Simo Krunić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Simo Krunić
Lični podaci
Puno ime Simo Krunić
Datum rođenja (1967-01-13)13. januar 1967.(57 god.)
Mesto rođenja Sarajevo, SFRJ
Pozicija trener
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1987 Sarajevo 3 (0)
1988 Famos Hrasnica 12 (1)
1988—1992 Željezničar 50 (2)
1992—1994 OFK Beograd 59 (0)
1994—1996 Atletiko Marbelja 44 (3)
1996 Pohang Atoms 6 (2)
1996—1997 Čukarički Stankom 8 (0)
1997—1998 Larisa 32 (4)
1998—2000 ILTEKS Kalohori 47 (2)
2000 Panetolikos 15 (3)
Trenerska karijera
Njegoš Lovćenac
2006 SCG do 21 (pomoćnik)
2006—2007 BASK
2006—2007 Srbija (pomoćnik)
2008 Željezničar
2009 OFK Beograd
2010 Čukarički
2011 Inđija
2011—2013 Jagodina
2013 Dalijan
2014—2015 Jagodina
2017—2018 Radnik Surdulica
2018—2019 Čukarički
2019 Srbija (pomoćnik)
2019 Radnički Niš
2019—2020 Radnik Surdulica
2022 Radnik Surdulica
2023— OFK Beograd
* Datum aktuelizovanja: 23. februar 2023.

Simo Krunić (Sarajevo, 13. januar 1967) je bivši srpski fudbaler, a sadašnji fudbalski trener.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Krunić je igrao za Sarajevo i Željezničar,[1] a zbog rata je 1992. došao u Srbiju i zaigrao za OFK Beograd.[2] Posle dve sezone u klubu, 1994. godine prelazi u španskog drugoligaša Atletiko Marbelju, gde mu je trener bio Dragoslav Šekularac.[3] Posle Marbelje je otišao u Južnu Koreju, gde je igrao za Pohang Atoms sa kojim je osvojio kup Južne Koreje 1996. godine. Zatim se vratio u Jugoslaviju i nastupao za beogradski Čukarički Stankom, a 1997. godine je otišao u Grčku gde je nastupao za Larisu, ILTEKS Kalohori i Panetolikos.[1]

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Trenersku karijeru je započeo u omladinskoj školi OFK Beograda, gde je bio i pomoćni trener.[4] Samostalnu trenersku karijeru je počeo u Njegošu iz Lovćenca.[5][4] Bio je i pomoćnik selektoru mlade reprezentacije SCG Dragomiru Okuki na Evropskom prvenstvu za mlade 2006. u Portugalu.[4][6] Takođe je bio pomoćnik selektoru seniorske reprezentacije Srbije Havijeru Klementeu u kvalifikacijama za EP 2008.[4]

U sezoni 2006/07. je vodio BASK u Prvoj ligi Srbije. U januaru 2008. godine je preuzeo sarajevski Željezničar,[7] sa kojim je na kraju sezone 2007/08. završio na devetom mestu prvenstva BiH.[8] U jesenjem delu sezone 2008/09. Željo je pod Krunićevom trenerskom palicom zauzeo osmo mesto sa 14 bodova manje od jesenjeg prvaka Zrinjskog i deset više od, u to vreme, poslednjeplasiranog Veleža.[9] Napustio je klub u decembru 2008.

U aprilu 2009. je preuzeo OFK Beograd.[10][9] Uspeo je da na kraju sezone 2008/09. obezbedi opstanak ekipi OFK Beograda, nakon što je u poslednjoj i odlučujućoj utakmici savladao Banat (2:1) na Omladinskom stadionu.[11][12] U februaru 2010. je preuzeo Čukarički koji se u tom momentu nalazio na poslednjem mestu Superlige.[13] Kao i sa OFK Beogradom, Krunić je i sa ekipom Čukaričkog uspeo da obezbedi opstanak. Klub je tada bio u lošoj finansijskoj situaciji pa je Krunić u avgustu 2010. podneo ostavku na mesto trenera.[14]

U aprilu 2011. je preuzeo Inđiju,[1] ali sa ovim klubom nije uspeo da sačuva superligaški status.[15]

U junu 2011. Krunić je preuzeo ekipu Jagodine.[5] Vodio je ovaj klub u naredne dve sezone. Fudbaleri Jagodine pod Krunićevim vođstvom ostvarili su najveće uspehe u istoriji kluba. Osvojili su trofej Kupa Srbije 2013. godine,[16] i igrali kvalifikacije za Ligu Evrope.[17] Nakon odlaska iz Jagodine, tokom 2013. godine je vodio kineski Dalijen.[18] U septembru 2014. je po drugi put u karijeri preuzeo Jagodinu.[19] Sa Jagodinom je u sezoni 2014/15. osvojio 10. mesto u Superligi, a na kraju sezone mu je istekao ugovor pa je napustio klub.[20]

U martu 2017. postavljen je za trenera Radnika iz Surdulice.[21] Uspeo je da obezbedi Radniku opstanak u Superligi, pa je u junu 2017. produžio saradnju sa klubom na još jednu godinu.[22] U sezoni 2017/18. sa Radnikom je osvojio deveto mesto u Superligi, dok je u Kupu klub iz Surdulice eliminisan u šesnaestini finala.

