Svetost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Svetost opisuje nešto što je posvećeno ili izdvojeno za službu ili obožavanje božanstva;[1] smatra se dostojnim duhovnog poštovanja ili odanosti; ili izaziva strahopoštovanje ili naklonost među vjernicima. Svojstvo se često pripisuje predmetima („sveti artefakt” koji se duboko poštuje i blagoslovi) ili mjesto („sveto mjesto”).

Francuski sociolog Emil Dirkem smatrao je dihotomiju između svetog i profanog središnjom karakteristikom religije: „religija je jedinstven sistem vjerovanja i prakse koji se odnose na svete stvari, tj. stvari odvojene i zabranjene.”[2] U Dirkemovoj teoriji, svetost predstavlja interesne skupine, posebno jedinstvo, koji su oličeno u simbolima svetih skupina, ili korišćenjem timskog rada radi izvlačenja iz nevolje. Profano, s druge strane, uključuje svakodnevne pojedinačne brige.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Reč sacred potiče od latinske reči sacer, koja se odnosi na ono što je 'osveštano, posvećeno' ili 'očišćeno' bogovima ili bilo čemu što je u njihovoj moći, kao i sacerdotes.[3]

U akademiji[uredi | uredi izvor]

Hierologija[uredi | uredi izvor]

Hijerologija (grčki: ιερος, hieros, 'sveto', + -logija) je proučavanje svete literaturre ili predanja.[4][5] Koncept i termin je 2002. razvio ruski istoričar umetnosti i vizantinista Aleksej Lidov.[6]

Istorija religija[uredi | uredi izvor]

Analizirajući dijalektiku svetog, Mirča Elijade ističe da religiju ne treba tumačiti samo kao „veru u božanstva“, već kao „iskustvo svetog“.[7] Sveto je predstavljeno u odnosu na profano;[8] odnos svetog i profanog nije izraz suprotnosti, već komplementarnosti, jer se profano posmatra kao hijerofanija.[9]

Sociologija[uredi | uredi izvor]

Francuski sociolog Emil Dirkem smatrao je dihotomiju između svetog i profanog centralnom karakteristikom religije: „religija je jedinstven sistem verovanja i prakse koji se odnose na svete stvari, to jest, stvari odvojene i zabranjene.“[10] U Dirkemovoj teoriji, sveto je predstavljalo interese grupe, posebno jedinstvo, koji su bili oličeni u simbolima svete grupe, ili totemima. Profano je, s druge strane, uključivalo svakodnevne individualne brige. Dirkem je eksplicitno naveo da dihotomija sveto/profano nije ekvivalentna dobru/zlu. Sveto može biti dobro ili zlo, i profano može biti i jedno i drugo.[11]

U religiji[uredi | uredi izvor]

Indijske religije[uredi | uredi izvor]

Religija indijskog porekla, odnosno hinduizam i njegovi izdanci budizam, džainizam i sikizam, imaju koncept poštovanja i očuvanja ekologije i životne sredine tretirajući različite objekte kao svete, kao što su reke, drveće, šume ili gajevi, planine, itd.

Hinduizam[uredi | uredi izvor]

Svete reke i njihovo poštovanje su fenomen koji se nalazi u nekoliko religija, posebno u religijama koje imaju ekološko verovanje kao srž svoje religije. Na primer, religije indijskog porekla (budizam, hinduizam, džainizam i sikizam) poštuju i čuvaju gajeve, drveće, planine i reke kao svete. Među najsvetijim rekama u hinduizmu su Gang,[12] Jamuna,[13][14] Sarasvati[15] reke na kojima su cvetale rigvedske reke. Vede i Gita, najsvetiji od hinduističkih tekstova, napisani su na obalama reke Sarasvati koji su kodifikovani tokom kraljevstva Kuru u današnjoj Harijani. Među drugim sekundarnim svetim rekama hinduizma su Narmada[16] i mnoge druge.

Među svetim planinama, najsvetije među njima su planina Kajlaš[17] (na Tibetu), Nanda Devi, planine Čar Dam i planina Amarnat, planina Gangotri. Planina Jamunotri, planina Sarasvotri (poreklo reke Sarasvati), brdo Dosi itd.

Abrahamske religije[uredi | uredi izvor]

Veslijanski pogledi[uredi | uredi izvor]

U Veslijanskoj teologiji metodizma svetost je dobila sekundarno značenje preoblikovanja ličnosti kroz celokupno osvećenje.[18] Ona se shvata kao čistota srca koja se javlja u drugom definitivnom trenutnom delu.[19] Izraz duguje svoje poreklo Džonu Vesliju, koji je naglasio „svetost iz Svetih pisama“, kao i hrišćansko savršenstvo.

