Svetost
Svetost opisuje nešto što je posvećeno ili izdvojeno za službu ili obožavanje božanstva;[1] smatra se dostojnim duhovnog poštovanja ili odanosti; ili izaziva strahopoštovanje ili naklonost među vjernicima. Svojstvo se često pripisuje predmetima („sveti artefakt” koji se duboko poštuje i blagoslovi) ili mjesto („sveto mjesto”).
Francuski sociolog Emil Dirkem smatrao je dihotomiju između svetog i profanog središnjom karakteristikom religije: „religija je jedinstven sistem vjerovanja i prakse koji se odnose na svete stvari, tj. stvari odvojene i zabranjene.”[2] U Dirkemovoj teoriji, svetost predstavlja interesne skupine, posebno jedinstvo, koji su oličeno u simbolima svetih skupina, ili korišćenjem timskog rada radi izvlačenja iz nevolje. Profano, s druge strane, uključuje svakodnevne pojedinačne brige.
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Reč sacred potiče od latinske reči sacer, koja se odnosi na ono što je 'osveštano, posvećeno' ili 'očišćeno' bogovima ili bilo čemu što je u njihovoj moći, kao i sacerdotes.[3]
U akademiji[uredi | uredi izvor]
Hierologija[uredi | uredi izvor]
Hijerologija (grčki: ιερος, hieros, 'sveto', + -logija) je proučavanje svete literaturre ili predanja.[4][5] Koncept i termin je 2002. razvio ruski istoričar umetnosti i vizantinista Aleksej Lidov.[6]
Istorija religija[uredi | uredi izvor]
Analizirajući dijalektiku svetog, Mirča Elijade ističe da religiju ne treba tumačiti samo kao „veru u božanstva“, već kao „iskustvo svetog“.[7] Sveto je predstavljeno u odnosu na profano;[8] odnos svetog i profanog nije izraz suprotnosti, već komplementarnosti, jer se profano posmatra kao hijerofanija.[9]
Sociologija[uredi | uredi izvor]
Francuski sociolog Emil Dirkem smatrao je dihotomiju između svetog i profanog centralnom karakteristikom religije: „religija je jedinstven sistem verovanja i prakse koji se odnose na svete stvari, to jest, stvari odvojene i zabranjene.“[10] U Dirkemovoj teoriji, sveto je predstavljalo interese grupe, posebno jedinstvo, koji su bili oličeni u simbolima svete grupe, ili totemima. Profano je, s druge strane, uključivalo svakodnevne individualne brige. Dirkem je eksplicitno naveo da dihotomija sveto/profano nije ekvivalentna dobru/zlu. Sveto može biti dobro ili zlo, i profano može biti i jedno i drugo.[11]
U religiji[uredi | uredi izvor]
Indijske religije[uredi | uredi izvor]
Religija indijskog porekla, odnosno hinduizam i njegovi izdanci budizam, džainizam i sikizam, imaju koncept poštovanja i očuvanja ekologije i životne sredine tretirajući različite objekte kao svete, kao što su reke, drveće, šume ili gajevi, planine, itd.
Hinduizam[uredi | uredi izvor]
Svete reke i njihovo poštovanje su fenomen koji se nalazi u nekoliko religija, posebno u religijama koje imaju ekološko verovanje kao srž svoje religije. Na primer, religije indijskog porekla (budizam, hinduizam, džainizam i sikizam) poštuju i čuvaju gajeve, drveće, planine i reke kao svete. Među najsvetijim rekama u hinduizmu su Gang,[12] Jamuna,[13][14] Sarasvati[15] reke na kojima su cvetale rigvedske reke. Vede i Gita, najsvetiji od hinduističkih tekstova, napisani su na obalama reke Sarasvati koji su kodifikovani tokom kraljevstva Kuru u današnjoj Harijani. Među drugim sekundarnim svetim rekama hinduizma su Narmada[16] i mnoge druge.
Među svetim planinama, najsvetije među njima su planina Kajlaš[17] (na Tibetu), Nanda Devi, planine Čar Dam i planina Amarnat, planina Gangotri. Planina Jamunotri, planina Sarasvotri (poreklo reke Sarasvati), brdo Dosi itd.
Abrahamske religije[uredi | uredi izvor]
Veslijanski pogledi[uredi | uredi izvor]
U Veslijanskoj teologiji metodizma svetost je dobila sekundarno značenje preoblikovanja ličnosti kroz celokupno osvećenje.[18] Ona se shvata kao čistota srca koja se javlja u drugom definitivnom trenutnom delu.[19] Izraz duguje svoje poreklo Džonu Vesliju, koji je naglasio „svetost iz Svetih pisama“, kao i hrišćansko savršenstvo.
