Fatalista Žak i njegov gospodar, 1947; Hajnrih fon Klajst: Zemljotres u Čileu, 1950; Molijer: Smešne precioze, 1952; Žan Kasu: Lepa jesen, 1952; Alen Furnije: Veliki Mon, 1953; Madam de Sevinje, Izabrana pisma, 1953; Žan Žirodu: Iz provincije, 1965; Žorž Dijamel: Olujna noć, 1955, Hronika porodice Paskije, I—VII 1957—1959 (sa Slobodanom A. Jovanovićem); Fransoa Morijak: Tereza Dekerju, 1956, Kraj noći, 1956; Žan Anuj: Antigona. 1956; Volfgang Hildeshajmer: Turandot, 1960; Fridrih Direnmat: Dvojnik, 1962; Pol Klodel: Razmena, 1962. itd.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 152. 
  2. ^ a b „DIMITRIJEVIĆ Raško”. snp.org.rs. Pristupljeno 24. 1. 2022. 
  3. ^ Jelačić Srbulj, Violeta (2016). Filološka gimnazija: Zapis Druge beogradske gimnazije u Filološkoj gimnaziji: 1870–2015. Beograd: Filološka gimnazija. str. 126. ISBN 978-86-919491-0-5. 
  4. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. novembar 1923.
  5. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1938.
  6. ^ Dimitrijević, Raško, na sajtu Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta (pristupljeno 17. decembra 2018).
  7. ^ Savremeni književni prevodioci Jugoslavije (imenik), Beograd, „Kultura”, 1970.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]