Rudolf Kirhšleger
Rudolf Kirhšleger | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 20. mart 1915. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Niderkapel, Donja Austrija, Austro-Ugarska, | ||||||||||||
Datum smrti | 30. mart 2000.85 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Beč, Austrija, | ||||||||||||
Religija | Rimokatolik | ||||||||||||
Porodica | |||||||||||||
Supružnik | Herma Kirhšleger (v. 1940 — njegova smrt 2000) | ||||||||||||
Roditelji | Johan Kirhšleger (1865−1926) | ||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||
Politička stranka | Socijaldemokratska partija Austrije (SPÖ) | ||||||||||||
| |||||||||||||
Potpis |
Rudolf Kirhšleger (nem. Rudolf Kirchschläger; Niderkapel, 20. mart 1915 — Beč, 30. mart 2000) bio je predsednik Austrije od 1974. do 1986. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Odrastanje, obrazovanje i period do Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1915. u mestu Niderkapel u Gornjoj Austriji i sa 11 godina je postao siroče. Završio je 1935. srednju školu u gradu Horn i potom je započeo studije prava na Bečkom univerzitetu. Studije je napustio 1938. zbog Anšlusa zato što je odbio da pristupi nacističkoj partiji usled čega mu je ukinuta stipendija.
Radio je od 1938. kao službenik u banci pre regrutovanja za pešadiju Vermahta u leto 1939. Ratovao je u invaziji na Poljsku, potom na Zapadnom frontu i posle 1941. protiv Rusije na Istočnom frontu.
Tokom rata uspeo je da završi studije prava i čak da doktorira. 1942. je poslat natrag na Istočni front gde je i bio ranjen. Pred kraj rata bio je kapetan i instruktor na vojnoj akademiji u Viner Nojštatu, da bi u aprilu 1945. komandovao trupama kadeta u borbi sa nadirućom sovjetskom Crvenom armijom. Tada je i zadobio težu povredu noge od koje se nikada nije potpuno oporavio.[1]
Posle Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]
Posle rata Kirhšleger je radio kao okružni sudija do 1954. godine u Langenloisu i Beču. Od 1954. je radio u ministarstvu spoljnih poslova Austrije, kao pravni stručnjak na pitanjima austrijske neutralnosti. Od 1967-1970 bio je ambasador Austrije u Pragu, a od 1970-1974 ministar inostranih poslova Austrije.
Predsednik Austrije[uredi | uredi izvor]
Kirhšleger je izabran prvi put za predsednika Austrije 1974. godine, da bi 1980. godine bio izabran drugi put. Na predsedničkim izborima 1974. godine kao kandidat Socijaldemokratske partije Austrije (SPÖ) pobedio je sa osvojenih 51.70% glasova protivkandidata Alojza Lugera iz Austrijske narodne partije (ÖVP) koji je osvojio 48.30% glasova birača. Na predsedničkim izborima 1980. godine kao zajednički kandidat SPÖ i ÖVP dobio je 79.90% glasova birača, pobedivši protivkandidata Vilfrida Gredlera iz Slobodarske partije Austrije (FPÖ) koji je dobio 17% glasova birača.
Brak, porodica i smrt[uredi | uredi izvor]
Kirhšleger je bio venčan sa Hermom Sorger (1916-2009) od 1940. do njegove smrti 2000. godine. Imali su dvoje dece: Kristu (rođenu 1944) i Valtera (rođen 1947).[2]
Rudolf Kirhšleger je preminuo u 85. godini života od srčanog udara 30. marta 2000. u okolini Beča. Sahranjen je u predsedničkoj kripti u Središnjem bečkom groblju.
Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]
- Veliki krst Reda Zasluga Republike Italije (1971)[3]
- Veliki krst Reda zasluga Republike Austrije (1974)
- Vitez Reda Zlatnog Lava Doma Nasaua (1975)[4]
- Vitez Lente Reda Izabele Katoličke, Španija (1978)[5]
- Vitez Reda Slona, Danska (1979)
- Vitez Lente Reda Karlosa III, Španija (1979)[6]
- Velika Lenta Reda Princa Henrija, Portugalija (1984)[7]
- Veliki krst Reda Pape Pijusa IX, Vatikan (1990)[8]
- Prvi rang Reda Tomaša Gariga Masarika, Češka Republika (1996)[9]
- Vitez Velikog krsta sa Lentom Reda Pape Pijusa IX, Vatikan (2000)[8]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Schenz: Bundespräsident Rudolf Kirchschläger. S. 31 f
- ^ Ziegler, Senta (1999). Österreichs first Ladies : von Louise Renner bis Margot Klestil-Löffler. Ueberreuter. ISBN 3-8000-3719-X. OCLC 45541274.
- ^ „Le onorificenze della Repubblica Italiana”. www.quirinale.it. Pristupljeno 2022-05-02.
- ^ Schoos, Jean (1990). Die orden und Ehrenzeichen des Grossherzogtums Luxemburg. Luxemburg: Sankt-Paulus-Druckerei. ISBN 2-87963-048-7. OCLC 65395144.
- ^ „BOE.es - BOE-A-1978-7636 Real Decreto 503/1978, de 31 de enero, por el que se concede el Collar de la Orden de Isabel la Católica al excelentísimo señor Rudolf Kirchschläger, Presidente Federal de la República de Austria.”. www.boe.es. Pristupljeno 2022-05-02.
- ^ „BOE.es - BOE-A-1979-24283 Real Decreto 2381/1979, de 3 de octubre, por el que se concede el Collar de la Real y Muy Distinguida Orden de Carlos III al excelentísimo señor Rudolf Kirchschläger, Presidente Federal de la República de Austria.”. www.boe.es. Pristupljeno 2022-05-02.
- ^ „ENTIDADES ESTRANGEIRAS AGRACIADAS COM ORDENS PORTUGUESAS - Página Oficial das Ordens Honoríficas Portuguesas”. www.ordens.presidencia.pt. Pristupljeno 2022-05-02.
- ^ a b Acta Apostolicae Sedis (na jeziku: engleski), 2022-01-16, Pristupljeno 2022-05-02
- ^ www.fg.cz, 2022, FG Forrest, a s. „FG Forrest”. FG Forrest (na jeziku: češki). Pristupljeno 2022-05-02.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kirchschläger, Rudolf (1980). Der Friede beginnt im eigenen Haus. Gedanken über Österreich. Vienna: Molden. ISBN 3-217-01070-1.
- Rudolf Kirchschläger, Ethik und Außenpolitik Hans Köchler (ed.), Philosophie und Politik. Dokumentation eines interdisziplinären Seminars. Innsbruck: Arbeitsgemeinschaft für Wissenschaft und Politik, pp. 69–74 (1973)
- Alois Mock, Herbert Schambeck (Hrsg.): Verantwortung in unserer Zeit. Festschrift für Rudolf Kirchschläger. Österreichische Staatsdruckerei, 1990.
- Rabl, Erich: Rudolf Kirchschläger (1915-2000), Jurist, Diplomat, Außenminister und Bundespräsident. In: Harald Hitz, Franz Pötscher, Erich Rabl, Thomas Winkelbauer (Hg.): Waldviertler Biographien, Bd. 3, Horn (Waldviertler Heimatbund) 2010, S. 399–428. ISBN 3-900708-26-6.
- Schenz, Marco: Bundespräsident Rudolf Kirchschläger. Böhlau-Verlag, Wien. 1984. ISBN 3-205-07249-9.
- Borys Jaminskyj (Autor), Karl Schleinzer, Bruno Kreisky, Hannes Androsch, Rudolf Sallinger, Friedrich Peter, Anton Benya (Hrsg.): Der Weg in die Hofburg – Dr. Rudolf Kirchschläger. Astor, Wien. 1975. ISBN 3-900277-00-1.