Judaizam[uredi | uredi izvor]
Hebrejska reč kodeš (hebr. קֹדֶשׁ) se u Tori koristi za označavanje 'razdvojenosti' i 'različitosti' kao što se nalazi u jevrejskoj ceremoniji venčanja gde muž kaže svojoj budućoj ženi: „Posvećena si meni po zakonu Mojsijevom i Izraelovom“ (hebr. את מקדשת לי כדת משה וישראל). Na hebrejskom, svetost ima konotaciju jedinstva i transparentnosti kao u primeru jevrejskog braka, gde se muž i žena vide kao jedno u skladu sa Postankom 2:24. Kodeš se takođe obično prevodi kao 'svetost' i 'sakralnost'.[20] Tora opisuje aronitske sveštenike i levite kao izabrane od Boga da obavljaju hramske službe; oni se takođe nazivaju „svetim“.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Definition of SACRED”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). 25. 6. 2023. Pristupljeno 16. 10. 2022.
- ^ Durkheim, Émile; Lodahl, Michael (1915). The Elementary Forms of the Religious Life. A Study in Religious Sociology ... Translated from the French by J.W. Swain (na jeziku: engleski). London. str. 47. Pristupljeno 16. 10. 2022.
- ^ Stormonth, James, and Philip Henry Phelp, eds. 1895. "Sacred." In A Dictionary of the English Language. Blackwood & sons p. 883.
- ^ "hierology." Dictionary.com.
- ^ "hierology." Oxford Dictionary Online.
- ^ A. Lidov. "Hierotopy. The creation of sacred spaces as a form of creativity and subject of cultural history" in Hierotopy. Creation of Sacred Spaces in Byzantium and Medieval Russia, ed. A.Lidov, Moscow: Progress-Tradition, 2006, pp. 32-58
- ^ Altizer, Thomas J. J. 1968. Mircea Eliade and the Dialectic of the Sacred. Mircea Eliade and the Dialectic of the Sacred. Philadelphia: The Westminster Press. 1975. ISBN 978-083-7171-96-8.
- ^ Eliade, Mircea. 1987. The Sacred and the Profane: The Nature of Religion, translated by W. R. Trask. San Diego: Harcourt Brace Jovanovich, Inc. Eliade, Mircea (1959). The Sacred and the Profane: The Nature of Religion. Houghton Mifflin Harcourt. ISBN 978-0156-79201-1.
- ^ Iţu, Mircia. 2006. Mircea Eliade. Bucharest: Editura Fundaţiei România de Mâine. Itu, Mircea (2006). Mircea Eliade. Ed. Fundaţiei "România de Mâine". str. 35. ISBN 973-725-715-4..
- ^ Durkheim, Émile. 1915. The Elementary Forms of the Religious Life. London: George Allen & Unwin. Oord, Thomas Jay; Lodahl, Michael (2005). Relational Holiness: Responding to the Call of Love. Foundry. str. 47. ISBN 978-0-8341-2182-9.
- ^ Pals, Daniel. 1996. Seven Theories of Religion. Seven Theories of Religion. New York: Oxford University Press. 1996. str. 99. ISBN 0-19-508725-9.
- ^ Alter, Stephen (2001), Sacred Waters: A Pilgrimage Up the Ganges River to the Source of Hindu Culture, Houghton Mifflin Harcourt Trade & Reference Publishers, ISBN 978-0-15-100585-7, Pristupljeno 30. 7. 2013
- ^ Jain, Sharad K.; Agarwal, Pushpendra K.; Vijay P. Singh (2007). Hydrology and water resources of India—Volume 57 of Water science and technology library. Springer. str. 344—354. ISBN 978-1-4020-5179-1.
- ^ Hoiberg, Dale (2000). Students' Britannica India, Volumes 1-5. Popular Prakashan. str. 290—291. ISBN 0-85229-760-2.
- ^ „Sarasvati | Hindu deity”. Encyclopedia Britannica.
- ^ „Narmadāparikramā – Circumambulation of the Narmadā River”. Brill. Arhivirano iz originala 17. 9. 2013. g. Pristupljeno 2014-03-03.
- ^ Snelling, John (1990). The Sacred Mountain: Travellers and Pilgrims at Mount Kailas in Western Tibet and the Great Universal Symbol of the Sacred Mountain (1st izd.). London and The Hague: East-West Publications. str. 39, 33, 35, 225, 280, 353, 362—363, 377—378. ISBN 0-85692-173-4.
- ^ Metz, Donald (2004). Studies in Biblical Holiness. The Foundry Publishing. ISBN 978-0-8341-3896-4. OCLC 1120694694.
- ^ „Beliefs”. God's Missionary Church, Inc. (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-01-23.