Judaizam[uredi | uredi izvor]

Hebrejska reč kodeš (hebr. קֹדֶשׁ) se u Tori koristi za označavanje 'razdvojenosti' i 'različitosti' kao što se nalazi u jevrejskoj ceremoniji venčanja gde muž kaže svojoj budućoj ženi: „Posvećena si meni po zakonu Mojsijevom i Izraelovom“ (hebr. את מקדשת לי כדת משה וישראל). Na hebrejskom, svetost ima konotaciju jedinstva i transparentnosti kao u primeru jevrejskog braka, gde se muž i žena vide kao jedno u skladu sa Postankom 2:24. Kodeš se takođe obično prevodi kao 'svetost' i 'sakralnost'.[20] Tora opisuje aronitske sveštenike i levite kao izabrane od Boga da obavljaju hramske službe; oni se takođe nazivaju „svetim“.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Definition of SACRED”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). 25. 6. 2023. Pristupljeno 16. 10. 2022. 
  2. ^ Durkheim, Émile; Lodahl, Michael (1915). The Elementary Forms of the Religious Life. A Study in Religious Sociology ... Translated from the French by J.W. Swain (na jeziku: engleski). London. str. 47. Pristupljeno 16. 10. 2022. 
  3. ^ Stormonth, James, and Philip Henry Phelp, eds. 1895. "Sacred." In A Dictionary of the English Language. Blackwood & sons p. 883.
  4. ^ "hierology." Dictionary.com.
  5. ^ "hierology." Oxford Dictionary Online.
  6. ^ A. Lidov. "Hierotopy. The creation of sacred spaces as a form of creativity and subject of cultural history" in Hierotopy. Creation of Sacred Spaces in Byzantium and Medieval Russia, ed. A.Lidov, Moscow: Progress-Tradition, 2006, pp. 32-58
  7. ^ Altizer, Thomas J. J. 1968. Mircea Eliade and the Dialectic of the Sacred. Mircea Eliade and the Dialectic of the Sacred. Philadelphia: The Westminster Press. 1975. ISBN 978-083-7171-96-8. 
  8. ^ Eliade, Mircea. 1987. The Sacred and the Profane: The Nature of Religion, translated by W. R. Trask. San Diego: Harcourt Brace Jovanovich, Inc. Eliade, Mircea (1959). The Sacred and the Profane: The Nature of Religion. Houghton Mifflin Harcourt. ISBN 978-0156-79201-1. 
  9. ^ Iţu, Mircia. 2006. Mircea Eliade. Bucharest: Editura Fundaţiei România de Mâine. Itu, Mircea (2006). Mircea Eliade. Ed. Fundaţiei "România de Mâine". str. 35. ISBN 973-725-715-4. .
  10. ^ Durkheim, Émile. 1915. The Elementary Forms of the Religious Life. London: George Allen & Unwin. Oord, Thomas Jay; Lodahl, Michael (2005). Relational Holiness: Responding to the Call of Love. Foundry. str. 47. ISBN 978-0-8341-2182-9. 
  11. ^ Pals, Daniel. 1996. Seven Theories of Religion. Seven Theories of Religion. New York: Oxford University Press. 1996. str. 99. ISBN 0-19-508725-9. 
  12. ^ Alter, Stephen (2001), Sacred Waters: A Pilgrimage Up the Ganges River to the Source of Hindu Culture, Houghton Mifflin Harcourt Trade & Reference Publishers, ISBN 978-0-15-100585-7, Pristupljeno 30. 7. 2013 
  13. ^ Jain, Sharad K.; Agarwal, Pushpendra K.; Vijay P. Singh (2007). Hydrology and water resources of India—Volume 57 of Water science and technology library. Springer. str. 344—354. ISBN 978-1-4020-5179-1. 
  14. ^ Hoiberg, Dale (2000). Students' Britannica India, Volumes 1-5. Popular Prakashan. str. 290—291. ISBN 0-85229-760-2. 
  15. ^ „Sarasvati | Hindu deity”. Encyclopedia Britannica. 
  16. ^ „Narmadāparikramā – Circumambulation of the Narmadā River”. Brill. Arhivirano iz originala 17. 9. 2013. g. Pristupljeno 2014-03-03. 
  17. ^ Snelling, John (1990). The Sacred Mountain: Travellers and Pilgrims at Mount Kailas in Western Tibet and the Great Universal Symbol of the Sacred Mountain (1st izd.). London and The Hague: East-West Publications. str. 39, 33, 35, 225, 280, 353, 362—363, 377—378. ISBN 0-85692-173-4. 
  18. ^ Metz, Donald (2004). Studies in Biblical Holiness. The Foundry Publishing. ISBN 978-0-8341-3896-4. OCLC 1120694694. 
  19. ^ „Beliefs”. God's Missionary Church, Inc. (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-01-23. 
  20. ^ Blue Letter Bible. „H6944 - qodesh - Strong's Hebrew Lexicon (HNV).”. Pristupljeno 28. 6. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]