Krajem maja 2018. je preuzeo Čukarički, po drugi put u svojoj karijeri.[23] Krunić je sa ekipom Čukaričkog u sezoni 2018/19. osvojio četvrto mesto u Superligi Srbije pa je tako klub izborio plasman u kvalifikacije za Ligu Evrope, prvi put posle tri godine. Na kraju sezone mu je istekao ugovor pa je napustio klub.[24]

Krunić je 4. jula 2019. postavljen za trenera Radničkog iz Niša.[25] Sa ekipom Radničkog je eliminisan od estonske Flore već u 1. kolu kvalifikacija za Ligu Evrope. Vodio je tim na prvih pet utakmica u Superligi Srbije (tri pobede uz po jedan remi i poraz), nakon čega je smenjen sa mesta trenera 19. avgusta 2019.[26]

Krajem oktobra 2019. ponovo preuzima Radnik iz Surdulice.[27] Bio je trener Radnika do avgusta 2020. godine, kada je sporazumno raskinut ugovor.[28] U oktobru 2022. je po treći put postavljen za trenera Radnika iz Surdulice.[29]

Trofeji[uredi | uredi izvor]

kao igrač:

kao trener:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Simo Krunić novi trener Inđije”. b92.net. 11. 4. 2011. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  2. ^ „Simo Krunić”. ofkbeograd.co.rs. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  3. ^ „"Oduzeo bih pasoš onome ko odbije da igra za Srbiju". mondo.rs. 8. 2. 2019. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  4. ^ a b v g „Klemente me tražio”. novosti.rs. 6. 6. 2006. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  5. ^ a b „Simo Krunić na klupi Jagodine”. b92.net. 20. 6. 2011. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  6. ^ „Start bez Vučinića”. novosti.rs. 22. 5. 2006. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  7. ^ „Predstavljen novi trener Željezničara Simo Krunić”. klix.ba. 18. 1. 2008. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  8. ^ „"Prerano sam dobio šansu u Želji, trebao sam sazrijeti". sportsport.ba. 10. 3. 2016. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  9. ^ a b „Simo Krunić novi šef Romantičara”. sportsport.ba. 13. 4. 2009. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  10. ^ „OFK: Ivanoviću otkaz, novi trener Simo Krunić”. mondo.rs. 13. 4. 2009. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  11. ^ „Trener OFK-a: Bila bi sramota da smo ispali”. mondo.rs. 30. 5. 2009. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  12. ^ „Krunićev OFK Beograd se spasio”. sportsport.ba. 30. 5. 2009. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  13. ^ „Simo Krunić na klupi "fenjeraša". mondo.rs. 1. 2. 2010. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  14. ^ „Krunić napustio Čukarički”. b92.net. 12. 8. 2010. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  15. ^ „Inđija - Smederevo 2:0 (1:0)”. fkindjija.com. 30. 5. 2011. Pristupljeno 16. 7. 2019. [mrtva veza]
  16. ^ „Krunić: Zaslužili smo da osvojimo Kup iz prvog pokušaja, imali smo i sreće”. sport.blic.rs. 8. 5. 2013. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  17. ^ „Jagodinu su u Superligi trenirala samo trojica!”. mondo.rs. 18. 9. 2014. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  18. ^ „Krunić: Ko je još u Kini čuo za Simu?! Sale, hvala ti!”. mozzartsport.com. 9. 6. 2013. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  19. ^ „Krunić: Iako su mi planovi bili vezani za inostranstvo, Jagodinu nisam mogao da odbijem”. novosti.rs. 18. 9. 2014. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  20. ^ „Jagodina ima novog trenera”. mondo.rs. 12. 6. 2015. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  21. ^ „Krunić preuzeo Radnik”. mondo.rs. 22. 3. 2017. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  22. ^ „Simo Krunić nastavlja saradnju sa surduličkim Radnikom”. infovranjske.rs. 14. 6. 2017. Arhivirano iz originala 17. 07. 2019. g. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  23. ^ „Simo Krunić nasledio Lalatovića u Čukaričkom”. b92.net. 24. 5. 2018. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  24. ^ „Simo Krunić i Čukarički završili saradnju”. b92.net. 24. 5. 2019. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  25. ^ „Zvanično: Simo Krunić novi trener Radničkog”. mozzartsport.com. 4. 7. 2019. Pristupljeno 16. 7. 2019. 
  26. ^ „Radnički Niš menja trenera: Simo Krunić dobio OTKAZ”. mondo.rs. 19. 8. 2019. Pristupljeno 30. 10. 2019. 
  27. ^ „SIMO KRUNIĆ ZA HS: U Nišu su me navijači mrzeli, a zamislite igru sudbine, danas ću tamo debitovati…”. hotsport.rs. 30. 10. 2019. Pristupljeno 30. 10. 2019. 
  28. ^ „SPORAZUMAN RASKID UGOVORA: Simo Krunić nije više trener Radnika iz Surdulice”. Kurir. 26. 8. 2020. Pristupljeno 26. 8. 2020. 
  29. ^ „Radnik predstavio novog trenera”. zurnal.rs. 20. 10. 2022. Pristupljeno 26. 10. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]