- ^ Blue Letter Bible. „H6944 - qodesh - Strong's Hebrew Lexicon (HNV).”. Pristupljeno 28. 6. 2016.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Durkheim, Emile (1915) The Elementary Forms of the Religious Life. London: George Allen & Unwin (originally published 1915, English translation 1915).
- Eliade, Mircea (1957) The Sacred and the Profane: The Nature of Religion. Translated by Willard R. Trask. (New York: Harcourt, Brace & World).
- Thomas Jay Oord and Michael Lodahl (2006) Relational Holiness: Responding to the Call of Love. Kansas City, Missouri: Beacon Hill. ISBN 978-0-8341-2182-9
- Pals, Daniel (1996) Seven Theories of Religion. New York: Oxford University Press. US ISBN 0-19-508725-9 (pbk).
- Sharpe, Eric J. (1986) Comparative Religion: A History, 2nd ed., (London: Duckworth, 1986/La Salle: Open Court). US ISBN 0-8126-9041-9.
- Hierotopy. Christian Sacred Spaces. Cambridge Dictionary of Christianity. Cambridge, 2010, pp. 512–515 (see bibliography in [1])
- Hierotopy: The Creation of sacred spaces in Byzantium and medieval Russia, ed. A. Lidov. Moscow: Indrik, 2006 [2]
- New Jerusalems: Hierotopy and iconography of sacred spaces, ed. A. Lidov. Moscow: Indrik, 2009,910 pp. [3]
- A. Lidov. Hierotopy: Spatial Icons and Image-Paradigms in Byzantine Culture, Moscow: Theoria, 2009, 352 pp.
- Bissera V. Pentcheva. The Sensual Icon. Space, Ritual, and the Senses in Byzantium, Pennstate Press, 2009. abstractsample chapter
- Holy Water in the Hierotopy and Iconography of the Christian World. Moscow: Theoria, 2017, 760 pp.
- Ernest Gellner, Postmodernism, Reason and Religion (1992)
- Mircea Eliade, Patterns in Comparative Religion (1993)
- Tipton, Steven (1981). „Reviewed work: The Decline of the Sacred in Industrial Society, S. S. Acquaviva, Patricia Lipscomb”. The Journal of Religion. 61 (3): 341—343. JSTOR 1202830. doi:10.1086/486887.).
- Bakhtin, Mikhail. [1941] 1993 Rabelais and His World, translated by H. Iswolsky. Bloomington: Indiana University Press.
- Barber, C. Renate (1965). „34. Sacred and Profane: Some Thoughts on the Folk-Urban Continuum of This Dichotomy”. Man. 65: 45—46. JSTOR 2797525. doi:10.2307/2797525.
- Colpe, Carsten. "The Sacred and the Profane," translated by R. M. Stockman. In the Encyclopedia of Religion. via Encyclopedia.com.
- Durkheim, Emile. 1912. The Elementary Forms of the Religious Life,
- [1915] 1965, translated by Joseph Swain. The Free Press: ISBN 0-02-908010-X
- 1995, translated by Karen E. Fields. The Free Press: ISBN 0-02-907937-3
- Eliade, Mircea. 1957. The Sacred and the Profane: The Nature of Religion, translated by W. R. Trask. New York: Harcourt Brace & World.
- Pals, Daniel. 1996. Seven Theories of Religion. New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-508725-9 (pbk).
- Shifting Cultivation, Sacred Groves and Conflicts in Colonial Forest Policy in the Western Ghats. M. D. Subash Chandran; Chapter Twenty-two. PDF [4]
- Cultural and ecological dimensions of sacred groves in india By Kailash C. Malhotra, Yogesh Gokhale, Sudipto Chatterjee, Sanjeev Srivastava. Indian National Science Academy, New Delhi & Indira Gandhi Rashtriya Manav Sangrahalaya, Bhopal; June, 2001. Published by: Indian National Science Academy, Bhopal. Printed at : Nirmal Vijay Printer, New Delhi. PDF [5]
- Sacred Groves Of India : An Annotated Bibliography; By Kailash C. Malhotra, Yogesh Gokhale, Ketaki Das. INDIAN NATIONAL SCIENCE ACADEMY AND DEVELOPMENT ALLIANCE; © Development Alliance, New Delhi (www.dev-alliance.com); August, 2001. PDF [6]
- Sacred Groves Sources Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. mart 2017); ENVIS; C.P.R. Environmental Education Centre is a Centre of Excellence of the Ministry of Environment and Forests, Government of India.
- ENVIS Centre on Conservation of Ecological Heritage and Sacred Sights of India Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. januar 2019); ENVIS; C.P.R. Environmental Education Centre is a Centre of Excellence of the Ministry of Environment and Forests, Government of India. Home page [7] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. januar 2019)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- The Sacred and the Profane by Carsten Colpe (Encyclopedia of Religion)