Sefkerin

Koordinate: 45° 00′ 18″ S; 20° 29′ 00″ I / 45.00491° S; 20.48333° I / 45.00491; 20.48333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sefkerin
Pravoslavna crkva u Sefkerinu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaOpovo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.522
 — gustina71/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 00′ 18″ S; 20° 29′ 00″ I / 45.00491° S; 20.48333° I / 45.00491; 20.48333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina77 m
Površina35,5 km2
Sefkerin na karti Srbije
Sefkerin
Sefkerin
Sefkerin na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26203
Pozivni broj013
Registarska oznakaPA

Sefkerin je naselje u opštini Opovo, u Južnobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 2522 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sefkerin — Prvi put se pominje u Kruševskom pomeniku. Za vreme turske uprave potpadao je pod Pančevačku nahiju, odnosno Pančevački sandžak. Od 1742. godine bio je ili direktno pod Pančevom, ili u sastavu pančevačkog procesa sve do 1767/1768. godine kad je konačno zavojačen i pridodat dvanaestom nemačko-banatskom puku u koje je ostao sve do 1773, a i kasnije do 1872.

"Sevkerin" je 1764. godine pravoslavna parohija u Bokanskom protoprezviratu.[1] Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto pripada Pančevačkom distriktu. Selo ima militarski karakter a stanovnici su Srbi.[2] Kasnije, u XVIII veku Sefkerin je bio u sastavu pančevačkog protopijata Temišvarske eparhije. Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir u mestu su bila dva sveštenika. Parosi, pop Petar Živanović (rukop. 1797) i pop Mihail Popović (iz Karavlaške; 1762) su se razlikovali po poznavanju jezika. Pop Petar je bio Srbin koji je znao srpski i rumunski jezik, a pop Mihail iako bi se reklo (sudeći po imenu i prezumenu) da je i on Srbin, znao je samo rumunski jezik.[3] Rumuni u Sefkerinu su se u drugoj polovini 19. veka crkveno-školski delili sa Srbima.

Paroh u Sefkerinu Georgije Šupica je imao visoko obrazovanje i bavio se pisanjem i prevođenjem. Objavio je početkom 1854. godine knjigu o austrijskom vojskovođi grofu Radeckom, feldmaršalu. Sav prihod od knjige autor je namenio "Radeckovom zavodu invalida" u Beču.[4] Sledeće 1855. godine autor Šupica je preko vojne vlasti poklonio primerak knjige lično austrijskom caru. Car se zahvalio na poklonu i poslao u Sefkerin zlatnu medalju zvanu "viribus unitis",[5] tešku 12 karata.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Sefkerin živi 2104 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,2 godina (38,8 kod muškaraca i 41,7 kod žena). U naselju ima 829 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,17.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 3.035
1953. 3.134
1961. 3.028
1971. 2.837
1981. 2.836
1991. 2.717 2.706
2002. 2.627 2.715
2011. 2.522
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
2.279 86,75%
Rumuni
  
170 6,47%
Makedonci
  
36 1,37%
Jugosloveni
  
36 1,37%
Romi
  
24 0,91%
Mađari
  
15 0,57%
Slovaci
  
6 0,22%
Hrvati
  
5 0,19%
Rusi
  
3 0,11%
Muslimani
  
2 0,07%
Ukrajinci
  
1 0,03%
Rusini
  
1 0,03%
Bugari
  
1 0,03%
nepoznato
  
10 0,38%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Srpski sion", Sremski Karlovci 1905.
  2. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  3. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.
  4. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1854. godine
  5. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1855. godine
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]