SU-85
SU-85 | |
---|---|
| |
Osnovne karakteristike | |
Zemlja porekla | SSSR |
Namena | lovac tenkova |
Početak proizvodnje | 1943. |
Broj primeraka | 2.660[1] |
Brzina na putu | 55 km/h |
Dimenzije i masa | |
Dužina | 8.15 m |
Širina | 3 m |
Visina | 2.45 m |
Težina | 29.2 t |
Oprema | |
Glavno naoružanje | PT top od 85 mm |
Sporedno naoružanje | nema |
Oklop | 45 mm |
Snaga (KS) | 500 KS |
Posada | |
Posada | 4 |
SU-85 je sovjetski samohodni protiv-tenkovski top iz Drugog svetskog rata.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Pojava nemačkog tenka Tigar dovela do potrebe za specijalizovanim protiv-tenkovskim vozilima, što SU-122 i SU-76 nisu mogli da ispune. Već u maju 1943. počelo je naoružavanje SU-122 PT topom od 85 mm i tako je nastalo novo vozilo - SU-85. Do marta 1944. proizvedeno je 2.660 primeraka, kada je zamenjen moćnijim SU-100.[1]
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
SU-85 se sastojao od šasije T-34 na kojoj je podignut fiksiran zaklon u koji je ubačen protiv-tenkovski top D-5S kalibra 85 mm, što ga je činilo efikasnim lovcem tenkova. Za razliku od prethodnika, SU-122, posada je imala 4 člana : sastojala se od vozača i nišandžije (iza njega) na levoj strani, komandira na desnoj, i jednog punioca pozadi. Vozilo je imalo 48 metaka za top, a nije bilo sporednog oružja (mitraljeza). Prelazna verzija prema moćnijem lovcu tenkova SU-100 bio je SU-85M: nova šasija SU-100 provizorno naoružana topom D-5S u nedostatku novih PT topova kalibra 100 mm. Veća šasija mogla je da ponese više municije za top (60 metaka).[1]
U borbi[uredi | uredi izvor]
SU-85 prvi put je primenjen u borbi septembra 1943. pri forsiranju Dnjepra, i ubrzo je postao popularan zbog sposobnosti da uništi svaki postojeći nemački tenk u dometu.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ness, Leland (2002). Jane's-World War II Tanks And Fighting Vehicles-The Complete Guide. London: HarperCollinsPublishers. str. 158—168. ISBN 978-000711228-9.