Rti

Koordinate: 43° 44′ 10″ S; 20° 14′ 56″ I / 43.7361° S; 20.2489° I / 43.7361; 20.2489
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rti
Osnovna škola u Rtima osnovana 1931. godine.
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaLučani
Stanovništvo
 — 2011.Pad 490
Geografske karakteristike
Koordinate43° 44′ 10″ S; 20° 14′ 56″ I / 43.7361° S; 20.2489° I / 43.7361; 20.2489
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina521 m
Rti na karti Srbije
Rti
Rti
Rti na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaLU

Rti je naselje u Srbiji u opštini Lučani u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 490 stanovnika.

Na teritoriji sela nalazi se kompleks Rćanskih pećina.[1]

Ovde se nalazi Crkva Svetog proroka Ilije u Rtima, podignuta na mestu gde se nekada nalazila stara crkva brvnara koju su Turci spalili u Prvom srpskom ustanku.

Ovde je rođen publicista i hroničar Dragačeva Joviša Slavković.

U Rtima je rođen i živeo najpoznatiji dragačevski kamenorezac Radosav Čikiriz,[2] kao i nešto mlađi narodni klesar Ljubisav Ljubo Đekić.[3]

Poreklom iz Rtiju je srpski političar Mirko Čikiriz.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Rti živi 451 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,0 godina (42,0 kod muškaraca i 44,1 kod žena). U naselju ima 180 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,07.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 998
1953. 997
1961. 955
1971. 869
1981. 749
1991. 615 610
2002. 553 556
2011. 490
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
547 98,91%
Crnogorci
  
5 0,90%
Mađari
  
1 0,18%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lazarević, Radenko (2011). Dragačevska pećina. Beograd: Želnid. ISBN 978-86-7307-222-7. 
  2. ^ Nikolić, Radojko (1989). Kamenorezac Radosav Čikiriz. Gornji Milanovac: Dečje novine. 
  3. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nikolić, Radojko (1989). Kamenorezac Radosav Čikiriz. Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0306-9. 
  • Rosić, Miloš (1995). Rti. Beograd: Odbor za pročavanje sela SANU. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  • Slavković, Joviša M. (2009). Sela i varoši Dragačeva : hronika. Guča: Centar za kulturu, sport i turizam opštine Lučani "Dragačevo". ISBN 978-86-84383-71-8. 
  • Dragačevo : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Beograd: Službeni glasnik : SANU. 2010. ISBN 978-86-519-0718-3. 
  • Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  • Slavković, Joviša M. (2011). Duhovni letopis Rtiju : [monografija]. Guča: Centar za kulturu, sport i turizam Opštine Lučani "Dragačevo". ISBN 978-86-908807-7-5. 
  • Lazarević, Radenko (2011). Dragačevska pećina. Beograd: Želnid. ISBN 978-86-7307-222-7. 
  • Slavković, Joviša M. (2017). Stanovništvo Dragačeva : od polovine XV do druge decenije XXI veka (2. dopunjeno izd.). Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-29-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]