Svetosavski nacionalizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveti Sava i znameniti Srbi

Svetosavski nacionalizam je desna politička ideologija koja predstavlja spoj srpskog nacionalizma i pravoslavnog klerikalizma.

Ova ideologija je nastala 1930-ih godina u Kraljevini Jugoslaviji. Njenim najzačajnijim ideolozima se smatraju pravoslavni episkop Nikolaj Velimirović i srpski političar Dimitrije Ljotić. Pobedom komunizma nakon Drugog svetskog rata ova ideologija je potisnuta iz javnog života. Svetosavski nacionalizam je od 1990-ih ponovo prisutan na političkoj sceni Srbije, a zastupaju ga neke desničarske organizacije (Otačastveni pokret Obraz, Sveti Justin, Dveri srpske[traži se izvor]...) i pojedinci unutar Srpske pravoslavne crkve.

Svetosavski nacionalisti se zalažu za „bogoljublje“, „viteštvo“, „sabornost“ i za uspostavljanje srpske pravoslavne države na prostoru od „Kupe do Vardara i od Dunava do Jadranskog mora“. Pristalice ove ideologije odbacuju zapadnu kulturu, demokratiju, liberalizam, republikanske vrednosti i ekumenski dijalog.[traži se izvor]

Antisemitizam[uredi | uredi izvor]

Među pojedinim ideolozima ove ideologije je takođe izražen antisemitizam. Tako je Nikolaj Velimirović u knjizi „Kroz tamnički prozor“, napisanoj tokom tromjesečnog zarobljeništva u koncentracionom logoru Dahau, za rat optužio sve nehrišćanske ideologije Evrope, poput: demokratije, komunizma, socijalizma, ateizma i vjerske tolerancije. U osnovi ovih pojava Velimirović vidi jevrejsko djelovanje:

To Evropa ne zna [...] Ona ništa ne zna osim onog što joj Židovi pruže kao znanje. Ona ništa ne veruje osim onog što joj Židovi zapovede da veruje. Ona ne ume ništa da ceni kao vrednost dok joj Židovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti [...] Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopštu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihova đavola. Za čuđenje je da su se Evropejci, potpuno predali Židovima, tako da židovskom glavom misle, židovske programe primaju, židovsko hristoborstvo usvajaju, židovske laži kao istine primaju, židovska gesla kao svoja primaju, po židovskom putu hode i židovskim ciljevima služe.

Oni su se pokazali gori protivnici Božji negoli neznabožac Pilat, jer su u jarosti zlobe svoje izrekli onu strašnu reč: "Krv Njegova na nas i našu decu!" Tako je nevina krv postala bič koji ih goni kao stoku kroz vekove iz zemlje u zemlju, i kao oganj koji sagoreva sva njihova slagališta spletki protiv Hrista. Jer tako ih uči đavo, otac njihov

Godine 1935. Nikolaj Velimirović je održao predavanje u Beogradu pod naslovom „Nacionalizam Svetog Save“. U tom izlaganju izneo je tvrdnju da su pokušaji Adolfa Hitlera o nemačkoj nacionalnoj crkvi slične idejama Svetog Save o narodnoj veri i crkvi:[1][1]

Ipak se mora odati priznanje sadašnjem nemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u 20. veku on je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju.

[2]

Antifašizam[uredi | uredi izvor]

Drugi glavni ideolog Svetosavskog nacionalizma i Svetosavlja Sveti Justin Ćelijski u svojim besedama je iskazivao jake antifašističke stavove, kako pre tako i nakon završetka Drugog svetskog rata. Najbolji primer je njegova beseda „O borbi svetosavskog pokreta nekad i sad” za vreme Konkordatske krize:


[3]

U besedi na Cveti 1965. godine u manastiru Ćelije, Ava Justin Ćelijski je Adolfa Hitlera i Napoleona Bonapartu svrstao među najveće zločince, osvajače i masovne ubice u ljudskoj istoriji, i naglasio kako su ništavni u odnosu na Isusa Hrista:


[4]

U prazničnoj besedi na Vavedenje Svete Djeve Marije 1966. godine u manastiru Ćelije, Sveti Justin je Adolfa Hitlera svrstao među najveće neprijatelje pravoslavne crkve i pravoslavlja:


[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]